Glavaški iznova pokazuje kako najobičniju, svakodnevnu situaciju i osjećaj pretvoriti u priču ili poetsku sliku, bilo da ga inspiriraju besmisao i zatucanost naših naroda i narodnosti, pogreške zbog kojih više ‘nije čovek iz ogledala’ ili davne ljubavi kojima je potreban samo mali podsjetnik da izbiju na površinu, ma koliko duboko naizgled bile zakopane.