Izuzetna koncerna večer u rasprodanom malom Lisinskom epilog je nastupa Rachel Z Quarteta u sklopu 14. Zagreb Jazz Festivala.
„Ovu skladbu posvećujemo miru u svijetu“, rekla je pijanistica Rachel Carmel Hakim, poznatija kao Rachel Z prije nego li je zasvirala prve note uvodne „Save My Soul“ kojom je otvorila zagrebački koncert u malom Lisinskom gotovo dječjom melodijom koja je podsjećala na uspavanku. Ali uspavanku čiji su nevini narativ uskoro onomatopejski počeli ‘narušavati’ zvuci rata izvođeni na saksofonu, kontrabasu i bubnjevima, a nešto kasnije je uslijedio slični glazbeni komentar obzirom na mučnu ratnu sadašnjost kroz skladbu „What I Fear“.
Dakako to zvučno ‘presijecanje’ na „Save My Soul“ kojim je Rachel Z Quartet započeo donijelo je u nastavku ubjedljivo najbolji jesenski koncert ovogodišnjeg 14. Zagreb Jazz Festivala, ujedno i najduži zvukovni spektakl koji se protegnuo na puna dva sata muziciranja.
Za bubnjevima je bio Rachelin suprug, također legendarni Omar Hakim, koji je vjerojatno bio razlog što je gledalište vrvjelo od hrvatskih bubnjara i perkusionista, zatim kontrabasist Jonathan Toscano koji je s Hakimom funkcionirao kao prst i nokat u virtuoznim izvedbama, te norveški saksofonist Bendik Hofseth koji se uklapao u cijelu priču na prilično neobičan način. Naime, Hofsethov pristup bio zanimljiv jer je često znao svirati prilično udaljen od svog mikrofona kreirajući svojevrsnu ambijentalnu prisutnost svog instrumenta, no takav pristup se na zanimljiv način uklapao u nastup koji je ujedno bio hommage preminulom velikanu jazza Wayneu Shorteru. A biti u ‘Shorterovim cipelama’ nije nimalo lak zadatak.
Koliko je utjecaja Wayne Shorter ostavio na scenu svjedočili smo i ranije ovog mjeseca u istom prostoru na koncertu Lakecie Benjamin koja se također potrudila da njegova glazba živi dalje, ali odnos koji su Rachel i Omar imali s njim bio je daleko bliskiji. Omar Hakim je gotovo započeo karijeru s Wayneom Shorterom kad su ga on i Joe Zavinul kao 23-godišnjaka doveli u legendarni Weather Report, dok je Rachel Z sa Shorterom radila na njegovom glasovitom i Grammyjem ovjenčanom albumu „High Life“.
Shorter je od Rachel Z Quarteta u Zagrebu dobio hommage izvedbom skladbe „E.S.P“ koja otvara istoimeni album Milesa Davisa na kojem je svirao tzv. drugi Davisov veliki kvintet (Davis, Shorter, Hancock, Carter, Williams). Nešto kasnije na red je došla „The Three Marias“ da bi kraj koncerta pripadao medleyu iz skladbe „On Milky Way Express“ koji je Rachel Z Quartet izveo povezano sa skladbom „Sensual“, ujedno naslovnim brojem s nadolazećeg albuma za koji je Rachel rekla da izlazi u travnju iduće godine.
No svoj hommage dobili su i izvanžanrovski sastavi, jer kako je pijanistica rekla: „Mi jednako volimo i poštujemo sve žanrove i ne zapostavljamo niti jedan“, konkretno Foo Fighters i pjesma „These Days“, da bi Depeche Mode i njihova „It’s No Good“ dobili svoje mjesto na bisu.
Možda je malo za reći da je Rachel Z Quartet uživao u cijelom nastupu, obzirom da su to svoje uživanje prenijeli i na publiku. Čak se i Rachel u jednom trenutku na pozornici uz osmijeh zapitala: „Koliko mi uopće smijemo svirati?“ nakon što je probijen uobičajena jazzerska koncertna minutaža od 90 minuta.
Omar Hakim je posebno briljirao, ne samo da je imao izvrsnu i dugačku solo točku, već kad se zagrijao kao da se nije htio ustajati iz stolca dok je zvučna komunikacija između njega i Toscana bila sve žustrija i začkoljastija. To predivno raspoloženje nastavilo se i nakon koncerta u jednoj pomalo bizarnoj situaciji.
Naime, kvartet se toliko želio družiti s ljudima poslije nastupa tako da su okupljeni članovi oko jednog stola kraj garderobe potpisivali flyere i ulaznice tko god ih je zatražio, jer politika Lisinskog ne dopušta prodaju albuma bez fiskalne blagajne. Potpisnik ovih redaka tako nešto uistinu nije vidio dosad. Ali zakon je zakon. Imati potpise Rachel Z Quarteta na flyeru vjerojatno je u ovom trenutku najneobičnija koncertna memorabilija, dakako pored vrhunskog koncertnog ugođaja koji smo dobili sinoć.