Anthony Kiedis i Flea otvorili su se o povratku Johna Frusciantea u Red Hot Chili Peppers, uoči nadolazećeg albuma ‘Unlimited Love’.
Govoreći za NME u ekskluzivnom intervjuu koji je fotografirao Oscarom nagrađeni redatelj Gus Van Sant, bend je govorio o novom albumu i kako je ponovno okupljanje s Fruscianteom “poguralo jedno drugo na pozitivan način”.
“Najveći događaj, iskreno, bio je Johnov povratak u bend. To je bila najmonumentalnija promjena u našim životima. I Bog je bio jadan zbog svega i svačega”, rekao je Kiedis za NME.
Radeći na novom albumu “Unlimited Love”, Kiedis i Flea su shvatili da nešto nedostaje. “Išlo je polako i bez pravog definitivnog nagona. Bilo je samo vijugavo”, rekao je Kiedis i nastavio: “A onda smo i Flea i ja imali zeitgeist osjećaja u sebi neovisno, a to je bilo: ‘Bilo bi jako lijepo uključiti Johna nekako u ovaj proces.’ Prošlo je dosta vremena i on se ponovno našao u našim krugovima nakon što je bio u svom vlastitom krugu.”
Nakon ponovnog pridruživanja bendu, Frusciante je rekao za NME: “Flea mi je ubacio ideju o ponovnom pridruživanju, a ja sam sjedio tamo s gitarom misleći da nisam jako dugo napisao nikakvu rock glazbu. Mogu li to još uvijek učiniti?”
John Frusciante definitivno će ući u povijest se jedne strane kao jedan od najvažnijih ‘kotačića RHCP stroja’, a s druge kao ‘najnestabilniji kotačić’ koji je naviše puta svojevoljno ispadao iz istog. U povijesti rocka ne postoji glazbenik koji je toliko često odlazio i vraćao se u bend koji je bio najvažniji u njegovoj vlastitoj karijeri.
Došao je u bend 1989. na mjesto pokojnog Hillela Slovaka i ‘uskočio u njegove čizme’ na albumu “Mothers Milk”. Ispalo je da je taj album bio samo zagrijavanje u odnosu na ono što je uslijedilo 1991. s “Blood Sugar Sex Magik” na kojem je grupa potpuno redefinirala svoj zvuk i postala stadionska atrakcija. Za Frusciante je to očigledno bilo previše, te napušta grupu. Na njegovo mjesto dolazi izuzetno talentirani Dave Navarro iz Jane’s Addiction. Rezultat je album “One Hot Minute” (1995.), no reakcije fanova jasno upućuju da silna kompresirana žestina tog albuma nema magiju prethodnika. Tada se polako formira sve glasniji stav da je Frusciante genijalac bez kojeg u kreativnom smislu Pepperski ne mogu.
Povratak Frusciantea pred sam kraj milenija i album “Californication” (1999.) dokazuju tezu: kritika je bila u ekstazi, publika još više. Album se pokazao kao najprodavaniji u karijeri Peppersa s 15 milijuna prodanih primjeraka tada, da bi 2002. bilo potvrđeno da je samo u Europi prodano preko četiri milijuna primjeraka, što je bio nevjerojatan uspjeh jednog američkog benda izvan matičnog tržišta. “Californication” je postao stav, način razmišljanja, a pod istim imenom je krenula i popularna TV serija s Davidom Duchovyjem u glavnoj ulozi.
Isti album bio je početak najuspješnije RHCP albumske trilogije s Fruscianteom, a slijedili su ga (po standardima vinila) dupli “By The Way” (2002.) i (po CD standardima) dupli “Stadium Arcadium”(2006.) albumi. Bila je to ujedno i ere Peppersa, tj. njihove dominacije na svjetskoj sceni. No Frusciante još jednom donosi odluku da treba otići kad je najbolje.
Na njegovo mjesto dolazi dotad anonimni Josh Klinghoffer i 2011. izlazi album “I’m With You”. On pak nije unio svoju energiju i stil poput Navarra, već je ispao blijeda kopija onog što je radio Frusciante i to je radio krajnje nemaštovito. Dok je “I’m With You” još nekako klizio na isparenjima “Stadium Arcadiuma”, njegov nasljednik “The Getaway” iz 2016. bio je kreativni potop. Kiedis, Flea i Smith su tada već znali da s Klinghofferom neće snimiti treći album.
Treće ukazanje Frusciante, opet je pokrenulo stvari. Prošli tjedan objavljen novi singl “Black Summer” ukazuje da je najnestabilniji kotačić benda opet na svom mjestu, skoro da ga možemo nazvati i najvažnijim. (Ponovnoj) ljubavi se ne nazire kraj…