Osmišljen kao zimski mini rock festival u metropoli, Brijačnica je na svojoj prvoj večeri u petak u 9. paviljonu Zagrebačkog velesajma potvrdila smisao okupivši preko dvije tisuće ljudi na koncertima Gorana Bareta & Majki i grupa Disciplin A Kitschme, Repetitor i Superoperater.
Za početak, prostor 9. paviljona, gdje su nastupala i svjetski poznata imena poput Morrisseya i grupe Wilco, sve je manja akustična nepoznanica i prepreka graditeljima zvučnih sistema i ton majstorima. Ta previsoka ovalna hala možda jest u arhitektonskom rješenju impozantna i zanimljiva, ali je po pitanju koncerta ‘ubojica zvuka’. No bilo je primijetno da su se s tim nedostatkom na Brijačnici uhvatili u koštac postavljanjem spuštenog stropa od platna kako bi se obuzdao huk jeke u dvorani.
Ako se Disciplin A Kitschme čula glasno i razgovjetno, onda se može reći da je problem sa zvukom bio solidno riješen.
Iskakanje iz isključivo glazbenih gabarita festivala bio je očit kroz prisustvo trenutno jedne popularne (prave) brijačnice u gradu, kao i malom izložbom vintage hand made motornih bicikala domaće manufakturne proizvodnje. Svakako zanimljiv iskorak, a možda i smjernica da Brijačnica u nekoj budućnosti, ako opstane, bude povod za sličan, nazovim ga, obrtnički buvljak, jer prostora ima – zašto bi susjedni 8. paviljnom bez veze zjapio prazan i služio samo kao gigantski koridor za odlazak na zahod?
Glazbeni dio, osmišljen kao butik regionalnih distorzičara, također ima smisla. Ovaj grad već odavno ima rokersku tradiciju i publiku, treba to njegovat. Možda organizatori u budućnosti planiraju u listu izvođača uvrstiti strana imena, ali ruku na srce, takvo strano ime koje će osigurati odaziv dvije tisuće ljudi, po visini honorara sigurno premašuje regionalnu A ligu, a regionalna A liga nipošto nije za podcjenjivanje.
Disciplin A Kitschme svojom je funk/fuzz/rock grmljavinom okrunila večer. Dušan Kojić Koja bio je odlično raspoložen – festivalski, reklo bi se. Mister „Zeleni Zub“ udarao je kontru bilo kakvom osjećaju dosade, bend je gruvao poznate adrenalinske himne; „Concrete Blocks“ su bili u fuziji s „Betonskim blokovima“, čime je Koja vješto spojio faze samog početka rada i one londonske s Gofie Babe, publika je itekako sudjelovala u pjevanju u „Prestani da mrziš“ i „Neukusu treba reći NE!“, ali su izvrsno bili prihvaćeni i novi brojevi poput „Zaboravili rokenrol“ i „Samo disciplina“ s izvrsnog recentnog albuma „Opet.“
U stvari, Disciplin A Kitschme izvrsno je iskoristila priliku u kojoj nije baš bila u ugodnoj situaciji po redoslijedu sviranja i svemu onome što se događalo prije. Jer trebalo je ‘zakucati’ party ozračje i držati publiku u pozitivnom raspoloženju, nakon vrhunca večeri koji je priredio Goran Bare s novom inkarnacijom pratećih mu Majki.
A Bare je bio vrhunac večeri. Bio je vrhunac čim je izašao i kad se koncert počeo otvarati s akordima „Mršavog psa“ dok se Bare ikonoklastično, u svom stilu, obračunavao s avetima naše (nove) društveno-političke situacije. No to i nije bilo toliko bitno, koliko je „Mršavi pas“, kad se zakotrljao razgalio cijelu dvoranu. Bila je to i rijetko viđena prilika u kojoj se ista pjesma pretvorila u meddley u kojem su se predstavili gitaristi Kruno Domaćinović (koji je bio u Majkama u drugoj polovici 1990-ih) i Davor Rodik (iz faze Bare i Plaćenici). Sam Bare pak više ni sam nije bio siguran kako mu se zove bend i treba li se uopće više zvati Majke, umjesto toga, predstavio ga je kao „Ansambl“.
Nizale su se „Fantastična vatra“, „Odvedi me u noć“, „Zbunjen i ošamućen“, „Put ka sreći“ (u reggae verziji), „Budi ponosan“, „Teške boje“, „Vrijeme je da se krene“, „A ti još plačeš“, „Mene ne zanima“, dakle sve jedna za drugom udarne stvari iz kolektivne memorije. Ukratko, Bare se doimao kao domaća inačica Rolling Stonesa – što god se s pozornice zakotrljalo, publika je uzvraćala snažnim feedbackom. „Ja sam budućnost“ kao vrhunac tog nastupa ionako protkanog vrhuncima, stoga je bio taj prethodno naveden dodatno težak moment za Koju koji je nakon toga trebao izaći pred publiku.
Beogradski Repetitor se već proteklih godina većim i značajnim nastupima na prošlogodišnjem INmusicu, te sezonu prije na Gričevanju i Tvornici kulture dokazao kao najmlađi regionalni rock sastav koji je u stanju trgnuti publiku i baciti je u trans. Brijačnica je bila još jedna potvrda tog karaktera za ovaj ‘beogradski Mudhoney/Sonic Youth trojac’. Otvorili su koncert s pjesmom „Šteta“ i publika je pojurila i ispunila prve redove pred pozornicom, a na „Biću bolji“ i „Opet jak“ je bilo još bolje da bi koncertno ludilo počelo kulminirati s „U pravom trenutku“ i „Devojke idu u Minhen“; Boris Vlastelica je uživljen u izvođenje rušio stalak za mikrofon, ispuštao gitaru, zapetljavao se u kablove i kružio pozornicom poput bijesnog risa dok je ženska ritam sekcija Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović čvrsto hipnotički držala tempo. Od publike su se oprostili svojom novom pjesmom „Bezdan“, za koju se mora priznati da na koncertu drobi daleko moćnije od studijske verzije.
Večer je otvorio Superoperater, domaći sastav u kojem je polovica nekadašnjih Kojota, tj. Alen i Vanja Marin, kojima su se pridružili izvrsni mladi gitarist Jura Geci i Alen ‘nema u kom rock bendu nije svirao’ Tibljaš. Koliko je razumljiv njihov optimizam u kojem guraju novi materijal s debitantskog albuma „Powebi me“, toliko bi ipak oni trebali razumjeti da od nekih stvari iz prošlosti ne treba bježati, a to su hit singlovi Kojota (koje su i izvodili nedavno na solo nastupu u Tvornici) i da je možda među petstotinjak okupljenih na Velesajmu u 21 sat koji su umjesto rukometa odlučili pogledati njih, bilo onih koji su upravo tako nešto i očekivali. Onda bi i feedback publike, koji je Alen Marin primjerice provocirao pjesmom „Još“, bio daleko bolji. Ovako pak, jedino je predzadnja „Možeš i ti vikati“ proizvela kakvu-takvu reakciju. Vidio sam djevojčice koje su se ponadale da će nakon toga za kraj dobiti „Hodala je pola metra iznad zemlje“, no umjesto toga su dobile „Republiku“.
Danas su na redu Partibrejkers, Kawasaki 3P, M.O.R.T., Black Box Revelation i Yellow Buzz.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
