Ovo je bio prvi put ikada da korejska država, nakon filmskih, turističkih i tradicionalno kulturnih tura, za inozemne novinare organizira putovanje kroz K-Pop, al i druge rukavce glazbene industrije. RDD je imao svog čovjeka i u Seulu za tu prigodu.
Sjećate se Covid-19? Zove se kao K-Pop bend, recimo Fromis_9, High4 ili GOT7, ali iako Covid-19 više nije popularan kao BTS ili BlackPink, u Koreji je i dalje na top listi, neumoran u potrazi za novim hitovima i publikom. Istina, ni BTS danas nisu aktivni kao što su bili 2019. pa tako ni Covid nije ista ona zvijezda koja je stopirala Južnu Koreju u danima paralizirajuće globalne viroze. Ali u dalekoj Aziji popularna “korona” i dalje ima nešto slave i sljedbenika, taman dovoljno da zagorča život onda kada to najmanje očekujete, usred ljeta i ljetnih poslovnih obveza.
Koreja je zanimljiv spoj hiperkapitalizma i državnih potpora, velikih glazbenih korporacija (chaebol, 재벌) i potpune podrške Ministarstva kulture. Ta bliska suradnja privatnog i državnog danas je ipak najsnažnija u manjim sektorima indie teritorija.
Zbog korone sada nećete čitati o tome kako je zvučao Jack White koji je došao u Koreju promovirati svoj novi bezimeni album. Možda bi čitali čak i intervju s Whiteom, koji bi se lovio prije ili nakon nastupa na velikom festivalu Pentaport, održanom 3. kolovoza u 21.30. To je zadnji, glavni termin te subotnje večeri. Da, u Koreji ljudi večeraju oko 18 h i završavaju koncerte u 23 sata.
Osam novinara iz sedam zemalja svijeta – među kojima sam se našao i ja, novinar i pisac iz Hrvatske, izabran kao autor prve i najveće K-Pop enciklopedije na svijetu – selektiranih od strane korejskog Ministarstva kulture, sporta i turizma (MCST) te dovedenih u Seoul kako bi uz nevjerojatno gostoprimstvo (put, hotel, svi obroci i međuobroci, plus besplatni mobilni wireless internet za svakog od nas!) tjedan dana imali ubrzani, sadržajem prekrcani, veličanstveni crash course iz K-Popa i korejske glazbene kulture, završilo je pred ulaznom kapijom Incheon Pentaport Rock Festivala (펜타포트 락 페스티벌), jednog od najvećih glazbenih festivala u Južnoj Koreji. Održava se već 18 godina u Incheonu, 30-ak kilometara od Seula.
Prije Jacka Whitea, imao sam dogovorena tri intervjua s korejskim glazbenim ikonama. Čekali su me članovi SILICA GEL, možda najvećeg korejskog indie rock benda današnjice, svakako korejski next big thing kada je izvoz u pitanju, momci koji snimaju od 2016., ali zadnjih godinu do dvije padaju pod povećalo Zapada, posebno nakon lanjskog albuma “Power Andre 99”. Silica Gel čine četiri mladića koji su zajedno studirali na Seoul Institute of the Arts; na sceni svatko svira svaki instrument, izmjenjujući se na njima uz razvikani spektakl VJ-inga. Kažu da je Silica gel uživo iskustvo koje si svi trebaju priuštiti. Zamalo jesam i ja.
O korejskoj indie rock i indie pop sceni i potencijalu da, upravo zahvaljujući uspjesima i širini fenomena poput SIlice Gela, one postanu next big thing korejskog popkulturnog izvoza, više ću govoriti u nekim od budućih tekstova.
Za intervju me spremno čekao i PARRANOUL, one man indie bend, mladi shoegaze inovator i po svemu sudeći prvi veliki “šugejzer” korejske glazbene scene, koji svoje melankolične gitarističke ode, kao i druge, ambijentalne side projekte (pod imenom Mydreamfever), slaže u svojoj sobici, ganjajući lo-fi feeling i epske slojeve bučnih audio-emocija. Parranoul je također jedan od većih izvoznih indie hypeova Južne Koreje. Prije tri godine slavili su ga na Redditu, hvalili su ga Pitchfork i Consequence of Sound, ne bi li Parranoul 2024. dogurao do svog četvrtog studijskog albuma “Sky Hundred”, kojim momak nastavlja razvijati zvuk kojim se proslavio.
Treći bend koji je čekao moja pitanja bio je DARK MIRROR OV TRAGEDY. Heavy metal ikone i pioniri korejskog death facea, već su 20 godina na sceni. Nažalost, ogledalo tragedije pokazalo je naš odraz u sebi – zbog jednog putnika zaraženog Covidom, čitav je bus vraćen u Seul pa dalje od festivalske ulazne kapije nismo kročili. Pentaport nam je zabranio ulaz, dobili smo obvezne maske za lice i promptno smo vraćeni u preporučenu hotelsku samoizolaciju i testiranje. Sve smo to iste večeri prekršili organiziranjem vlastitog “festivala” u karaoke sobi (noraebang, 노래방), “pjevajući” korejske hitove i zapadnjačke klasike s engleskim, singapurskim, američkim, argentinskim, mađarskim i hrvatskim naglascima.
Covid-19 je poremetio planove, ali na kraju dana jest bio dio autentičnog korejskog iskustva. A to su bile i karaoke, jedan od dugogodišnjih stupova kulturnog identiteta zemlje, dugo vremena najvažnija dokolica za mlade poslije školske nastave. Nažalost, statistike pokazuju da ni karaoke nisu ostale imune na lockdown.
Jedini negativni trend razvoja korejske glazbene industrije u zadnje tri godine bilježe noraebang, karaoke ugostiteljski objekti, čiji je broj od 31,449 objekata u 2019. pao na 29,952 u 2022. I dalje ih posjećuju klinci nakon škole, starci nakon dobrih poslovnih dealova utopljeni u moru slavljeničkog alkohola, kao i mladi parovi koji traže osamu za ljubavne aktivnosti. Ali previše se toga preselilo u virtualni svijet da bi karaoke ostale neokrznute. Svi ostali trendovi glazbene industrije su pozitivni, što je naročito vidljivo u rastu brojeva glazbenih kompanija. Recimo, onih posvećenih produkciji bilo je 1,105 u 2019. U 2022., kada su prikupljeni zadnji podaci, bilo ih je 1,549. Isto je i s izdavačima: skok sa 74 na 254!
Sve to smo saznali od stručnjaka, iz prve ruke. U organizaciji MCST i KOCCA (Korean Creative Content Agency) u Seulu su nam predstavljeni prošli, trenutni i potencijalni budući trendovi korejske glazbene industrije.
Prvo od dva sjajna predavanja imala je Kim Yoonha, kritičarska superzvijezda, žena koja je stekla međunarodnu slavu kao nemilosrdni (strogi, ali pravedni) K-Pop kritičar. Njeno predavanje “What Is K-Pop?” bila je šetnja kroz zadnjih 28 godina korejske pop glazbe i nekoliko generacija koje su oblikovale njezinu povijest, od prve koja se furala na “dobrog susjeda” preko generacija koje su razvijale idole kao zvijezde i uzore do idola kao naših frendova i kolega te novog trenda potpune dominacije girl grupa.
”K-Pop jest Koreja”, poentira Kim, osvrćući se na konfučijanski sustav koji je oblikovao svaku poru korejskog mentaliteta, kulture i društva pa tako i svaku dimenziju korejske pop glazbe. To se posebno očituje u vojničkim “unitima” (grupama) s besprijekornim sletovskim koreografijama, sustavom treniranja idola od pet do deset godina u strogim kampovima te insistiranju na “karakteru i manirama” svakog pjevača i plesača. I Kim je spominjala Silica Gel, novi boom K-Rocka koji uzima dio kolača (čitaj: publike) K-Popu, jer iako zvuče drugačije, i dalje imaju supersređene mlade i zgodne idole za obožavanje. Tu su i novi trendovi unutar samog K-Popa, poput sve veće prisutnosti stranaca (članovi grupa koji dolaze iz drugih dijelova Azije ili SAD-a), cvjetanja internacionalnog fandoma i novog pristupa spolnim, rodnim i međuspolnorodnim odnosima, sa sve većim modernim zapadnjačkim udarima na tradicioanlne i konzervativne korejske postavke.
Yosep Song, senior istraživač KOCCA-e, u predavanju “South Korean Music Industry,
Trends & Supports” proletio je fascinantnim statistikama. Od 2018. do 2022., glazbena domicilna industrija bilježi kontinuirani rast s mikro-padom u 2020. Covid je krivac, ofkors, ali lockdown je nabildao nišu ozbiljnog poslovanja u online-verzumu, što se nastavlja i danas, kada je nakon glazbene produkcije (36.5 posto), online sektor drugi najveći komad industrije (22 posto). Karaoke (noraebang) su na trećem mjestu s 12.1 posto, a onda tek idu trgovine s fizičkim medijima i sve vezano uz njih. Ono što je posebno zanimljivo jest to da izvoz raste svuda, osim na tržištu stare Europe koja je očito stara i umorna za sve pa tako i za K-Pop. Europa je na zadnjem mjestu sa samo 4.2 posto globalne pite. Na prvom je Japan, u koji odlazi 39 posto korejskog glazbenog izvoza.
Predstavljene su i državne mjere, niz akcija i programa kojima korejska država pomaže razvoju glazbene industrije, kao što su “Muse On”, projekt otkrivanja i sufinanciranja rasta novih izvođača (plaćanje spotova i koncerata, kao i promotivnih fotki, plus guranje na festivale i u medije i sl.), zatim podrška u koncertnim aktivnostima (online i offline turneje), financiranje projekata i marketing kompanija koje se bave glazbenom tehnologijom (“ICT-Music” – glazba vezana uz nove “informacijske i komunikacijske tehnologije”), organiziranje globalnog glazbenog sajma MU:CON (od 2012.), itd…
Ukratko, Koreja je zanimljiv spoj hiperkapitalizma i državnih potpora, velikih glazbenih korporacija (chaebol, 재벌) i potpune podrške Ministarstva kulture. Yosep kaže da je ta bliska suradnja privatnog i državnog danas ipak najsnažnija u manjim sektorima indie teritorija: “Mi najviše podržavamo manje, nezavisne kompanije, kroz networking, organiziranje radionica, sajmova, seminara, panela… uvijek smo otvoreni poslušati sve probleme koje ima glazbena industrija i tako im ponuditi adekvatnu pomoć.”
Uz rast svih segmenata, žanrova i scena, K-Pop ostaje kamenom temeljcem. Ovo je bio prvi put ikada da korejska država, nakon filmskih, turističkih i tradicionalno kulturnih tura, za inozemne novinare organizira putovanje kroz K-Pop, al i druge rukavce glazbene industrije. Na kraju krajeva, sjetimo se da je gradski toranj u Seulu promijenio boju u ružičasto kada su BlackPink objavile novi album i da uspjesi BTS-a u nacionalnu blagajnu donose 4.65 milijardi dolara svake godine, čime jedan jedini boy bend drži 0.3 posto korejskog BDP-a, dok svaki 13. turist posjeti Koreju isključivo zbog njih. U budućim ćete nastavcima čitati ponešto i o tom “BTS turizmu”. Ništa nas to ne treba čuditi, jer kako kaže Kim Yoonha: “K-Pop jest Koreja”.
A Covid? Ispalo je na kraju da sam negativan, što je ostatak ljetnog korejskog iskustva učinilo iznimno pozitivnim. No o svemu što je bilo prije i poslije, čitat ćete uskoro, u novim nastavcima svjetsko-ekskluzivnih priča sa samog terena, iz srca fascinantne korejske glazbene industrije!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
