Danska indie art pop grupa Efterklang ponovno dolazi u Zagreb, točnije u Vintage Industrial u nedjelju 27. travnja. Tim povodom porazgovarali smo na daljinu s Rasmusom Stolbergom, basistom sastava. Pitanje o stanju u državi Danskoj nakon Trumpovog svojatanja Grenlanda bilo je nezaobilazno iako ovaj bend izbjegava progovarati o političkim temama, ali došla su takva čudna vremena da i Dance muči vanjska politika.

Vaš sedmi studijski album “Things We Have In Common”, objavljen prošle godine, zatvara trilogiju započetu s albumima “Altid Sammen” i “Windflowers”, istražujući teme kolektivne duhovnosti i pripadnosti. Koliko su ti osjećaji važni u današnjem svijetu punom podjela i sukoba?
Rasmus Stolberg: Da, mislimo da su ti osjećaji danas jako važni. Taj osjećaj povezanosti – ne na religiozan način, nego više… ljudski. Osjećaj da si dio nečega, da nisi sam. Glazba može stvoriti takve prostore, gdje se ljudi osjećaju povezano, čak i bez potrebe da to objasne.
Jeste li ikad razmišljali kako bi “Things We Have In Common” zvučao da ste ga, nekim slučajem, počeli raditi 2025. godine nakon Trumpovog povratka na vlast? Kakav bi bio omjer optimizma i pesimizma?
Rasmus Stolberg: Hmm, da… zanimljiva ideja. Ne pišemo često o politici tako izravno, ali naravno da nas ona svejedno dotiče. Da smo počeli raditi album u takvom svijetu, možda bi bio nježniji… ili oštriji. Vjerojatno oštriji. Glazba je sjajan kanal za frustraciju – ili za bijeg – ili za oboje!
Budući da dolazite iz Danske, neizbježno je pitati koliki je šok za vas bio kad je Trump zatražio da mu se preda Grenland?
Rasmus Stolberg: Cijela ta priča i situacija bile su izrazito nepoštovanje prema grenlandskom narodu. S pozitivne strane, to je potaknulo Dance da više razmišljaju i zanimaju se za odnos između Danske i Grenlanda.
Kako gledate na ovaj trenutak kad nam se povijest doslovce događa pred očima, a budućnost ne djeluje svijetla?
Rasmus Stolberg: Da, i mi to osjećamo – da se sve odvija brzo, i ne uvijek u dobrom smjeru. Lako se osjećati izgubljeno ili zabrinuto. Nama je glazba jedan od načina kako ostati čovjek u svemu tome. Stvoriti prostor za nešto nježnije, čak i kad je sve oko nas glasno.
Vratimo se na album – vaš bivši kolega Rune Mølgaard je kao koautor sudjelovao u pjesmama “Leave It All Behind” i “Shelf Break”. Koliko vas je to iznenadilo i kako je došlo do ponovne suradnje?
Rasmus Stolberg: Bilo nam je prekrasno raditi ovaj album s njim. Ponovno se povezati kroz glazbu nakon toliko godina. Neke od naših najboljih pjesama tijekom godina nastale su upravo u suradnji s Runeom i jako smo ponosni na ovaj novi album. Na njemu smo zajedno napisali sedam pjesama.
Najavljeno je da u Zagreb dolazite kao trio – znači li to da Rune Mølgaard ne nastupa s vama?
Rasmus Stolberg: Zapravo, nastupamo kao kvartet – nas troje zajedno s nevjerojatnom Emilie Vestergaard, koja također izdaje glazbu pod imenom Jaya May. Rune neće biti s nama na pozornici, ali pjesme koje smo napravili s njim su važan dio seta. Njegova prisutnost se i dalje osjeća – samo nije fizička.
Poznati ste po čestim suradnjama s glazbenicima iz različitih žanrova. Kako objašnjavate tu potrebu za dijeljenjem zajedničkog glazbenog iskustva?
Rasmus Stolberg: Volimo otvoriti glazbu drugima. To sve održava svježim, iznenađujućim i uzbudljivim. I puno toga naučimo.
Razmišljate li o ponavljanju iskustva s Danish National Chamber Orchestra ili suradnji s nekim drugim orkestrom?
Rasmus Stolberg: Da, to bismo jako voljeli. Bilo je to snažno iskustvo – čuti svoju glazbu u tako velikom, orkestralnom obliku. Ako se ukaže prava prilika, spremni smo. Tijekom karijere surađivali smo s brojnim orkestrima i zborovima. Osjećamo se vrlo sretnima zbog tih iskustava.

S francuskim redateljem Vincentom Moonom ste 2010. snimili “An Island”, s ciljem stvaranja filma u trajanju jednog albuma – punog nastupa, eksperimenata i suradnji. Koliko su trajale pripreme za taj projekt?
Rasmus Stolberg: Bio je to miks – nešto planiranja, da, ali puno i spontanosti. Vincent je došao u Dansku, napravili smo neku vrstu općeg plana – mjesta, ljudi, ideje. Ali trudili smo se ostati otvoreni. Cilj je bio uhvatiti stvarne trenutke, a ne glumiti.
Što biste poručili hrvatskoj publici uoči koncerta u Zagrebu u Vintage Industrialu?
Rasmus Stolberg: Jako se veselimo ponovnom nastupu u Zagrebu. To je grad koji nam je nedostajao i donosimo set koji nam je vrlo blizak – topao, sirov i otvoren. Nadamo se da će publika doći s otvorenim ušima i srcima, i da ćemo zajedno stvoriti osjećaj povezanosti.