‘Don’t you be so cold’, pjevao je Tom Smith na samom početku nastupa birmingenskih Editorsa na prvoj večeri 14. Pozitivnog koncerta koji se ove godine održava u dva dana u zagrebačkom Domu sportova.
Dakako, „Don’t you be so cold“ su riječi refrena listopadskog singla „Cold“ i zagrebačka publika upravo je imala premijernu priliku čuti kako Editors njome otvaraju koncert. Na svim dosadašnjim koncertima ovojesenske turneje ta čast je pripadala pjesmi „Boxer“, čak i dan prije na koncertu u Bologni u susjednoj Italiji.
Stuštili su se potom Editors na pjesme „Sugar“, „Hallelujah (So Low)“ i „All Sparks“ kao gladan pas na kost. No nisu nimalo kasnije usporili tempo. Pjesme su se nizale kao da je Editorsima sam vrag za petama, ili neki domar, koji će ugasit struju u dvorani ako ne uguraju svih 19 predviđenih pjesama u 90 minuta odobrenog hedlajniranja. Inače na koncertima brbljavi Tom Smith, ovog puta je tu i tamo na brzinu predstavio nekog iz benda, koga je u tom trenutku zapao solo ili neka pamtljiva tema, ili poslao brzo pitanje publici: „Jeste li dobro?“ i nastavio dalje ne dočekavši odgovor.
Iskreno, dobar dio nastupa Editorsa bio mi je jedan od najčudnijih koncerata neke glavne zvijezde večeri u toj dvorani. Bend na pozornici i publika su dobar dio koncerta bili dva razdvojena svijeta. Nit bog-zna-kakve glasne reakcije, niti želja zvijezde da se potpali vatra, već neka vrsta sprinta kao da je želja da sve što prije bude okončano. Stvari su se nekako same otkravile pred kraj, kad je na red došao i inače ‘najubitačniji’ moment Editorsa, tj. pjesma „Papillon“, koju autor ovih redaka drži i dalje nenadmašnom kad se njihova karijera 2009. godin u trenutku objavljivanja albuma „In This Light and on This Evening“ činila kao mračno i monstruozno oživljavanje najboljih momenata elektro-post punka, dakle daleko prije nego li su počeli sve više gledati u komercijalne pjesmarice Coldplaya, Musea i Killersa.
Ok, voli to narod, jer je plesno i neobavezno poput glazbe za aerobik, ali činjenica jste da Editors uvijek tek na „Papillonu“ zazvuče kao rock, a ne kao pop bend. Uvijek na njoj grune ta neka dotad suspregnuta energija i otkvači se nešto i u bendu i redovima same publike, bar na njoj basist Russell Leetch skine onaj neki blentavi gažerski osmjeh koji do tad drži cijelo vrijeme dok bezbrižno pegla svoje ravnjake.
Dakle i ta „Papillon” situacija je bila očekivana, no ono što je bilo neočekivano je da smo se počeli zakopčavati sve više, a ne suprotno, u tom trenutku Ledena dvorana, kako ‘od milja’ još zovemo veliku dvoranu Doma sportova, uistinu je postala ledena. Valjda mi je onda i sinulo da je tijekom koncerta Smith bio fasciniran time da publika stoji na ledu u dvorani, jer valjda takvih gigova više nigdje na svijetu nema, ili bar on nikad nije svirao na njima.
I da, bilo je zima, a pred kraj još više, valjda jer je osoblje otvorilo širom vanjska vrata dvorane. Stihovi „Don’t you be so cold“ na početku su najvjerojatnije bili molitva dvorani od strane Toma i ekipe, molitva koja se na kraju izjalovila. Jer, jebiga, smrzli su se Editorsi, kao u nekom ironičnom vicu, ili u stilu ironične „Smokers Outside the Hospital Doors“ kojom su se oprostili od zagrebačke publike.
Kako je protekao ostatak prve večeri? Za Bojanu Vunturišević i Jonathan sam bio došao debelo prekasno. Došao sam prije Editorsa na labuđi pijev Nipplepeoplea i nisam se mogao oteti dojmu da je sezona kad je „Frka“ bila hit sinoć i službeno okončana. Tako to ide s pop hitovima, kad ‘udare’ čini se da će im ‘špica’ vječno trajati. Ali nije tako. Isplešu se. A pop senzacija vrlo brzo treba imati novi kojim će i prethodni ‘održati na životu’. A Nipplepeople ga nemaju. Prije samo pet mjeseci reakcija publike na „Frku“ na Zagreb Beer Festu bila je ujedno i kulminacija te večeri. Sinoć su isto završili s tom pjesmom i sve je bilo nekako li-la.
Ili je pak Ledena dvorana bila ledena na više nivoa. Nedostajalo je euforije. Možda danas na Hladnom pivu, Pipsima i M.O.R.T.-u bude bolje. Možda je Pozitivac ipak smotra najpopularnijeg domaćeg i regionalnog. I možda tu formulu ne treba dirati. Ili ipak možda treba reći osoblju da ne otvara širom vrata dvorane prije nego doslovce posljednji nastup završi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
