Ukatko: pet sati glazbe, filma, knjige. To može samo Stražarni lopov.
„Sve sam sam financirao. Mogao sam naći izdavača, ali onda bih dobio urednika. I točno znam koje dijelovi knjige bi mi taj urednik htio izbaciti. A ja sam ponosan na te dijelove“, rekao je Goran Polak moderatoru, našem, Vedranu Harči na promociji knjige i albuma „Stražarni lopov – Hodam, gledam, prolazim“ u srijedu u Močvari. Time je u neku ruku dao suštinu i onoga što već desetljećima predstavlja njegov istoimeni blog, koji bi da smo neko uistinu kulture puno i samosvjesno društvo odavno bio bar priznat kao najvažniji popkulturni historijski artefakt nakrcan građom i životom urbane scene Zagreba od početka 1980-ih.
Jer na Stražarnom lopovu možete pronaći svaki isječak iz novina koji se ticao perioda 80-ih i 90-ih, legendarni bijenalski koncertni snimak grupe Gang of Four nakog kojeg ništa u estetici rocka u Zagrebu više nije bilo isto (uz to blagoslovljen i od samih članova Gang Of Four), mnoštvo zapisa i memorabilija zagrebačke punk scene koja je upravo zbog nedostatka građe gotovo u svim medijskim prostorima zaboravljena, rijetke fotografije iz kućnih kolekcija svakog tko je tadašnji puls undergrounda bilježio i naravno mnoštvo činjeničnih zapisao „na izvol’te“ u koje primjerice i novinari s ovog portala uranjaju baš kad nisu sigurni u neke podatke koji bi lagano iščezli i iz usmene predaje da nema tog istog Stražarnog lopova, odnosno Gorana Polaka glavom, bradom i željom da djelić te nekadašnje urbane energije ne nestane zauvijek.
O tome koliko je važan, svjedočilo je uistinu respektabilno okupljanje u Močvari upravo one generacije i aktera koji su aktivno živjeli taj tadašnji zagrebački underground. Možda je netko neupućen očekivao pedesetak ljudi usred radnog tjedna koji će doći na promociju i uz čašicu razgovora se prisjetiti nekadašnjih vremena. No bio je to zasigurno najznačajniji labuđi pjev ove godine upravo te ekipe Jabučara, pankera s klupica Mažuranca i onih koji su u osamdesetima visjeli po Lapu ili bili u gužvi Atrija u Teslinoj koji je u jednom trenutku bio najvažniji društveni epicentar mladih svih supkulturnih boja.
Čak ni nagla žega koja je grunula na blitzkrieg s početkom ovog lipnja nije bila prepreka za nakrcavanje u prostoru Močvare ispunjenom programom koji je započeo čak deset minuta prije 20:00 sati, za kad je u najavama bio označen službeni start.
Počelo je s kratkom filmskom projekcijom satkanom od kadrova iz dokumentarno–igrano–animiranog filma u nastanku, baziranog na pričama i likovima iz knjige „Stražarni lopov“ u režiji Miljenka Baričevića Moljca po Polakovom scenariju, za što je Polak u šali rekao da ne želi previše obećavati jer je na koncu i knjiga „Stražarni lopov“ ugledala svjetlo dana jedanaest godina nakon što je rekao da je u pripremi. Dodao je da se Moljac dosta igra s alatima umjetne inteligencija i da tko zna kud će to otići i kako filmski završiti.
Potom je na pozornicu izašao mnogoljudni bend Stražarni lopov i Dobri ljudi, tj. Polak i dobar dio ekipe s kojom je proteklih godina snimao album u različitim DIY lo-fi situacijama. Uživo je to izgledalo kao konstantna promjena glazbenika na sceni koji su publiku bombardirali svojim impro ritmom & bukom. A to su bili: Goran Polak i njegov sin Tin, Zdenko Franjić, pjevač Termita Predrag Kraljević Kralj, Darko Begić Bega, Mario Barišin Bara i Ivan Vinski iz Trobecovih krušnih peći, Darko Kordovan iz Sexe, impro legenda Damir Prica Kafka Capri, nekadašnji bubnjar Leta 3 i Grada Siniša Banović i Miro Labus Labe iz Polakovog benda Yola Yola.
Nakon promocije kratkog karaktera, jer Polak i dalje drži da je glazba bitnija od pričanja, na pozornicu su se popeli Yola Yola i zagrmjeli snažno i razuzdano predstavljajući materijal sa skorašnjeg prvog albuma, ali su i podsjetili publiku i na jedan od ponajboljih zagrebačkih alter-sastava – Sexu.
Ono što je bilo najavljeno kao „recitacija Zdenka Franjića“ pretvorilo se u eksplozivni performance na kojem je Zdena u jednom trenutku rešetao rime na glazbenu podlogu kultnog njujorškog benda Suicide.
I onda po prvi put otkad nas je korona sve natjerala u shutdown na pozornicu se popeo bend Trobecove krušne peći, jer bez njih ovako nešto uistinu ne bi moglo proći. Može se to nazvati koncertom uskrsnuća, a Đavo je i dalje vruć u tom bendu čiju žestinu nije okrznuo ni petogodišnji hiatus. Dapače, upravo su objavili album „Radost“. Novo poglavlje tako je upravo započelo sinoć. Bolje nije moglo.
Za kraj gotovo petosatnog programa bila je zadužena grupa Eksodus ovog puta uz Tomija Phantasmu za mikrofonom pojačanje je bila i pjevačicu Iva koja je u ranim osamdesetima pjevala u zagrebačkoj punk grupi Sköl, kao što im se pridružio i Kralj iz Termita.
Osobno, sve mi je to izgledalo kao u nekom čudnom polusnu, kao da sam opet u Pauku, Jabuci, Lapu ili Cvjetnjaku na kojem sam kao klinac nekog davnog ljetnog dana prvi put slušao primjerice grupu Sköl. Taj zvuk, ta vibra, ta ekipa – jest da smo ostarjeli, ali zahvaljujući Polaku bila je to večer koju je najbolje opisati Mladenovićevim stihom „Kao da je bilo nekad“. A bome neki nisu dugo tako zamijenili noć za dan. Valjda zato i ovaj report stiže u ovu kasniju uru nego što je to uobičajeno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
