Ovoga se tjedna navršilo 40 godina od objavljivanja jednog od ponajboljih rock albuma.
Bilo je to vrijeme kada je glazbeni biznis već bio okrutan, no funkcionirao je po kudikamo jednostavnijim pravilima; ili si imao dobru pjesmu, ili nisi. Bilo je to vrijeme kada je estetika kompliciranih gitarističkih dionica, grandioznih aranžmana i predugih songova proživljavala svoje zadnje godine, prije nego je punk stupio na scenu i svojim neznanjem i drskošću pomeo virtuoznost s top-ljestvica. Bilo je to, naposljetku, vrijeme kada producenti još uvijek nisu bili veće zvijezde od glazbenika, već su slijedili viziju alfa mužjaka/frontmena i održavali mir u studiju, gdje su ega divljala.
Prije točno 40 godina objavljen je „Rising“, drugi album grupe Rainbow i zadnja velika hard rock ploča. Rainbow je nastao godinu ranije, 1975., a sve iz osvetničke želje gitarističke ikone Ritchieja Blackmorea da dokaže neke stvari članovima Deep Purplea, grupe koju je osnovao i upravo napustio. Prvu inkarnaciju Rainbowa činili su, uz Blackmorea, članovi američke grupe Elf. Uskoro je, nakon snimljenog osrednjeg debitantskog albuma, pored Blackmorea ostao jedino pjevač Ronnie James Dio, možda i ponajbolji vokal hard rocka. Počela je potraga za ostatkom benda.
Prvi izbor za basistu bio je Jimmy Bain, lider engleskog benda Harlot. Legenda kaže da su Blackmore i Dio došli na njihov koncert u londonski Marquee, a članovi benda su znali da su ova dvojica u misiji sklapanja nove postave Rainbowa i od nervoze su pretjerali s Guinnessima. Svi osim Baina. „Ostatak benda je zvučao toliko loše da su od tebe učinili genijalca“, bila je Blackmoreova presuda, Bain je upao.
Audicija za bubnjara bila je sadistička, što je pojam koji, prema svjedočenjima svih njegovih suradnika, najbolje opisuje karakter Ritchieja Blackmorea. Neumorno bi ponavljao jedan te isti riff unedogled, a bubnjari bi nakon 20 minuta iscrpljivanja neminovno ispadali iz ritma. Svi osim Cozyja Powella, dotadašnjeg bubnjara u bendu Jeffa Becka, koji je izdržao 45 minuta. Za klavijaturistu je odabran 22-godišnji Tony Carey, član kalifornijske grupe Blessing, čiji je talent na audiciji zasjenio čak i jednog Eddieja Jobsona iz Roxy Musica.
U veljači 1976. ova je postava ušla u minhenski studio Musicland, gdje su svoj trag već bili ostavili Zeppelini, Purple i Stonesi. Bend je ušao pripremljen; na koncertima su već predstavili tri nove pjesme, „Do You Close Your Eyes“, „Stargazer“ i „A Light in the Black“, a na probama je dovršena i „Tarot Woman“. Tijekom snimanja napravljene su još „Starstruck“ i „Run With the Wolf“. I to je bilo to: šest pjesama u trajanju od nešto više od 33 minute. Blackmore je u rukavu imao i „Kill the King“ i „Long Live Rock’n’Roll“, no smatrao je da je „Rising“ zaokružena cjelina i bez ove dvije, koje su se pojavile na kasnijim albumima.
Staro gunđalo Ritchie Blackmore će danas reći da albumu nedostaje topline i basa, no čitatelji Kerranga!, utjecajnog rock časopisa, proglasili su „Rising“ ponajboljim hard rock albumom u povijesti. A konkurencija je tu poprilično jaka. Radi se o naknadnoj pameti, budući da album nije ni izbliza toliko dobro prodavan u godini objavljivanja, možda i zbog ogorčenosti fanova Deep Purplea, koji Blackmoreov odlazak nisu preboljeli, većina ni do danas. U prvom redu, tu je „Stargazer“, hard rock ep od osam i pol minuta, u kojemu su i Blackmore i Dio i Powell utisnuli ono što je kasnije prepoznato kao vrhunac njihove kreativnosti. Suludi uvodni udarci u bubanj, briljantni gitarski riff i nebeski vokal učinili su od „Stargazera“ nepriznatu himnu labuđeg pjeva hard rock scene. Na istom tragu su i moćne „Tarot Woman“ i „A Light in the Black“.
„Rising“ je trijumf virtuoznosti, maštovitosti i kemije u studiju koja, što je tipično za svaki bend u kojemu Blackmore ima glavnu riječ, nije dugo potrajala. Dvogodišnja turneja zabilježena je na koncertnom albumu „On Stage“. U godinama koje su uslijedile jedan po jedan član benda dobivao je nogu, a Rainbow je trajao do 1984.
Jimmy Bain je navodno izbačen zbog pretjeranog alkoholiziranja. Nakon Rainbowa, pridružio se Thin Lizzyju, zatim i Garyju Mooreu. Umro je od raka pluća u siječnju ove godine dok je bio na turneji s Def Leppardom. Tony Carey posvetio se solo karijeri, a danas predvodi rock projekt Planet P. Cozy Powell postao je jedna od bubnjarskih ikona hard rock ere. Poginuo je u automobilskoj nesreći 1998. godine, nekoliko dana prije početka turneje s Brianom Mayom. Ronnie James Dio, neprikosnovena legenda globalne rock scene, nakon Rainbowa je nakratko boravio u Black Sabbathu, a potom se posvetio iznimno uspješnoj solo karijeri. Umro je 2010. od raka želuca.
Nakon gašenja Rainbowa, Ritchie Blackomore se vratio u Deep Purple, odakle je zauvijek otišao 1993. Godinu kasnije nakratko je okupio Rainbow, a onda se posvetio sasvim novom projektu Blackmore’s Night, tradicijskom folk-rock sastavu u kojemu pjeva njegova supruga Candice Night. Blackmore’s Night nastupili su u zagrebačkom Lisinskom u siječnju 2009., kada su se, na opće iznenađenje, na repertoaru našli i Purple i Rainbow. “Rising” je u međuvremenu reizdan nebrojeno puta na svim mogućim formatima i u svim mogućim varijantama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
