Hrvatski internetski kuloari su dan nakon drugog zagrebačkog nastupa Queens of the Stone Age vijećali o tonskoj katastrofi uzrokovanoj na miks pultu Velesajma, odakle je tek nekoliko pokreta prstima moglo dati definiciju savršenom početku koncertnoga ljeta. Opći je konsenzus uglavnom bio na strani dobrog zvuka što je negdje iscurio i valjalo ga je, ne bi li opravdali kalifornijsku petorku, pronaći u Novome Sadu.
Petrovaradinskoj tvrđavi nad Dunavom teško je konkurirati kao koncertnom hramu komprimirane energije što od svog okruženja, što od energije prošlosti koju je ondje već četrnaest puta kanalizirao EXIT. Upravo koncertom Queens of The Stone Age započinje petnaesti dio ove festivalske sage na jednodnevnom Rock@Exit festivalu. Joshua Homme dovodi svoje peteročlano kraljevstvo na glavni tron nakon audijencije s lokalnim glazbenim imenima. Repetitor, Eyesburn, Partibrejkersi i Ritam nereda od kasnih su poslijepodnevnih sati na užegloj tvrđavi junački pokušavali privući i pripremiti publiku koja se tek počela slijevati nakon zalaska sunca s prvim dašcima svježine. Tisuće su se uspinjale poznatim stazama dvorca nad Dunavom i pjevušile uspješnice čike Josha, ‘skidale’ riffove i grla zalijevale hladnim Jelenom opirući se letećim krvopijama do samog vrha brežuljka.
Izvanfestivalski nastup pokazala se boljom opcijom zbog profila tisuća okupljenih spremnih samo na njih i ujedinjenih strašću prema bendu koja je manifestirana nizom erupcija emocija i glasova, salvama frenetičnih klanjanja kuleru koji se nije htio ni presvući od večer prije u Zagrebu, kada se nije ovako dobro oznojio. No Josh je odao priznanje strastvenoj publici rekavši kako su “jebeno savršeni, a ovo je mjesto nešto sasvim novo i znate da to doista mislim.” A mislio je, što će potvrditi simulacije seksa sa svojim Echoparkom tijekom “Smooth Sailing”, plesanje na “Little Sister” pored svojih uglađenih momaka s lijeve i desne strane u odijelcima, odnosno komplimentiranje seksi Jonu Theodoreu na spretnosti i okretnosti s ovom publikom.
Večer su obilježile i najezde komaraca što su u boj krenule s Dunava, ali ih je rastjerivao Hommeov growl i savršeno pogođen zvuk koji se nigdje nije gubio među zelenim pojasom pred glavnom pozornicom EXIT-a. Srećom ili slučajem, ton majstor osim što nije ponovio debakl večeri prije, savršeno je balansirao Joshov vokal s gitarskim linijama prigušujući kad ga treba i naglašavajući kada pronosi ranjivost u pjesmama nastalim posljednjih godina kada je budućnost benda bila izvjesna. Queensi su Novom Sadu donijeli i male strukturne promjene tijekom koncerta koji nije previše odstupao od zagrebačke playliste, ali u Srbiji ona biva gotovo dovedena do koncertnog savršenstva ubacivanjem “Avona” – soničnim udarcem što katapultira u prošlost ili “I Never Came”.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Sw2oqR0LCHQ[/youtube]
Situacija je kulminirala tijekom “The Lost Art of Keeping a Secret” i “Better Living Through Chemistry” kada je bend gotovo rezao riffovima i modulacijama i kad je zvuk postao gotovo opipljiv što je novosadsku publiku pretvarilo u mnogoglavu zvjerčinu, a stimuliralo je i samog protagonista da divljački podere vene svog demona od mahagonija. Drugim riječima, sve je to bilo “Sick! Sick! Sick”, a gotovo dvosatnoj ‘boleštini’ nitko nije odolijevao.
Štoviše, vapilo se za nastavkom punokrvnog, mahnitošću inficiranog zvuka benda koji opravdano nosi kraljevsko ime. Šteta što Hrvati i to mogu zabrljati, no barem znamo da je za Srbiju tonska proba odrađena večer prije u Zagrebu.
Saznajte više: Koncert Queens Of The Stone Age – tonac ‘ubio’ Josha Hommea u Zagrebu