Za Luciju, Ruby i Anju došlo je ključno razdoblje zvano drugi album. Ako, pjesnički kazani, debitantski ‘Sunčano s povremenom naoblakom’ upravo bio to na što ukazuje, nasljednik ‘Ništa nije kako se čini’ donosi olovne oblake.
Dakako, ti olovni oblaci odnose se na sveopći emotivni naboj albuma. Tekstovi su mračni, ispunjeni gnjevom, ironijom i samoprijekorom, uglavnom hermetični spram okolnog svijeta. Lucija Ivšić vokalno zvuči kao da je stjerana uza zid. Uzmaka nema, samo prostor za otpor. Intrinzično iskustvo.
„Ništa nije kako se čini“ potraga je za pravim vrijednostima i potraga za pravim mjestom na sceni ovog sveženskog trija koji je na valu prvotnih simpatija protutnjao brojnim regionalnim pozornicama i u neku ruku stvorio i onaj moment da ih se ‘gura’, ponekad i bez snažnog glazbenog zaleđa. Novi album pokušaj je obračuna i s tom situacijom, a to je svakako dobro izabrano bojno polje. Ignoriranje tog momenta od strane Punčki vjerojatno bi donio samo štetu. Ovako, igralo se na iskrenost, a to je uvijek samo plus.
Za „Ništa nije kako se čini“ sigurno je nekoliko stvari. Prva je da su Punčke s ovim albumom definirale svoj zvuk, čak i kad naprave nekakve izlete za koje bi se moglo (krivo) pomisliti da je ziheraško skupljanje bodova na račun zvuka nekih drugih grupa; konkretno beogradskog Repetitora u prvo dijelu albuma s „Tako je bolje“ i odmah potom puno jasnije s „Ocean“. Posebica ta pjesma kao da predstavlja obračun sa skepticima (između ostalih i autora ovih redaka) za koje je zajednički boravak vinkovačkih djevojki s beogradskim triom na istoj pozornici bio poguban za Punčke. S „Oceanom“ Lucija kao da poručuje da je od utapanja jedino može spasiti pronalaženje vlastitog samoidentificirajućeg ‘čvrstog tla’. Punček su to je i uspjele, čak iskazavši snagu za ironični upliv u tuđi zvuk i čupanje nazad iz njega. Iskreno kazano, s „Oceanom“ je to othrvavanje od sjene Repetitora uspješno napravljeno, naime to je možda i najjači singl ovog albuma koji naglašava taj udarni moment koji su u stanju proizvesti Punčke, a da sve zvuči spontano i prepoznatljivo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Z2_AD11sGsM[/youtube]
Druga dobra stvar je što su djevojke dobro ocijenile da je manje više. „Ništa nije kako se čini“ nudi devet pjesama i jedan (uvodni) instrumental. Dakle nisu nasjele na zamku da kroz glazbene eskapade nešto uzalud pokušavaju dokazivati, već su se fokusirale na ono što najbolje znaju, a to je udarni riff i eskapistička rima koji djeluju u skladnom kontapunktu. Već na početku u „Tako je bolje“ su u tom karakterističnom kontrastu stihovi „Bez strasti“ i svakako strasno rokanje koje ima i elemente produženog tempiranja a la RATM, zatim ništa manje snažno pogađaju i stihovi „Oni su tu, zbog njih plačem i propadam“ u kratkoj „Oni su tu“ dok se odvija potmulo tempiranje pred katarzično oslobađanja koji je u stvari samo krik bez teksta. Ista pjesma dobro sjeda kao intro u „Još jedna dan“ u kojoj Lucija vokalno na koljenima preklinje „Dajte mi još jedan dan, možda i progledam, dajte mi još jedan san, ja nisam promašaj“.
Eskapizam na albumu prodire i u ljubavnu tematiku. Svakako najzanimljivija po tom pitanju je „Jasna“ koja predstavlja svojevrsnu „Jolene“ situaciju visoke napetosti u ljubavnom trokutu. „Protiv nas“ donosi i prvo (uvjetno kazano) ozračje akustičnih gitara upasano sa zvukom čela gostujuće čelistice Dore Kramar. Kod ove pjesme koja uskače u poznate gabarite u kojima su kroz 1990-te R.E.M., Nirvana i ino alter društvo gradili svoje najbolje balade, Punčke se ipak malo slabije snalaze, tj. taj otklon izvan gabarite garažnog zvuka skliski je teren i ako je konstrukcija imalo šupljikava to će biti itekako osjetno, a to se djevojkama i dogodilo. Možda je „Protiv nas“ dobar mamac za nešto širi spektar publike, ali pjesma nije izvedena na nivou ostatka materijala, u njoj Lucija prilično ‘visi’ kad refren dođe na red, a trebalo bi biti suprotno. Usporedbe radi, „Snjegovi“, također u mirinijem tonu, donosi puno više sigurnosti, kao i „Olovo“ koja zatvara album. Up tempo pjesme „U mraku“ između dvije spomente također je na pravom mjestu.
Ako se parafrazira naslov albuma; možda se nakon „Sunčano s povremenom naoblakom“ činilo da Punčke neće imati snage za potrajati. Nakon ovog albuma uistini više ništa nije kako se čini, naravno u korist Punčki.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
