Entuzijazam is a helluva drug. Bili smo zajedno u rovu sramote i nitko nije planirao ustuknuti pod granatiranjem nepoznatim. I pri tome, ja sam u svojoj grupi plesača bio jedini muškarac.
Tko zna, možda bi tijelo i počelo otkazivati da nas nakon više od sat vremena neprekidnog plesa nisu spasili singapurski novinari. Oni su morali napustiti dvoranu zbog zakazanog intervjua i tako čitavom timu pružili priliku za predah, barem na tih desetak minuta koliko im treba da ispucaju sva svoja pitanja za kameru. A onda natrag u rudnik.
Gazio nas je jet leg, tijelo nije imalo pojma pleše li u dva poslijepodne ili dva ujutro, a s vanjskom temperaturom od ubojito vlažnih 38 stupnjeva i cjelodnevni ludi tempo jurišanja s lokacije na lokaciju, ništa nas nije moglo pripremiti na ovakav oblik fitnessa. Koreografija nije imala puno veze s izvornikom viđenim u spotu za zaraznu pjesmu “Get a Guitar” grupe Riize, štoviše bila je maksimalno pojednostavljena, no i to je bilo previše informacija za tadašnje stanje naših glava i tijela.
Ali entuzijazam je čudo. Jednom kada čovjek osvijesti činjenicu da smo mi, skupina novopečenih prijatelja satkana od stranih novinara s najrazličitijih dijelova planeta, upravo na ovim njegovim koordinatama, u ovom trenutku života, dobili privilegiju osjetiti što plesni K-Pop trening čini kostima, tetivama i mišićima, i to na jednoj od najprestižnijih lokacija industrije, ništa više nije problem. Pa ni javno se sramotiti. Štoviše, daj to vamo – probat ćemo makar imali spretnost i okretnost puža s kućicom i kondiciju ljenivca na morfiju!
Progutati koreografiju za spot u manje od dva sata poduke? Imamo li ikakve šanse?
Dva sata ranije.
Ušli smo u Seongdong, dio Seula na sjevernoj obali rijeke Han. Autobus je parkirao na ulazu u rezidencijalnu četvrt s lijepim zgradama zapadnjačkog retro-stila, kao da smo na nekih pedesetak metara kročili u Macau. Na dnu se nalazi poslovna zgrada u kojoj se prostire 1Million Dance Studio, možda najveći korejski plesni studio koji stoji iza koreografija giganata K-Pop i hip hop scene, kao što su Jay Park, Girls’ Generation, 2NE1, GOT7, HyunA, EVERGLOW, MAMAMOO…
1Million je do ovog statusa putovao čitavo desetljeće. Godine 2014. osniva ga plesačica i koreografkinja Lia Kim, koja je na vrijeme prepoznala potencijal YouTubea i prva počela redovito objavljivati atraktivne plesne video sadržaje. K-Pop je tada prolazio svoj prvi veliki međunarodni uspon i pametno je uskočila u vagon. U roku odmah, Kim je postala koreografkinja grupa kao što su TWICE i MAMAMOO. Samo koju godinu ranije, imala je svoju IT kompaniju i zarađivala od kompjutera. Nakon što je spojila internetsku i plesnu priču, stvorila je 1Million Dance Studio, koji je do danas izgradio toliki međunarodni ugled da im klijentelu čini 50 do 75 posto stranaca!
U K-Popu, glazba je neodvojiva od plesa, zvuk je jednako važan kao pokret, a K-Dance postao je autonomni fenomen iste snage kao i K-Pop, K-Film, K-Drama ili K-Beauty, velika stvar iza slova “K” kojim se brendiralo kulturno gospodarstvo čitave jedne države.
Ako tražimo korijene K-Dancea u prvim korejskim glazbeno-plesnim skicama 1980-ih, onda ćemo shvatiti da je on iznikao iz kombinacije korejskih tradicionalnih plesova s američkim hip hopom inspiriranim koreografijama. Razvijao se kao takav kroz 1990-e, a onda ušao u novi milenij i postao dostojan etnografskih studija kao što je knjiga “K-pop Dance: Fandoming Yourself on Social Media” (2022.) Dr. Chuyun Oh, a koja Zapadu pokušava objasniti kako je interkulturalno iskustvo i fenomen K-Dancea prilika za obožavatelje globalno spojene društvenim mrežama da kroz oponašanje i idoliziranje K-Dancea “fandomiziraju” svoja tijela.
“Vjerujem da je K-Dance iznimno doprinijeo uspjehu K-Popa. Više nije dovoljno samo slušati glazbu, sada smo u eri kada su izvedba, koreografija i vizuali ključni, esencijalni za doba ‘gledanja glazbe’. Ta promjena omogućila je ljudima da uživaju u glazbi na najrazličitije načine. Slušanje glazbe može naići na jezične prepreke, ali u plesu mogu uživati ljudi iz svih dijelova svijeta (…) Naš je studio trenutno u Koreji, ali planiramo se raširiti međunarodno”, priča Kim Minja, Co-CEO 1Million Dance Studio, koja nam je izrazila dobrodošlicu odmah po dolasku i predala nas u sposobne ruke Jo Sooyon, vesele 29-godišnje koreografkinje, čiji CV ukazuje na to da je surađivala s MAMAMOO i mega-boy-bendom EXO, točnije njihovim pjevačem i plesačem Kaijem, kojem je pomagala oko koreografije za reklamu.
Zanimljivo je da smo se mi novinari našli u plesnom studiju u vrijeme kada je tamo obitavalo još zapadnjačkih turista, klinaca i fanova K-Popa, a koji su pristigli iz Europe i SAD-a iskusiti na svojoj koži ono što uskoro čeka i nas. I još je zanimljivije da su nas poslagali u miješane grupe pa smo koreografiju učili i izvodili s nekoliko njih. Ples spaja ljude, kažu, a zajedničko sramoćenje pokušaja plesanja vas uštrika jedne u druge; bili smo zajedno u rovu sramote i nitko nije planirao ustuknuti pod granatiranjem nepoznatim. I pri tome, ja sam u svojoj grupi plesača bio jedini muškarac.
Ogromni broj zapadnjaka rezultat je pametne poslovne politike studija. Od 2014., kada su prvi put shvatili potencijal YouTubea, a onda i društvenih mreža, 1Million je samo nastavio pametno surfati algoritmima, kao i hallyuom, pa danas čak 90 posto od 26 milijuna njihovih YouTube pretplatnika čine stranci. 1Million Dance Studio ne nudi usluge samo profesionalcima iz industrije, on ima tri programa različitih razina težine, a najpopularniji je upravo onaj u kojem sam i ja sudjelovao, jednodnevni i “nekolikosatni” speed-learning tečaj konstruiran da daje iskustvo, više nego znanje. Kao što kaže Kim Minja, postoji da omogući turistima opčinjenima K-Popom i K-Danceom da na svojoj koži i svom tijelu osjete kako je to biti K-dancer. Ja sam na svojoj koži to itekako osjetio, s obzirom da sam ogulio kožu s koljena.
Ali to je već bio tko zna koji po redu pokušaj da uobličimo kolektivni ples prije konačnog snimanja…
Procedura je jednostavna. Nakon razvrstavanja “bruto” gomilice u “neto” plesne grupe sa po sedam članova, Jo Sooyon preuzima sve grupe pod svoje, entuzijazmom i energijom tinejdžerice koja će učiniti sve da se ne osjećate kao idiot i da shvatite kako pripadate upravo tamo, makar imali dvije, tri lijeve.
I onda kreće istezanje… pa “Get a Guitar” u zvučnike. Pa prvi komad koreografije… pa drugi… pa treći.. Pa spoji sad sve to… pa jao.
I nakon sat i pol treninga, pali se kamera. Potreban je dokaz da se sve to zbilja dogodilo.
Inače, samo dan ranije u trgovini sam kupio gumene bombone upravo boy benda Riize, koji su stigli u prodaju kao dio promotivnog paketa za njihov “Get a Guitar” i debitantski album “Riizing”. Bomboni su jako fini i juicy, skoro pa ko naši plesni pokreti.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
