Reizdanja prvih albuma The Nationala – obećanje dugogodišnje ljubavne afere

Kako je započela jedna od najintenzivnijih ljubavnih veza između nekog benda i njihove publike u novom stoljeću.

The National

Povodom dvadesete godišnjice prvog albuma američkih indie rock junaka The National izdavačka kuća 4AD odlučila je objaviti reizdanja njihovih dvaju ploča “The National” i “Sad Songs for Dirty Lovers” te EP-ja “Cherry Tree”. Dostupni u varijantama na crnom i šarenim vinilima, albumi su remasterirani u legendarnom studiju Abbey Road i pružaju nam priliku još jednom baciti uho na put kojim je započela jedna od najintenzivnijih ljubavnih veza između nekog benda i njihove publike u novom stoljeću.

Gusjenica: The National (7/10)

Slušajući njihovo prvo istoimeno izdanje tek s naknadom pameću možemo tražiti obećanje da će se The National pretvoriti u megapopularan bend čiji će obožavatelji vjerno pratiti svaki glazbeni korak u godinama koje će tek doći. Umorni pjevački stil frontmena Matta Berningera i njegove teme koje najčešće obrađuju “neveličanstveni život odraslih” ovdje su možda tek u povojima, a Bryce Dessner koji će se kasnije pretvoriti u jednog od važnih arhitekata zvuka benda ovdje se javlja tek u gostujućoj ulozi.

Naslovnica koja prikazuje bubnjara Bryana Devendorfa u bazenu također nije upućivala na velika glazbena oduševljenja, ali danas znamo da ovaj album predstavlja gusjenicu iz koje će se razviti divan leptir. Pjesme poput “American Mary”, “Son” ili “Theory of Crows” udarile su smjernice koje će označiti daljni muzički put benda, gruba demo snimka “29 Years” doživjet će kasnije novi život u sklopu pjesme “Slow Show” na njihovom remek-djelu “Boxer” (2007.), a završna “Anna Freud” (o imenjakinji ili samoj najmlađoj kćeri Marthe Bernays Sigmunda Freuda?) stvorit će teksture zvučne zavjese koja će se provlačiti u nastavku njihove karijere.

Prva ljubav: “Sad Songs for Dirty Lovers” (8/10)

Prve naznake ozbiljnog zaljubljivanja u The National nalazimo na njihovom drugom studijskom izdanju “Sad Songs for Dirty Lovers” (2003.), a bend će u sklopu turneje koja prati ploču po prvi put svratiti do Zagreba i udariti temelje emotivne povezanosti s ovdašnjom publikom. Prva strana ove ploče gotovo je savršena, a otvara je sjetna “Cardinal Song” prva vrhunska balada benda koji će u tom smjeru razviti neke od najboljih pjesama desetljeća. Još bolje zvuči i “90-Mile Water Wall” koja u srednjem tempu i uz pomoć gudačkih dionica predstavlja rani vrhunac izdanja.

Na drugim mjestima, poput primjerice “Availible”, bend pokazuje da može povremeno i zažestiti pristup (u stilu koncertnog favorita “Mr. November” koji će se naći na trećem dugosvirajućem izdanju “Alligator” iz 2015. godine), no album doživljava osjetni pad kvaliteti s parom pjesama o suprugama, “Sugar Wife” i “Trophy Wife”, koje zaokružuju bračnu trilogiju sa “Slipping Husband” s početka ploče. Ipak, na samom kraju albuma slijedi glavna poslastica, favorit obožavatelja i klasik za sva vremena iz repertora ovog benda, divna ljubavna izjava “Lucky You”.

Premosnica: “Cherry Tree” (7/10)

Ako “Sad Songs” služi kao svojevrsni most od početne ideje benda prema njihovom vrhuncu, onda EP “Cherry Tree (2004.) služi kao međuprijelaz između tog albuma i nadolazećeg “Alligator”. Priroda ovog izdanja kao premosnice podcrtana je i uvrštavanjem po jedne pjesme sa svake od ploča koje spaja (“Murder Me Rachael” u živoj izvedbi te “All The Wine), ali glavni sadržaj ovog srednjemetražne ploče treba tražiti u minimalističkom materijalu koji čine uvodna “Wasp Nest”, naslovna “Cherry Tree” te “About Today” koja će probiti do šire publike nakon uvrštavanja u sportsku dramu “Warrior” s Tomom Hardyjem u glavnoj ulozi. Kolekciju od sedam pjesama dopunjuje još “All Dolled Up in Straps”, a zaokružuje je akustična “A Reasonable Man (I Don’t Mind)”, još jedna pjesma koja kao da je objavljena u svojoj demo verziji.

Naravno, najbolje od The Nationala usljedit će izravno nakon ova prva tri izdanja, počevši s “Alligator”, da bi zenit dosegli na sljedećem “Boxer”, a vrhunac slave vjerojatno na “High Violet”. Nakon toga svako sljedeće izdanje bit će im barem mrvicu slabije od prethodnog, a mi i dalje živimo u nadi da će krivulja ponovno krenuti u rastuću fazu. Teško je predvidjeti kolike su šanse da će krenuti u tom smjeru sa sljedećim albumom za koju je Bryan Devendorf izjavio kako želi da bude “ogoljen i minimalistički poput Idlesa.” Većina fanova vjerojatno bi radije da bude poput The Nationala, točnije poput starog The Nationala, iako su za to šanse vjerojatno najmanje.

(4AD, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X