‘Različitost, odnosno razmišljanje izvan okvira, jest ono što svijet čini boljim i ljepšim mjestom’

Introvertirana škrtost na riječima klasična je crta šaroliko-kreativnih umova vizualnih umjetnika nespremnih na glagoljanje. Tomislav Torjanac je ilustrator idiosinkratičnog vizualnog, ali i govorničkog talenta sljubljuje dva medija u pomalo barokni izraz što s lakoćom okupira publiku.

Tomisalv Torjanac 'Somno'

U Klovićevima namjeravate ostvariti i posebnu suradnju s Damirom Urbanom čiji će doprinos biti posljednji dio izložbene slagalice i zaokružiti vašu cjelinu auditivnim elementom. Možete li nam malo približiti o kakvoj se suradnji radi?

Tomislav Torjanac: Dok je moja izložba bila još u pripremnoj fazi, pitao sam Urbana bi li bio voljan nekako se uključiti u otvorenje te mu poslao fotografije serije radova “Somno” koju sam naslikao za izložbu. Odgovorio je da je inspiriran radovima i da će snimiti ambijentalni soundtrack te izvesti pripadajući zvučni performans na otvorenju, što je nadišlo sva moja očekivanja.

Zašto baš Damir Urban i kako je tekla suradnja s njime?

Tomislav Torjanac: Urban i ja smo fanovi jedan drugoga – poznajemo se nekoliko godina i često smo znali razgovarati o nekom vidu suradnje, no uvijek bi se dogodilo da nas život odvuče svakoga na svoju stranu.  U ovom slučaju suradnja teče tako da Urban radi na soundtracku, a ja nestrpljivo čekam da ga čujem. I, naravno, veselim se performansu na otvorenju.

Jedna od najvažnijih suradnji Vaše dosadašnje karijere bila je ona s Yannom Martelom – autorom modernoga klasika “Pijev život”. Sve je započelo prije nešto više od sedam godina kada se ste prijavili na njegov natječaj za ilustraciju tada manje popularnog romana o dječaku Piju i njegovom neobičnom prošaranom suputiku na Pacifiku. Naime, pobijedili ste na natječaju i postali ilustratorom “Pijevog života” te kasnije s Martelom krenuli na književnu turneju. Kako je sve to ukratko izgledalo?

Tomislav Torjanac: Godine 2005. raspisan je natječaj za ilustratora posebnog, ilustriranog izdanja “Pijeva života”. Za natječaj sam doznao putem newslettera koji mi je poslala umjetnička udruga čiji sam član. Inače nisam ljubitelj natječaja, no ovaj put sam otišao protiv svojih uvjerenja, jer sam “Pijev život” pročitao nedugo prije toga i odmah mi je postao jednom od najdražih knjiga. Za prvi krug natječaja trebalo je poslati jednu ilustraciju po vlastitu izboru. Poslije sam doznao da su gotovo svi pristigli radovi prikazivali dječaka Pija i bengalskog tigra u čamcu za spašavanje, što je logično, budući da se najveći dio knjige bavi preživljavanjem toga neobičnog para brodolomaca, koji 227 dana pluta oceanom. Ilustracija koju sam ja poslao bila je prizor sa samoga kraja knjige – dva japanska istražitelja koji u bolnici ispituju Pija o uzrocima brodoloma, prikazani iz Pijeve perspektive, tj. viđeni njegovim očima. Yannu i žiriju to se odmah dopalo, jer zapravo je riječ o sceni iz ključnoga dijela romana, koji je takoreći u cijelosti napisan u prvome (Pijevu) licu. Za drugi krug natječaja trebalo je poslati još nekoliko ilustracija i skica. Ostao sam dosljedan zamisli da sve budu prikazane iz Pijeve perspektive, a odabirom ilustriranih prizora i učestalošću njihova pojavljivanja nastojao sam nadopunjavati Yannov tekst, a ne natjecati se s njim za čitateljevu pozornost. Ukratko, žiri je procijenio da sam pokazao razumijevanje mnogih nijansi romana i jasnu viziju čitavoga projekta – knjige kao sprege riječi i slika – što mi je, zajedno s činjenicom da su se žiriju svidjeli moj stil i tehnika, omogućilo da dobijem priliku ilustrirati jedno od najdražih mi književnih dijela, koje je u ilustriranom izadnju do sad objavljeno u jedanaest zemalja. Nakon promocije knjige i izložbe u Londonu 2007. godine, američki je nakladnik za Yanna i mene organizirao promotivnu turneju po četrnaest gradova SAD-a, tako da sam imao sreću provesti puno vremena u njegovu društvu i razgovarati. Iznimno je inteligentan i duhovit čovjek – savršen suputnik.

Tomislav Torjanac 'Pijev život'

U “Pijevom životu” odabrali ste zanimljivu autorsku perspektivu u pravome smislu ove riječi. Naime, ilustrirali ste priču kroz očište samoga Pija, odnosno predstavili ste slike i vizualne podražaje priče iz prvog lica – lica samoga protagonista. Nije li to pomalo smjelo u jednoj ovakvoj književnoj varijanti?

Tomislav Torjanac: Slažem se, to nije baš uobičajen pristup, no meni se učinio prirodnim tim više što Yann ni na jednom mjestu ne opisuje kako dječak izgleda – po njegovim je rječima “posve nevažno kako Pi izgleda, kao što je nevažno kako itko od nas izgleda”. Drugim riječima, najviše što vidimo od Pija u ovom ilustiranom izdanju njegove su ruke ili noge koje su mu se toga trena našle u vidnom polju. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X