Ravno do dna u Južnoj Koreji, 5. dio: Putovanje u srce korejskog hip hopa

Pravi pravcati K-Pop idoli ponekad znaju iznenaditi svoje fanove uličnim nastupima, baš kao i hip hop zvijezde. Postoje i oni koji su jednostavno poznati samo kao ulični izvođači, nikada ne tražeći nešto više.

Busking na Red Roadu u Seoulu (Foto: Velimir Grgić)

Hip hop je esencija K-Popa. Ne samo zato što čak i BlackPink repaju. Uzmemo li za primjer dva najveća K-Pop boy benda u povijesti, BigBang i BTS, oba ne samo da imaju vrhunski talentirane MC-je kao bazu svog glazbenog identiteta, nego su ti MC-ji svoj zanat pekli boreći se za pažnju kao tinejdžeri u malim underground hip hop klubovima, gradeći karijeru stepenicu po stepenicu, sve do konačnog obaranja rekorda sa stavom koji je uvijek – poslušajte samo što su sve u svojoj šarenoj karijeri snimali G-Dragon i RM – dijelom i posveta počecima na lošim razglasima noćnih klubova Seula.

“Hip hop i K-Pop su nerazdvojni”, potvrđuje Yoo Deokgon, trenutni direktor AOMG-a, jedne od vodećih korejskih hip hop kompanija pa nastavlja: “U K-Pop boy bendovima, od pet članova uvijek su barem dva reperi. Mnogi reperi odlaze na audicije za idole. Postalo je cool biti reper. K-Pop dijelom raste i zahvaljujući tome što reperi postaju idoli. K-Pop kakvog danas znamo je potpuno oblikovan hip hopom.”

I ne samo to: hip hop je povijesni korijen K-Popa. Seo Taiji and Boys, bend koji je upravo hip hopom i plesnim zvukovima s MTV-a odvojio korejsku zabavnjačku trot glazbu od novog zvuka kasnije poznatog kao K-Pop, bio je plesni rap fenomen tipičan za rane 1990-e. Korejski se hip hop razvijao upravo na prelasku 1980-ih u 1990-e, kada se vodila i kulturološka bitka oko jezika. Baš kao i kod nas; jednom kada se shvatilo da repanje može funkcionirati i na domaćem, nacionalnom autohtonom jeziku i slengu, odbacivala se dominacija naučenih engleskih frazetina iz mjesta rođenja globalne hip hop kulture.

Yoo Deokgon – direktor AOMG-a (Foto: Velimir Grgić)

Korejski Target bio je Garion, hip hop grupa koja je 1998. prva počela snimati hip hop na čistom korejskom jeziku. Jednom kad je ustoličen primat domaćeg, engleski se u novom mileniju vratio kao dio arsenala međunarodnih aspiracija. Usto, korejska glazbena dijaspora, izvođači kao što su Epik High, Drunken Tiger, Jay Park i San E ne bježe od činjenice da svom etnosu unatoč dolaze s engleskog govornog područja pa često u svojim stihovima sudaraju i kombiniraju oba jezika. Baš kao što ćete u nekim trap songovima čuti utecaj poskakujućeg trota ili uporabu semplova tradicijskih instrumenata, sjajnih suboraca uz kotrljajući bas koji napad subwoofer.

Red Road u Seoulu (Foto: Velimir Grgić)

Procvatom korejskog hip hopa 1990-ih, procvala je i indie kultura četvrti Hongdae, dugo vremena “živahnoj” zahvaljujući blizini mladalačke energije studenata Sveučilišta Hongik. Hongdae, smješten na sjeverozapadu Seula, krajem 1990-ih otvara noćne klubove koji su posjetitelje privlačili techno, rock i hip hop slušaonicama i koncertima. Krenuli su i danas aktivni battleovi, ulični open mic festivali i performansi, a želite li vidjeti busking, ulične izvedbe plesnih hip hop i R&B skupina, ali i ulične nastupe penzića koji izvode K-Pop hitove u trot obradama, uputite se na Red Road, neku vrstu seulskog Harajukua u srcu Hongdaea.

Ponuda hrane u Hongdaeu u Seoulu (Foto: Velimir Grgić)

Između restorana koji poslužuju specijalitete kao što su grilani pileći vratovi s delikatesnom zagorenom rižom, ulične umjetnosti, galerija, pubova, tržnice umjetnina i điđa-miđa, prostire se Red Road, u crveno, “boju strasti i mladosti” obojena cesta u glavnoj ulici Eoulmadang-ro. Tamo ćete najčešće uroniti u busking, terenski inkubator budućih osvajača top ljestvica, nešto kao hamburški klubovi za nove K-Pop Beatlese. Ja sam u prolazu ulovio klince u zanosu uličnih izvedbi K-Pop koreografija, okružene vršnjacima s upaljenim mobitelima. I spomenutog trot penzića, koji je reklamirao svoj Instagram račun na komadu kartona od kutije za krumpire.

Nekima se posreći pa uhvate izvornik. Naime, pravi pravcati K-Pop idoli ponekad znaju iznenaditi svoje fanove uličnim nastupima, baš kao i hip hop zvijezde. Oni izvođači koji još nisu dovoljno popularni skloni su svoje nastupe najaviti preko fan klubova, za svaki slučaj. Superstarovi se samo pojave pa odrade svoje prije nego ih proguta gomila, sasvim dovoljno da ukazanje uđe u legendu. Postoje i oni koji su jednostavno poznati samo kao ulični izvođači, nikada ne tražeći nešto više.

AOMG je od početka zahtijevao puno više. I radio na tome da se dočepa vrha scene koju je ionako dobrim dijelom gradio posljednjih desetak godina. Uspjeh je očit već kada parkirate pred omanju zgradu sjedišta AOMG-a, prave male korporacije s nekoliko katova ureda, sa sobom za zabavu s gramofonima i zidovima ukrašenim omotima ploča Gang Starr i Biggieja, a tu je i studio u kojem su snimljeni bezbrojni YouTube hitovi.

AOMG u Seoulu (Foto: Velimir Grgić)

Ovaj label, danas jedan od sinonima za komercijalni korejski hip hop, pokrenuo je Jay Park 2013. godine. Jay Park je Amerikanac, rođen i odrastao u Seattleu. Priklanjajući se korejskom glazbenom trendu neobičnih akronima, AOMG je zapravo skraćenica za Above Ordinary Music Group, izdanak breakdancing grupe Art of Movement s kojom je Park plesao 2003. u Seattleu. Park kao 18-godišnjak prolazi na audiciji za boy bend i potpisuje za JYP Entertainment, jedan od tada najmoćnijih K-Pop konglomerata koji je između ostalog stvorio i veliki boy bend Got7. Zanimljivo je da je njihov član Yugyeom – što ti je život! – napustio JYP 2021. kako bi postao dio kataloga upravo Parkovog AOMG-a.

Park je nakon rane avanture u pop industriji razočaran napustio scenu i vratio se u SAD, ali je 2010. “re-debitirao” u novom ruhu, kao reper, ali i pjevač, jer mu ogroman dio opusa osnovi R&B. Tri godine kasnije odlučio je biti vlastiti šef i stvorio AOMG.

AOMG danas ima ogroman globalni doseg; preživjeli su sve promjene, a pandemijski lockdown okrenuli su u svoju korist organiziranjem glazbenih online festivala, koji su im pogurali danas uspješne fizičke, regionalne festivale koji se pod etiketom AOMG-a održavaju u Maleziji, Singapuru, Hong Kongu, Dubaiju, Japanu pa čak i SAD-u (“Water Bomb Festival”, “Cass Cool Festival” i “Ressfect Festival”, na kojem poznati reperi iz njihova kataloga nastupaju uz pratnju live benda). Proširili su biznis i na sportski menadžment, iako sam u razgovoru s vodstvom kompanije doznao da je odluka o zastupanju Jung Chan-sunga, MMA legende poznatije kao The Korean Zombie, bila više fanovski, nego primarno financijski potez, ekstenzija brenda s dugoročnim ulaganjem. U katalogu AOMG-a se, osim sportaša, od travnja 2023. nalazi i Kian84, manhwa (korejska manga/strip) i webtoon umjetnik, od 2016. i stalni suradnik popularnog variety showa “I Live Alone”.

Velimir Grgić u AOMG-u Seoulu (Foto: RDD)

AOMG ne propušta profitirati na unosnom biznisu reality televizije. Upravo su hip hop talent showovi i njihov rast popularnosti u zadnjih desetak godina zaslužni za potpuni prodor i masovno mainstream prihvaćanje repanja kao glazbene forme.

Kian84 i Simon Dominic, nekadašnja Parkova desna ruka, zajedno su i u “I Live Alone” i u reality showu “Adventure by Accident”, a Dominic je bio mentor u popularnom talent showu “High School Rapper”, kao i Loco, koji je kao mladi MC godine 2012. osvojio prvu sezonu natjecateljskog talent showa “Show Me The Money”, a za nagradu dobio ugovor za AOMG.

S današnjim šefom ovog malog rap carstva Yoo Deokgonom razgovaram u prostoriji za odmor i pripremu izvođača prije ulaska u studio, velikoj sobetini ispunjenoj golemim smeđim kožnim kaučem, s uramljenom slikom Daft Punk na podu te knjigom o Che Guevari i američkim hip hop magazinima na polici. Domaćin i vodič, simpatični i srdačni američki native speaker Jay (a nije Park) Jaesung, menadžer koji vodi odjel globalnog poslovanja, vodi me u studio, da se nakon razgovora s Yoo Deokgonom fotografiram s vlastitom njuškom pred mikrofonom u koji su pljuckali mnogi navedeni u ovom tekstu.

Velimir Grgić u AOMG-u Seoulu (Foto: RDD)

Yoo Deokgon je CEO tek šest mjeseci. Jay Park je otišao 2021. i naslijedio ga je DJ Pumpkin. On je dao ostavku prije pola godine i pokrenuo val odlazaka drugih izvođača, što je dovelo do neke vrste restruktuiranja AOMG-a pod vodstvom Yoo Deokgona, koji na rastanku zadovoljno zaključuje: “Prije smo imitirali američki hip hop. Danas se korejski hip hop spojio sa scenom korejskih idola i postao ogroman utjecaj na modu. Mlade privlači njegova sloboda.”

Saznajte više:

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh
X