Riječka grupa Quasarr dogurala je do trećeg studijskog albuma iako je još od uspjeha nastupnog singla ‘Ti’ u svojevrsnoj nemilosti oko pozicioniranja na domaćoj sceni.
Quasarr su previše sofisticirani za rock, preteški za pop, bar na način kako se pop kod nas doživljava. S albumom „Sjene“ očiti su pomaci u smjeru popa, bar u tempu, već uvodne „Prije tebe“ koja decentno vuče u smjeru nekog uvjetno kazano lounge bar ozračja.
No ne probijaju se okviri zadani još na početku karijere jer pjevač Boris Štok vokalno je isuviše svoj, tj. isuviše oblikovan da bi bio svoj i prepoznatljiv u, za naše skučene prilike prilično apsurdno zgusnutoj, vokalnoj niši negdje između Damira Urbana i Massima. Tako da koliko god Quasarr možda i želio krenuti u nekom drugom smjeru toliko zbog Štoka ne može. Rijedak je to slučaj biti već na početku karijere tako ‘kompletan’ i da ti ne preostaje ništa drugo već probijati se u svom zadanom stilu i svojim pjesmama.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kfMYvgNzezE[/youtube]
Ukratko, grupi Quasarr nasušno treba još jedan singl amplitude kakve je imao „Ti“, ako ne i veće, jer u ovdašnjim prilikama razlikuje se radijska publika od onih koji pohode koncerte. Iako je na ovom albumu i duet s Josipom Lisac „Ljubav“ koji je Quasarru donio zasluženo i Porina za vokalnu suradnju, ista je ipak malo problematična po pitanju nijansiranja jer Josipin alt se izrazito nekontrastno pretapa sa Štokovim vokalom, a takve stvari znaju biti zamka jer upravo je kontrast vokala ono čemu se teži. Izravnije kazano, nedavna vokalna suradnja Štoka i Ivanke Mazurkijević prilikom predstavljanja projekta Strukturne ptice u Teatru &TD uspješnija je Štokova kolaboracija upravo zbog vokalne različitosti. No opet, svakako je lijepa recka u CV-ju svakog hrvatskog benda navesti suradnju s jednom, jedinom i neponovljivom Josipom Lisac. Daleko od toga da „Ljubav“ ide nekom glazbenom stramputicom (iako autoru ovih redaka refren neodoljivo vuče prema Urbanovoj pjesmi „Kundera“).
Koliko, već spomenuta, „Prije tebe“, zatim „Indigo“ i „Tvoje riječi“ odušu u spoju organskog dark electra, toliko se u naslovnoj „Sjene“ dotiču „Kashmira“ Led Zeppelina, tj. „Night And Day“ U2-a u „Dugujem ti sve“, čisto kako bi se uspostavila i određena ravnoteža spram rocka, jer Quasarr ipak rocku najviše duguje u svom zvuku.
No ono što Quasarru kao visokosofisticiranoj glazbenoj priči nedostaje su za nijansu izravniji i poetičniji tekstovi, a tu možda i leži odgovor zašto se novi „Ti“ ne nalazi na vidiku.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2015.)