Već par godina Rambo Amadeus povremeno objavi poneku pjesmu, često uz prateći video spot, svaku najavljući kao singl za novi albuma „Brod budala“, čije se objavljivanje rasteglo do prije par dana.
Crnogorski glazbenik ,u toj konstelaciji gledano, kao da je se prebacio na radni mod penzionera – pomalo i bez nekih velikih pretenzija. Radi kad ga uhvati inspiracija, a i ona više stremi prema znanstvenom, a manje prema lirsko-glazbenom. Možda i sam Antonije Pušić zna da su to dva nespojiva okvira, ali ga svejedno najviše zanima može li ih povezati u neki zajednički sklop. Priča o albumu „Brod budala“ se na koncu toliko vremenski rastegnula i, kako bi Rambo kazao, ‘obajatila’, da se već činilo da među objavljenim pjesmama ne postoji neki zajednički nazivnik, neki kontekst i viši smisao koji bi ih mogao objediniti. Kao da iznova vrti koncepciju koju je prije pet godina imao na posljednjem studijskom albumu „Vrh dna“ (za čije objavljivanje je pak možda ponajviše zaslužan klavijaturist Vojno Dizdar koji je od dvadesetak Rambovih skica posložio sasvim solidnu konstrukciju, time i album).
No onda se dogodila pandemija koronavirusa. Veliki restart kompletne civilizacije kakvu smo do jučer poznavali. Rambo Amadeus je i sam u jednom od zadnjih internetskih statusa napisao kako osjeća svojevrsno duhovno osviještenje u trenutku u kojem se priroda rapidno oporavlja od invazivnog djelovanja ljudske vrste koja se počela smirivati od svojih ‘business as usual’ aktivnosti u uvjetima samoizolacije. Od tada nije prošlo ni tjedan dana do statusa u kojem je obavijestio da je novi album „Brod budala“ objavio na Youtubeu.
Eh sad, za vrijeme pandemije koronaviusa, kroz mijenu prolazi i homo sapiens. Postaje masovno vidno koliko je breme ‘starog svijeta’ uistinu postalo breme u ovom trenutku. Glupost, zatim uskogrudnost naspram kolektivne svijesti, praznovjerje spram znanosti, sve se to pokazuje teretom kojeg se treba otarasiti. Na vidjelo isplivava nemoć populista i popova dok njihova ignorancija i škrtost frapira sve širi sloj ljudi. Pada cijela ‘celebrity kultura’, dok autokrati misle da je povoljan trenutak za dokidanje demokracije, ali nisu svjesni da će dokinuti sebe i svoje vladavine. U cijelom tom kolopletu u kojem se, ne treba gubiti iz vida da se iz dana u dan gube ljudski životi i postaje jasno da će se ekonomije kakve smo znali morati preustrojiti, Rambov albuma „Brod budala“ zvuči kao epitaf starom svijetu.
Sematika Ramba Amadeusa postaje jasnija, time i jednoznačna. Onako kako je na albumu „Psihološko propagandni komplet M-91“ 1991. godine iscrtao rute raspada jednog državnog i kulturnog prostora i to kasnije podebljao s „Titanikom“, kao što je i turbofolku dao ime i definiciju, tako i sada usred globalnog lockdowna crta smjernice neke maglovite budućnosti koja bi mogla biti manje maglovita priklonimo li se pameti i dosezima znanosti. Pa obzirom da mu to tako dobro ide za rukom mogli bi ga prekrstiti i u Rambo Nostradamus.
Ako se pitate o čemu je konkretno riječ, krenimo redom. Pjesma koja otvara album „Darwin Song – Bi li mi kazala“ je u veljači 2018. (kad je objavljena) možda zvučala kao ljubavni vapaj nekoga u dubokoj krizi srednjih godina dok na ovom Balkanu (na kojem su umjesto škola i bolnica razne bogomolje nicale kao gljive poslije kiše posljednjih dvadeset godina), pokušava naći srodnu dušu koja nema skučene religiozne poglede na život. Sad nakon koronavirusa, ta pjesma se nameće kao standard (buduće) zdrave pameti u ljubavnom odnosu.
Druga, snimljena u suradnji s Klapom Klesari, „Šjor Spajdermen Stari“ više nije ‘samo’ nemoćna pjesma o koruptivnim hobotnicama, već poziv na akciju da se tome mora stati na kraj. Na koncu, u stvarnosti se pojavljuje sve više nekih ‘Spajdermena’ koji su zdravorazumskim zahtjevima počeli pritiskati vlade, gradonačelnike i ostalu svitu upravog menadžmenta. Ista pjesma dolazi i kao prolog narednoj po imenu „Serator“ koja je posvećena, kao sam Rambo kaže: „Onima koji se miješaju u odluke koje su izvan njihove kompetencije. Fenomen univerzalne nekompetencije rezultirao je sistematskim zagađenjem i devastacijom planete, kao i globalnim otopljavanjem“. Ako postoji vrijeme sumraka seratora, onda je to upravo ovo vrijeme. Puno seratora je parkirano na sporedne kolosijeke, a bit će parkirano još više upravo zbog njihove univerzalne nekompetencije.
Nadalje, ako je naslovna „Brod budala“ prije pandemije koronavirusa bila razbibriga crnogorskog ‘električnog guslara’ koji srž gluposti i nemoći traži u krivo nasađenim narodnim poukama, u navadi da im promijeni poantu i time ‘ispravi krive Drine’, danas se ta pjesma doima poput znanstveno dokazanog poučka. Uzmimo tu za primjer samo refren: „Pametniji popušta pa glupljem kormilo prepušta, eto začas karnevala na brodu budala.“ Ima li itko tko danas može reći da to ne stoji?
Potom dolazi „Oda Radosti – Anegdote Evrointegracija“ sastavljena od svih onih nama poznatih slogana Europske unije, za koje smo se često znali uvjeriti da su ponekad mrtvo slovo na papiru, a sad se vraćaju kao bumerang pravog testa na kojem su se našli narodi Starog kontineta.
Kao dvostruko podcrtavanje na kraju dolaze dvije verzije Rambovih koncertnih improvizacija (koje bi Ameri nazvali: constant work in progress) „U cara Trojana kozije uši“ snimljene u beogradskom Elektropioniru gdje su zabilježene odlične sinergije benda i publike u onome što crnogorski koncert-maher iz šale naziva ‘Team buildingom’. Pa ako vam slučajno promakne jedna verzija, tu je druga nakon koje iz glave nećete moći izbaciti pjevanje zagriženih Rambovih fanova koji ne posustaju u repetiranju fraze: „Car je gol, gol je car!“. Također, prije samo par mjeseci je to bila klupska zajebancija plebsa. Danas je pak pun svijet ‘golih careva s kozijim ušima’.
Rambo Amadeus nije isporučio dugosvirajući materijal. „Brod budala“ se tu više doima kao EP pojačan s dvije koncertne snimke, no s druge strane gledano, praznog hoda nema. Sve je tu na svom mjestu. Ostaje nam samo preživjeti ovo vrijeme ‘karnevala na brodu budala’, a s dobrom (i smislenom) glazbom muka bi trebala biti manja.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2020.)