Renman je upravo nakon 16 godina izbivanja s glazbene scene objavio album ‘The Album… Krka ili krkaspi’, sasvim valjan razlog za razgovor i pretumbavanje prošlosti i sadašnjosti.
Kako su tekli pregovori za objavljivanje albuma. Jesu li te podozrivo gledali obzirom na tvoju želju za povratkom nakon toliko godina?
Renman: Nisam pregovaral. Mogu čak reći da je sve teklo vrlo glatko. Silvio Pasarić Silver (zajedno s Renmenon napravio „Nemreš bolivit“ 1995.) zaista ima ugled u tom svijetu, ima i školu, i u glazbi je od 80-ih, on je Dallas Recordsu preporučio album i oni su ga prihvatili, pogotovo kad su čuli pjesmu „Ja sam se rol s tim“.
Vraćaš se u old school priči, pri tom ne mislim na stil, već na to da nemaš bend iza sebe kao što je slučaj s poznatijim imenima na sceni?
Renman: Poštujem sve koji imaju razumijevanja za bend na pozornici i tako promoviraju svoj materijal, ali niti jedan bend mi na pozornici to ne može odsvirat kako smo mi to producentski isfurali u studiju, a želim to jer je to ono što me nosilo i u studiju dok smo radili pjesme. Bend može odsvirati svaku pjesmu i furat je snažno na pozornici, i nekad zabrijat’ kad su svi u elementu tak’ da se to više ne može ponoviti, ali nisam za te opcije. Ovo mi je čista matematika, te matrice će bubat jer je to to.
Kako je što se tiče same glazbe?
Renman: Tu se osjeti veliki pomak. Jako je bitna stvar što se album sastoji iz dva dijela. Pet ili šest pjesama je rađeno u studiju s ekipom iz Sipa Musica: Silvio Pasarić producent, Milo Stavros, Kiki Beluhan, Mario Huljev, cijela grupa Protokol, dakle stvarno iskusan backup, a ostalih devet stvari je rađeno u Sound Impulse studiju s producentima DoWla i Skole, s tim da je Skole producent, a Vlado je sound engineer u tom studiju.
Tko je radio „Ja sam se rol s tim“?
Renman: „Ja sam se rol s tim“ je iz Sound Impulsea. Al’ ono kaj je super je, recimo, to kako Silver gleda na stvar. On je producent i on gleda koja je najbolja pjesma. Nema ego trip da to mora biti pjesma iz njegovog studija. „Ja sam se rol s tim“ nije iz njegovog studija, ali on je profesionalac i prepoznao je u njom ono nešto i rekao: „Idem s najboljom stvari van, nema beda.“ Mogu biti vrlo zahvalan i sretan kaj sam upoznao ove iz Sound Impulsea, nisu oni nova snaga, da se razumijemo, Vlado ima četrdeset godina i dvoje djece, oni su tu od prvog dana, samo što nisu bili u prvom planu. Oni znaju cijelu scenu i cijela scena jako dobro zna njih. Ful su profesionalci. Ja sam u studiju uvijek u điru: „Ma dobro je, idemo dalje“, a oni: „Ne čekaj, ‘ajde ovo ponovi, pa ovo…“, stalno bi nekaj šiljili.
Kad si se već toga dotaknu, znači impulzivan si u studiju?
Renman: Pa skužim kad stvar dođe do tog nekog vrhunca i onda znaš da nema dalje. Da je dalje besmisleno. Da se onda sve svodi na neko friziranje koje čujemo samo producent i ja, a ne škvadra koja sluša pjesmu kasnije. Svi bi nešto naknadno pizdekali. Nema pizdekanja.
Na albumu si surađivao s puno njih, Kristijan Beluhan, Carla Belovari, Skole… Alen Kraljić ti je čak i gitaru svirao u par pjesama. Radiš come back, a zanimljivo je da nema nikoga od etabliranih reperskih imena, počevši od ovih „mlađih veterana“ iz Tram 11 pa na dalje.
Renman: Nema. Budimo realni, oni su tada bili klinci, imali su svoju kliku, svoje mjesto i svoju grupu s kojom su bili jako popularni i prije nego su izdali album. Mislim na Tram 11. A ja sam imao godina koliko sam imao, bio sam Renmen i bio sam sam. Znaš, ja sam njima prišao. Nije nitko od njih prišao meni. Nakon što sam im prišao, stvari su postale super, onda sam se i ja počeo družiti s njima. Zvao sam ih prije na neke suradnje, ali oni mene nikad. Mislim mi smo svi ljudi koji se pozdravljaju, ali zakaj me na primjer ne nazoveš i čestitaš mi kad mi se rodilo dijete? Zakaj bi ja takve trebao zvati na suradnju? Ak’ je netko sve ove godine radio nešto svoje i nije me trebal, zakaj bi ja trebao nekog takvog? Mislim, mogu ja sve prateće vokale otpjevati sam, ali involvirat ću drage ljude, a ne one koji mi to nisu.
Kao jedan od najstarijih repera održavaš li kontakte s nekima reperima koji su počeli kad i ti?
Renman: Ne. Njih nema uopće u tom svijetu. Oni nisu nastavili. To su legende kao MC Bebop Dodo iz Dubrave ili Damir Dožić…
‘Ajmo u 90-te. Što misliš o Electro Teamu? Jesu li oni krenuli krivim putem?
Renman: Ne uopće. Ne može se o njima tako govoriti. Adonis i Darko su dečki s Knežije koji su skužili u kom smjeru ići. Pa onaj loop u pjesmi „Ja ti priznajem“ je čisti dokaz njihove kvalitete. Oni su slijedili jedan sasvim novi trend tada. U Evropi je bio dance i oni su se priključili tome. A mastermind svega toga je bio njihov menadžer Zoran Škugor. Da nije njega bilo… Ja bi prije rekao da je sve otišlo u kurac kad se Run DMC pojavio. Mi smo tada slušali elektro funk. To je bila skroz druga spika. Kad je došao Run DMC odjedanput je nestalo mjuze, sve se svodilo na čvrsti ritam uz koji je netko nešto počeo rokat i onda kasnije bijele varijante toga kao što su Beastie Boys. I to mi se uopće nije svidjelo. Ni Public Enemy nisam volio. Mislim nije to glupa izjava, to je jednostavno stvar ukusa. Ono, netko ne voli Al Pacina… Pregrubi su mi bili, meni je uvijek više pasao taj stari elektro funk. To su bili majstorski uradci. Kad to danas čuješ, odmah skužiš da je preteča breakbeata. Ta mjuza je bila brza, pa je odjedanput usporila s hip hopom, kojem je kasnije opet elektronika dala brzinu.
Slušaš li što od nove, recentne glazbe?
Renman: Nema pojma o tome. Majke mi. Ono kaj vidim na MTV-iju…Nije mi ok ni Snoop Dogg tj. Snoop Lion. Ne znam što bih rekao. Ni on sam ne zna kaj bi sa sobom.
Jay-Z, Kanye West?
Renman: Pa taj Kanye West mi je ok lik, ima taj R&B hip hop stil. Nije mu strano ni zapjevat, ok mi je i Jamie Foxx…
Eminen?
Renman: Ma ne. On je showbizz proizvod.
I za kraj, koja je skrivena spika ili šatra u naslovu albuma?
Renman: „The Album“ jer je fakat The album. „Krka ili krkaspi“ – dakle: spika/kaspi/ krkaspi ili kokaspi… Za najbolje poznavaoce šatre… Koka ili krka… Oni koji znaju mogu razgovarati izgovarajući samo početne slogove i savršeno se razumjeti. Nema skrivenih poruka. Massimo je to izveo kroz jednu riječ: vještina ili šoštinavje, a može i deminutivić… Hrvatski ja divan i bogat jezik kad se ovako može oblikovati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
