Ni s jedne, ni s druge strane Bajakova nije dugo bilo albuma koji ovako snažno poetski i glazbeno trasira ‘middle of the road’ rock and rolla, tj. album koji je sazdan od pjesama i nadasve razumljivih emocija.
Koliko god se u ovo doba pandemije činilo nemogućim okupiti internacionalni bend na Balkanu, to je Milanu Glavaškom pošlo za rukom. U vremenu kad je komplicirano putovati, još kompliciranije održati koncert, spiritus movens srpske grupe Rebel Star ušao je u novu kreativnu groznicu koja se pokazala kao neumoljiva sila kad je riječ o bilo kakvim preprekama. U biti, prepreke su izgleda najjači poticaj ovom pripadniku generacije koja je u devedesetima djelovala u najgorim mogućim uvjetima koji su tada postojali u Europi, tj. u Srbiji pod sankcijama, galopirajućoj hiperinflaciji, sveopćem siromaštvu i političkom mraku.
Da ga gone ti neki kreativni demoni, bilo je jasno s albumom „Demoni“ kojeg Glavaški objavljuje usred globalnog lockdowna u proljeće 2020. godine. Sulud, gotovo očajnički potez za izdanje koje će biti upamćeno kao povratničko. Mnogi bi u toj situaciji valjda digli ruke od svega i s tim labuđim pjevom ponovno otišli nazad u sjenu. Ali ne i Milan, čiji su se kreativni demoni tek tu osnažili.
Već sam pisao da sam početkom ovog ljeta sreo Zvonku Obajdin (Svemir) jedne večeri na koncertu u Muzeju suvremen umjetnosti i tad mi je rekla da je Milan odlučio okupiti novi bend i to mahom sastavljen od hrvatskih glazbenika među kojima je i ona i da su imali prve probe. Nije valjda ni mjesec dana prošlo od tih prvih proba, taj i takav Rebel Star je već bio u Sunday studiju u brdima Svete Nedelje kraj Zagreba, gdje su i moju malenkost pozvali da vidim i čujem kako stvari napreduju. Tamo sam doslovce prisustvovao trenucima krize, a potom i katarze Milana Glavaškog koji je dobrano izmoren svaki put tražio novi i novi tejk, a nas nekoliko prisutnih gledali tu sizifovsku muku kad se ‘kamen skotrlja u dolinu’, kao i sizifovsku upornost Glavaškog koji se vrati po njega i opet zajedno s njim upre uzbrdo. I opet, nije ni ta slijepa upornost garancija da sve to kvalitativno može dobaciti gdje treba, jer tako izgleda rad na svakom iole ozbiljnom albumu.
Tu je bio i zanimljiv odnos na relaciji Milan Glavaški – Željko Markuš. Kao da Milan nije isključivo odabrao Željka za producenta albuma, već i kao trenera u imaginarnom boks-meču, ali ne kao lika koji će ga forsirati do iznemoglosti, već upravo suprotno. Milan je taj koji je sklon forsiranju sebe do iznemoglosti, a Željko onaj ‘racio’ koji mora biti kraj njega da mu dovoljno uvjerljivo dopre do uma i kaže da ‘postoji i sutra’, da treba nekad odmoriti i prespavati. A tek tu je Markuš imao posla, jer nisu to bile situacije da jednom kaže ‘dosta’ i da ga njegov pulen momentalno posluša, već je to mentalno potezanje uzda trajala i trajalo, a Glavaški vukao naprijed bez obzira na sve. I opet, ponavljam, sve bi to bilo uzalud da nije riječ o izuzetnom poetskom kapacitetu i izuzetnom šljakeru (kojim bi se i jedan Japan ponosio) sklopljenima u jednoj osobi.
Rezultat svega navedenog došao je također brzo. Album „Početak i kraj“ je tu. Sazdan valjda od tisuće početaka i krajeva, no najbolji u cijelom opusu tog sastava. Od produkcije, preko izvedbe, pa do onog najvažnijeg; lirskog momenta. Markuš je produkcijski tu htio ‘nazidati’ ono bogatstvo zvuka koje je krasilo jedne Traveling Wilburys, na koncu je to i mogao, jer pored njega i Glavaškog bend u kojem su Daniel Rodik, Zvonka Obajdin, Daniel Kadijević i Jakša Perković, pojačani gostujućima Ninom Romić, Anom Ćurčin i Juricom Leikauffom i jest svojevrsna regionalna supergrupa.
U to nema dvojbe, jer ta ‘kilometraža’ iskustva i kreacije diše iz svakog zakutka albuma. Gitarska sola i pasaži su tamo gdje trebaju biti, ritam sekcija je jasna, definirana i prezentna, kao što su i prateći vokali tamo gdje trebaju biti (a tu se začas moglo pretjerati, obzirom na jake vokalne persone u igri) i što je najvažnije taj novi Rebel Star zvuči sigurno i uvjerljivo kao da u toj postavi djeluje već godinama, a ne da nije prošlo ni šest mjeseci otkad su se prvi put okupili.
Stvari se možda odvijaju isuviše brzo, no „Početak i kraj“ se doima bitnim na ovoj sceni, jer ni s jedne, ni s druge strane Bajakova nije dugo bilo albuma koji ovako snažno poetski i glazbeno trasira ‘middle of the road’ rock and rolla, tj. album koji je sazdan od pjesama i nadasve razumljivih emocija. Album koji ne pati od prikrivanja iza začkoljastih artističkih formi, pa da eventualno dovođenjem slušatelja u nedoumicu zida famu u intelektualnoj sferi o čemu se može puno debatirati, ali ne baš puno i slušati. Ovo je baš album koji se može slušati i slušati i koji upravo zbog jasnoće svoje vizije ogoljuje suštinu onoga što pravi rock and roll album treba biti.
Hipokrizija rocka je i započela onog trenutka kad su se prestali raditi veliki albumi, a veliki albumi ne mogu se raditi bez snažne iskrene poetike koja je u stanju komunicirati sa slušateljem, bez velikih balada i bez osjećaja kotrljajućeg ritma koji se ne smije prestati kotrljati prije nego neki ‘unutarnji sat’ ne bude zadovoljen količinom primljene ugode. I dakako, sve treba biti izvedeno vrhunski bez nametanja sviračkih ega koja trebaju biti usklađena s poetikom pjesama.
Dakle „Početak i kraj“ nije album artističke akrobacije, to je album zbog kojeg se voli rock and roll, album koji spaja srodne duše, album koji svijetli obraz starijoj generaciji, ali ne navodi mlađe da na njega gledaju posprdno kao na neku okaminu prošlih vremena. Da se razumijemo, stilski to jest ‘okamina’, ali izuzetno živahna, komunikativna i puna duše, pa je prvenstveno sve to skupa oživljavanje jedne drevne vještine (rock and rolla) u njenom najljepšem sjaju u ovom trenutku. Jer nije rock and roll samo ono što zvuči kao rock and roll, već to mora imati i smisla.
„Početak i kraj“ itekako ima smisla, jer njegovi stihovi su uronjeni u ovo vrijeme, a Glavaški kroz njih majstorski progovara o problemima svoje generacije. To je generacija koja je dobrano izgorjela i umorna (ili bolje kazano umorena) od desetljetnih poraza za porazom, ali koja i dalje traži neko svjetlo na kraju tunela i koja ne želi ubiti u sebi dijete koje se nada boljem, nekad kroz sitne detalje, nekad kroz bijeg u sebe.
Ne spominje Glavaški niti vlasti, niti politike, niti globalne krize, već unutarnjim slika vanjštinu. Čak i na posebno skliskom terenu, kad pjeva o Beogradu (a pjevati o gradu je jedna od najvećih klopki patetike), on izvlači nevjerojatan maksimum, jer bez da je ikoga i išta konkretno imenovao, on je naslikao grad kojeg kao da su osvojili barbari, ali mu ni tad ne mogu uništiti finu i nevidljivu nit njegove duše koja i skrivena u noći snažno i zauvijek nepokorena pulsira. Povučemo li paralelu, postoji li i jedan veliki grad ove raseljene regije čiju ranjenu dušu na sličan način ne doživljavaju oni koji uistinu vole duh te iste svoje ranjene sredine?
„Početak i kraj“ bi bio značajan album da je ta vrhunska lirska estetika ubodena samo jednom, no nema omaške ni u ostalim pjesmama. One su tu, one su sad. One govore kako nam je i kako tražimo utjehu. U nekoj budućnosti, faktografija ovog vremena bit će itekako detaljno poznata, no ona puno važnija informacija koja odgovara na pitanje; „Kako nam je bilo?“ spakirana je i sažeta za sva vremena u lirsku formu jednog glazbenog djela od deset pjesama i to je album „Početak i kraj“ grupe Rebel Star – novog srpsko-hrvatskog benda koji je u vremenu najveće blokade granica još od vremena rata zajedničkim kreativnim radom ušla u dušu muke koja nas sve na neki način povezuje. Jednostavno, pustite pjesme da vas nađu.
PS: Ovaj album je na ‘posebne muke’ repetitivnog preslušavanja i paralelnog uspoređivanja s ostalim albumima grupe Rebel Star stavio netko tko je na prvo slušanje jednom davno ostao zaljubljen u pjesmu „Anđeli“, onaj krhki polu-demo koji zrači nekom neopisivom energijom unatoč svemu. A kao i sve prve ljubavi koje postanu mjerilo za kasnije, osobno sam njen moment sebično držao unaprijed nenadmašnim u validiranju svakog narednog Milanovog poetskog pokušaja. Kako mi je drago da sam se prevario.
Ocjena: 10/10
(Pop Depresija / Geenger Records, 2021.)
Saznajte više: Od Rebel Star do ‘Rebel All Stars’
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
