Repetitor je jedan od onih bendova za koje pouzdano znate da vas neće razočarati, bilo da po prvi puta krećete preslušavati njihov album ili ih gledate kako na pozornici ostavljaju i zadnji atom snage, odvodeći publiku u pravi uragan distorziranih riffova, post-punk basa i bubnjanja čijoj bi silini i energiji pozavidio i Zvjerko iz Muppeta.
Povod za novi susret s Borisom Vlastelicom, Ana-Marijom Cupin i Milenom Milutinović bila je promocija nedavno objavljenog, zaista fantastičnog albuma „Gde ćeš“, što je u Tvornicu kulture dovelo i one koji su ih, poput autora ovih redaka, gledali već šest-sedam puta i najavljivali da će neko vrijeme pauzirati od Repetitora. Prije njih, nastupila je mlada trojka iz Makarske po imenu Spiridon koja bi na našoj sceni mogla zauzeti mjesto upražnjeno raspadom Vlaste Popić, ponajprije jer sa spomenutim Varaždincima, kao uostalom i sa samim Repetitorom, dijele fascinaciju najekstremnijim predstavnicima američkog gitarističkog rocka (Sonic Youth, Nirvana, Shellac, The Stooges) prošaranu „evanđeljem po Koji i Kebri“. Istini za volju, uspio sam uhvatiti svega desetak minuta njihovog nastupa, no i to je bilo dovoljno da shvatim kako je u pitanju svirački izuzetno moćna i uigrana skupina koja, kada pjesmu odvede do završnog, zaglušujućeg krešenda stvarno melje sve pred sobom.
S obzirom da albumi Repetitora, u najboljem mogućem smislu, zvuče kao da slušate live snimku ili zapis s nekog iznimno kreativnog „jam sessiona“, nije bilo baš nikakve sumnje da će „Suženi snovi“, „Gde ćeš“ ili „Ako te ikada“ i uživo zvučati fantastično. Usprkos tome, svaka od njih u petak je otišla još korak dalje, prvenstveno zahvaljujući telepatskoj međuigri gitare i ritam-sekcije, sposobnoj da se iz noiserskog kaosa, za koji se čini kao da bi se svaki čas mogao raspasti, s lakoćom vrati natrag u pjesmu.
Od objavljivanja debija „Sve što vidim je prvi put“ 2008. godine grupa je prošla „pola svijeta“, uključujući i svirke u dalekoj Kini, a stečena iskustva danas ih čine daleko najjačim koncertnim sastavom ovih prostora. To je najprimjetnije u starijim stvarima poput „10 puta nedeljno“ i „Dostupni i laki“ koje u odnosu na dane kada su ih izvodili u Ksetu ili Galeriji SC-a djeluju neusporedivo snažnije i razornije. Što se novog materijala tiče, i u petak su vrhunci dosegnuti sjajnim singlovima „Suženi snovi“ i „Beskraj“, pri čemu biste za ovu drugu, u nešto manjoj mjeri i za „Ako te ikada“, mogli pomisliti da je Boris nakratko udružio snage s Tonyjem Iommijem i Black Sabbathima. Sve što su odsvirali tijekom jednosatnog koncerta, međutim, publika je dočekala s podjednakim oduševljenjem, svako malo kretao je „crowd surfing“ u koji se povremeno ubacivao i sam Vlastelica, a najsretniji u prvim redovima dobili su priliku i otpjevati poneki stih umjesto njega.
Dobitna formula Repetitora zapravo je nevjerojatno jednostavna – parole nalik grafitima sa zidova beogradskih ulica na početku pjesme najčešće prati prebiranje po basu uz tek poneki odsvirani akord da bi se u trenutku pretvorio u zid buke koji će razdrmati doslovno svaku molekulu u vašem tijelu. Usprkos tome, ista se još ni približno nije istrošila, a skladbe poput „Crvena“, kompleksni spoj psihodelije šezdesetih i darkerskog etna ne toliko dalekog od ranih radova Mizara, jasno su naznačile da od njih u budućnosti možemo očekivati svakojaka glazbena iznenađenja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
