Svaki nastup Proverb Trija je za slušatelje ekskluzivan zahvaljujući čistom improvizacijskom pristupu dotičnog jazz benda. U subotu navečer svoju porciju ekskluzive je dobila i zagrebačka publika u Vip clubu.
„Ovo što ćemo vam sada odsvirati bit će odsvirano po prvi put. Vi ćete biti prva publika koja će to čuti. Sve je stopostotna improvizacija. Bend će se spojiti pred vama, vi možete biti pasivni slušači, mi ćemo biti aktivni“, tim riječima je kubanski bubnjar Dafnis Prieto najavio svoj sastav Proverb Trio u subotu navečer u zagrebačkom Vip clubu.
Potom je krenulo Prietovo glazbeno spajanje s ostala dva člana; pjevačem i pjesnikom Kokayiem i klavijaturistom Jasonom Lindnerom. Fuzija emocija pretočenih u zvukove, ritam i rimu. Putovanje u nepoznato. Međusobno osluškivanje, podržavanje i katarze. Afro-kubanski ritam, moderni jazz, hip hop, drum & bass… Proizvedeni tada i nikad, i nigdje više od strane vrsnih glazbenika.
Kokayi je izniman pjevač, ali i vrstan reper čiji flow ritmički sjeda uvijek na pravom mjestu. Toliko savršeno da bi slušatelj lako mogao pomisliti da je priča o improvizaciji potpuno izmišljena. Jason Lindner je pak eter bojao zvukovima na svojim klavijaturama i nekoliko „elektronskih igračaka“ dok je Dafnis Prieto talentirani izdanak ne samo moderne jazz škole, već i modernog pristupa glazbi općenito. Bio je to nastup uz koji se moglo i zaplesati. No to se događalo samo na rubnim dijelovima unutrašnjosti kluba gdje nisu bile postavljene stolice i stolovi.
Koliko je Proverb Trio bio na visini zadatka tijekom jednoipolsatnog koncerta toliko je publici pažnja počela popuštati, te je negdje u sredni koncerta žamor postajao sve glasniji. Što svakako nije nešto što ide na mlin pristojnosti domaće publike pred kojom se odvijao avangardni glazbeni eksperiment. Pa sad je li Dafnis Prieto sve češće od polovice koncerta posezao za poglašnjavanjem ritma i upuštanjem u reske solo dionice bilo nešto što je imalo veze isključivo s internom glazbenom komunikacijom s ostalim članovima benda ili je posegnuo za metodama stišavanja žamora, vjerojatno se nikad neće saznati. No opet lijepo je na početku kazao kako će članovi Proverb Trija biti aktivni slušači.
Postoji u svemu tome još jedna dimenzija. Slobodna improvizacija tijekom koje u velikom broju bendova nastaju orisi budućih skladbi, te produktivno iscrtavanje novih horizonata i pronalaženje rješenja postojećih glazbenih matrica ipak u velikom broju slučajeva je ipak samo glazbena skica i kao takva ne pruža previše mogućnosti da se ad hoc dođe do gotove konstrukcije i harmonijskih nizova unutar kojih počivaju skladbe. To zahtijeva više promišljanja glazbenika, a time i vremena. Uglavnom ne pred očima publike. Ista stvar je i s bljeskovima inspiracije. Ako se inspiracije tijekom koncerta i dogode, glazbenik nije baš previše u mogućnosti podrobnije se njima pozabaviti, razviti ih i podići na viši nivo u željenom smjeru. A opet nije ni svaka večer inspirativna… Nekad je dovoljan žamor da nivo koncentracije opadne.
I povrh svega iznimno je teško u malom gradu kao što je Zagreb okupiti dvjestotinjak poklonika potpuno otvorenih spram čistog improvizacijskog pristupa, spremnih na upijanje najsitnijih detalja. Ta vrsta sofisticirane slušateljske scene je nešto što se treba gajiti u kontinuitetu dugi niz godina. Ako ništa drugo naša mala metropola je bar zagazila u tom smjeru. Proverb Trio su kvalitetni predstavnici čiste improvizacijske struje, što je svakako dobar marker za buduća događanja u novotvorenom Vip clubu koji se, iz priloženog, po pitanju jazza trudi da nam New York bude bliži.