Budući da Tom Waits izgleda nema namjeru u skorije doba svratiti u naše krajeve, već treću godinu zaredom imali smo priliku uživati u onome što bi se moglo nazvati ‘the next best thing’, a riječ je o beogradskom sastavu Rain Dogs, tribute bandu koji izvrsno obrađuje materijal iz svih razdoblja Waitsove karijere.
I dok su na prethodnim posjetama u Zagrebu (Vip Club, Vintage Industrial Bar) nastupali u punom, sedmeročlanom sastavu, u subotu su u ad hoc organiziranoj gaži u Caffe baru Tituš u Mesničkoj nastupili u okrnjenoj, tročlanoj varijanti s Aleksandrom Stankovićem na basu, Brankom Stanišićem na klavijaturama i neizostavnim Nenadom Vasićem na vokalu i gitari.
Nije to varijanta u kojoj su navikli svirati i možda su prije nastupa bili nesigurni u kojem će smjeru sve krenuti, ali publika se rasplesala i raspjevala čim su krenuli s “Cold, Cold Ground”, “Long Way Home” i “New Coat of Paint”. Hitovi su se nizali, raspoloženje je raslo i naravno, dosta se popilo. Standarno prepun Tituš orio se od pjesme u dva seta, a fešta se nastavila do jutra.
Vasić je izvrstan Waits impersonator, između pjesama s lakoćom zbija šale, što Waitsove, što vlastite. Kretnje i izraze lica skida sa takvom preciznošću da čovjek na trenutke zbilja može smetnuti s uma da ne gleda “pravu stvar”, a sinoć je čak imao čast nastupiti i sa pravim pravcatim Waitsovim šeširom.
Za razliku od nekih drugih Waits tribute bandova koje smo imali priliku vidjeti u Zagrebu, poput primjerice ruskog Billy’s Band, Rain Dogsi ne sviraju autorski materijal, iako, napominje Vasić, svi članovi benda rade i na drugim projektima, a posebno je interesantna činjenica da u gotovo istom sastavu band nastupa i kao Cave Dogs, koji naravno, svira obrade Nicka Cavea. Publike, kažu, uvijek ima, gdjegod da sviraju na ovim područjima, tako da nas stari Tom zaista nema razloga zaobilaziti. No, dok se ne odluči, nama ostaju beogradski Rain Dogs.