INmusic festival je na otvaranju svog jedanaestog izdanja odstupio od norme i na mjestu glavnog nositelja večeri umjesto standardnog jakog glazbenog imena odlučio ugostiti ‘Gutterdammerung’, nešto što je najavljeno kao audiovizualni spektakl par excellence, nošen imenima rock and roll bogova kao što su pokojni Lemmy Kilmister (koji je prije smrti planiran kao prvi najavljeni headliner sa svojim Motorheadom), Iggy Pop i Henry Rollins.
Nitko nije znao što točno očekivati od tog projekta, i baš zato smo s puno interesa došli popratiti to čudo neviđeno. Tim više što se nakon ove koncertne sezone navedeni spektakl neće izvoditi.
No, rijetko je tko mogao očekivati da će riječ biti o beskonačno dugačkom i diletantski režiranom videospotu kojemu u pozadini glazbenu podlogu svira prosječan heavy metal sastav, a od spomenutih divova Henry Rollins na mikrofon čita svoje jadno napisane rečenice.
Nikada u povijesti INmusic festivala na glavnom stageu za vrijeme nositelja večeri nije bilo manje ljudi, a sama ta činjenica govori više od desetaka redaka razočaranja koje bilo tko od prisutnih može natipkati. Svima je bilo važnije ubaciti se u red za pivo, nego gledati što se odvija na filmskom platnu.
Stvar bi možda bila i manje važna da prije navedenog “spektakla” nije nastupio iznenađujuće nezanimljivi Jake Bugg. Mladi ljubimac Ricka Rubina djelovao je toliko nezainteresirano za nastup da je za vrijeme njegovoga pimplanja glazbene užitke bilo potrebno tražiti drugdje.
No o tome mrvicu kasnije, tek da dovršimo žalosnu priču sa glavne pozornice. Naime, joiš jednom hazarderskom odlukom organizatori festivala odlučili su staviti vrlo jaka imena kao što su The Coral i Wilco u šokantno rane termine u pola sedam navečer. Plan je, izgleda, da se publiku dovuče čim ranije na festival. Wilco će tako nastupiti trećeg dana prije has-beensa The Kooks, koji su svoj jedini vrijedan album izbacili prije deset godina, a The Coral, koji se (doduše slabašnim) povratničkim albumom vratio u igru nakon podugačke pauze, a INmusic je tek jedan od rijetkih festivala koji ih je imao priliku ugostiti, nastupio je prije tog i takvog Jakea Bugga.
The Coral se držao više psihodeličnoga materijala sa posljednje dvije ploče, tu i tamo prerezujući svojim starijim oldies hitovima kao što su “Don’t Think You’re The First”, “In the Morning” ili “Jacqueline” i drugim slatkišima sa svog daleko najboljeg albuma “Roots & Echoes”. No kroničan nedostatak publike prouzročen preranim terminom rezultirao je i sa očajnim padom zvuka, tako da je stvar bilo najbolje promatrati sa sigurne udaljenosti.
Ako se glavnina događaja nije razvila najbolje na glavnoj pozornicu, utjehu nije trebalo tražiti ni na OTP World Music Stageu gdje su svojevrsne zvijezde večeri trebale biti Django Django. Na kraju su i bili, ali se izvrsni zvuk s pozornice morao pričekati jer je početak njihovog nastupa bio popraćen je slijeganjem ramena. Na kraju su po atmosferi uspjeli sve nadmašiti te večeri.
Za vrijeme nastupa Jakea Bugga na Hidden Stageu se odigravao jedan od boljih događaja večeri. Prvo su perjanice slovenske etikete Moonlee Records, Nikki Louder otprašili impozantan nastup, nažalost ni približno glasan kao lani na šibenskom SuperUho festivalu, ali i dalje po žestini najpamtljiviji set prvoga dana. Nakon njih je došao fenomenalni Chui koji je još jednom fascinirao kreativnošću, izvedbom i mudima. Određeni mediji su dovodili u pitanje koliko je atraktivan takva instrumentalna quasi-jazz glazba publici koja dolazi na primarno rokerski festival, ali bez dvojbe Chui im je servirao glazbu koja pomiče granice.
Nakon sumraka bogova na glavnom stageu sitauciju su morali spašavati uvijek briljantni The Bambi Molesters na pozornici Balkan Goes North, nekadašnjem Balkan Stageu. Privukli su doista puno ljudi i usprkos najlošjem soundu koji su imali u Zagrebu i šire u posljednjih desetak godina, kvalitetom i iskustvom su spasili obraz sramotno loše prve večeri trodnevnog festivala koji je prije početka na papiru zvučao kao jedan od najboljih koje smo imali priliku gledati.
Priča se nastavlja danas, kada bi glavnu riječ trebali voditi Florence + The Machine. Živi bili pa vidjeli.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
