Bili smo ekskluzivno na postavljanju izložbe ‘Izbor po srodnosti Voje Šindolića’ koja će 30. kolovoza biti otvorena u Galeriji Kranjčar na zagrebačkom Kaptolu.
„Pažljivo s ovim, to moramo u beskiselinski papir staviti“, komentirala je povjesničarka umjetnosti Leila Topić dok je otvarala okrugla pakiranja sa srolanom građom zajedno s kolegom kustosom programa Frakturinog festivala svjetske književnosti Seidom Serdarevićem i vlasnicom galerije Elvirom Kranjčar. Dimenzije izložaka za uokvirivanje mjerili su još pažljivije za skorašnju izložbu u Galeriji Kranjčar – svi s bijelim pamučnim rukavicama na rukama kojima su dodirivali uistinu pravo kulturno blago, ono za koje obično imamo priliku čitati da se na raznim aukcijama prodaje po astronomskim iznosima.
No u ovom slučaju nije samo riječ o zbirci, već i o uspomenama koje je vlasnik memorabilija proživio sa slavnim akterima, a obzirom da se kaže kako uspomene nemaju cijenu, utoliko se skorašnji kulturni događaj doima još vrjednijim.
Kad sam pitao što je to beskiselinski papir, Topić mi je kustoski precizno odgovorila: „To znači da je pH neutralan, tj. da je siguran u pogledu potencijalne štete prema objektima koji se omataju ili s kojima je u interakciji tijekom vremena“, a u tom trenutku je u rukama imala fotografiju Boba Dylana koju je načinio Allen Ginsberg i koja ima posvetu Voji Šindoliću. Vrijednost tog djela nastalog u rukama istaknutog beatnika na kojem je portretiran nobelovac Dylan može se samo nagađati, ali to je samo jedan od „artefakata“ koji će se moći vidjeti od 30. kolovoza na izložbi „Izbor po srodnosti Voje Šindolića“ u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar.
Naime, Vojo Šindolić (Dubrovnik, 1955.) pjesnik, prevoditelj, pisac i publicist ima posve jedinstven pogled na vrijeme u kojem živimo. Posebnost Šindolićeva pogleda na svijet, razvidan je zahvaljujući njegovu umjetničkom i kolekcionarskom angažmanu.
Osim što bio gostujući predavač suvremene američke književnosti na University of California u San Franciscu i Berkeleyju, počasni je član Američke akademije umjetnosti i književnosti, počasni član američkog PEN centra (član je hrvatskog PEN centra, HDP-a i DHKP-a. Od 1982. suradnik je Trećeg programa Hrvatskog radija za koji je priredio više od šest stotina polusatnih emisija s prijevodima najznačajnijih američkih i svjetskih pjesnika i književnika) Vojo Šindolić je poznat i po tome što je od 1975. do 1979. uređivao i tada jedini jugoslavenski časopis za rock glazbu – Džuboks.
Zahvaljujući posvećenosti rock glazbi 70-ih, upoznao je beatničku književnu generaciju i njihovog barjaktara, jednog od najomiljenijih i najprevođenijih pjesnika 20. stoljeća Allena Ginsberga. Zahvaljujući njemu, Vojo se družio s Williamom S. Burroughsom, Gregoryjem Corsom, Lawrenceom Ferlinghettijem, Bobom Dylanom, Patti Smith i Andyjem Warholom. Zajedno s njima, godinama je nastupao u SAD¬-u i Europi te sustavno prevodio djela koja su obilježila i stvarala suvremenu pop kulturu odnosno pjesništvo.
Spomenuti umjetnici istodobno su slikali, crtali, skicirali i fotografirali pa je Šindolić, družeći se dobivao i sakupljao slike, skice, crteže ili fotografije spomenutih autora te stvorio neobičnu i jedinstvenu kolekciju koja pripovijeda priču o izboru po srodnosti iz posve neobičnog i osobnog kuta.
A kolekcija je uistinu impresivna, osobno mi se u glavi vrtjela cijela povijest jednog od najznačajnijih poglavlja američke književnosti dok sam gledao fotografije Williama S. Burroughsa iz raznih prigoda, ali i njegovih mračnih i turobnih skica i krokija, od kojih je jedna narisana njegovom vlastitom krvlju. Bit će izložena čak i skica Jacka Kerouaca koju je taj najpoznatiji „On The Road“ pisac jedne večeri napravio za stolom u nekom pariškom kafiću kako bi dočarao svoju viziju pariške metropole noću.
Tu je i nemali broj crteža koje je Patti Smith slala Šindoliću, i to s posvetama, od kojih svaka pokazuje inteligentnu maštovitost i idejnu razigranost jednaku lirskom umijeću te najvažnije žene rocka. Posebnu pažnju mi je privukao i jedan crtež na kojem su krugovi od šalice kave u jednom u kutova papira i koji koliko odašilju sliku radnog procesa, toliko istovremeno i živopisno drže vizualnu ravnotežu na tom istom papiru, što također kopka maštu je li tu „kompoziciju“ Patti učinila namjerno ili slučajno.
Šindolićevo prijateljevanje s Bobom Dylanom je možda dovoljno poznato u ovim krajevima, pa da ne odajem previše detalja onog što će se moći uskoro pogledati u Galeriji Kranjčar, samo ću navesti da bi i literarni teaser koji bih ovdje ostavio u obliku nabrajanja možda previše toga otkrio.
Na izložbi će se moći vidjeti i solidan broj potpisanih originalnih plakata s književnih beatničkih večeri, što također govori u prilog tome koliko su one bile popularne i učestale u eri kontrakulturnog pokreta tijekom 1960-ih i 1970-ih kada je hippie pokret beatnike držao za svojevrsne rodonačelnike, one koji su se prvi pobunili i donijeli svojim radom jednu sasvim drugačiju vizuru u američku umjetnost, time i društvo.
Sve to moći će se uskoro vidjeti na izložbi „Izbor po srodnosti Voje Šindolića“ u Galeriji Kranjčar gdje će na otvorenju 30. kolovoza glazbena grupa Živa voda samo za tu prigodu interpretirati glazbu Boba Dylana, te će i u tom pogledu biti dosta srodnosti.
Naime, izložba „Izbor po srodnosti Voje Šindolića“ pripovijest je o cjeloživotnoj vezi koja je prošla kroz mnoge faze, pretrpjela višestruke izazove i još uvijek traje pričajući o opsesiji i posvećenosti lijepim gubitnicima koji su prepoznali istodobnost tragedija i ushita suvremenosti.