Rigonce je pakao na Zemlji

Izbjeglička kriza i dalje traje i dobiva nove dimenzije, a o tome kako je bilo na terenu, točnije u slovenskom mjestu Rigonce, možete saznati iz dnevnika Luke Nenada Juranića, čovjeka koji je u tom, po njegovim riječima, paklu, provodio dane pomažući iscrpljenim ljudima. Njegov dnevnik s terena objavljen je za Radio Slobodna Evropa koji uz dopuštenje objavljujemo u cijelosti.

Rigonce, listopad 2015. (Foto: Are You Syrious/Facebook)
Rigonce, listopad 2015. (Foto: Are You Syrious/Facebook)

Utorak, 27.10.

Sretni smo uvijek kad država unaprijedi proces u smislu boljeg tretmana izbjeglica. Tako je danas krenuo prvi vlak direktno iz Tovarnika u Dobovu. Dakle, nema više “križnog puta” od Ključa Brdovečkog u Hrvatskoj, preko Rigonaca pa sve do Dobove. Preostaje nam još pričekati što će biti sa autobusima koji iskrcavaju ljude u Macelju i Miljani odnosno na drugim lokacijama duž hrvatsko – slovenske granice. Tamo se još uvijek igramo mačke i miša, jer ne znamo gdje će se izbjeglice točno dovesti i pustiti da prijeđu granicu. Naše ekipe, opremljene hranom, pićem i robom patroliraju duž puteva i zatim prate autobuse do mjesta iskrcavanja.

Novouspostavljenom regulacijom Hrvatska preuzima izbjeglice u Šidu u Srbiji, prevozi ih u kamp Opatovac iz kojeg dio ide autobusima do Tovarnika, a od tamo direktno u Dobovu u Sloveniji. Ipak, još uvijek jedan dio odlazi autobusima iz Opatovca na hrvatsko – slovensku granicu. Zbog nove regulacije, mnogu timovi su se “povukli” iz Slavonije i kreću s djelovanjem u Sloveniji, koja još ne kontrolira situaciju u potpunosti.

Svakodnevno nam se javljaju izbjeglice i zahvaljuju na svemu što smo učinili za njih, ali i daju jako korisne informacije o situaciji u zemljama gdje su stigli. Tako saznajemo da se dio izbjeglica vraća iz Finske u Švedsku, jer su u Finskoj naišli na netrpeljivost. Shvaćamo da, osim u slučajevima kad idu ciljano rodbini, uopće ne znaju gdje idu nego svi po inerciji govore: “Đrmani, Đrmani”, misleći kako će tamo prestati kraj njihovim mukama. Radimo plan kako ih informirati o onome što ih čeka.

Srijeda, 28.10.

Anonimni volonter dostavlja nam snimku policijskog maltretiranja izbjeglica u kampu Dobova. Objavljujemo snimku kako bismo osvijestili javnost da nije sve kako izgleda na televiziji i pritisnuli odgovorne da prestanu sa takvim tretmanom. Policija reagira zabranom rada volontera u kampu. I sami se nalazimo pred dilemom. Da li je bolje šutiti i na taj način biti u mogućnosti pomoći izbjeglicama ili pokušati spriječiti ovakvo nehumano postupanje? Možda je bolje pitanje, ima li smisla šutiti i biti u mogućnosti zbrinjavati ljude nakon nehumanog tretmana. Zar nije bolje spriječiti nego šutiti i liječiti? Zbog snimke nas zovu sa Hrvatske televizije sa željom da u petak gostujemo u emisiji uživo. Počinjemo s pripremama za emisiju kako bismo bili maksimalno afirmativni i pozitivno utjecali na zajednički cilj, pomoći izbjeglicama da dostojanstveno stignu do prilike za bolji život.

Četvrtak, 29.10.

Započinjemo s organizacijom humanitarnog koncerta kao važnog izvora financiranja, ali i osvještavanja javnosti. Do sada smo već održali dva koncerta u Zagrebu i jedan u Mariboru, te dvije plesne predstave i jednu kazališnu. Ništa nam nije problem jer nas ima beskonačno, odnosno koliko treba. U našim redovima ima muzičara koji su odmah spremni reagirati i održati koncert. Koncert će se održati 12.11. u Zagrebu, a sve informacije mogu se pronaći na našim Facebook “Are You Syrious?” stranicama. Tamo se mogu pronaći i sve informacije o situaciji na terenu i kretanju izbjeglica duž cijele rute od Grčke do Njemačke, jer smo u potpunosti umreženi s volonterima na svim prihvatnim točkama.

Cijela stvar sa inicijativom je postala prilično ozbiljna te smo uspostavili organizaciju kojom upravljaju 24 osobe; koordinatori volontera, koordinatori skladišta, osobe za odnose s javnošću i volonteri koji upravljaju administrativnim pitanjima. Umreženi smo na cijeloj ruti. Na koordinaciji “Are You Syrious?” udruge donešena je odluka da otvaramo udrugu, jer moramo legalizirati prijem novčanih donacija. Uvjerenja smo kako je ova situacija dugotrajna i tako se organiziramo.

Rigonce, listopad 2015. (Foto: Are You Syrious/Facebook)
Rigonce, listopad 2015. (Foto: Are You Syrious/Facebook)

Petak, 30.10.

Danas gostujemo na televiziji. Tema: Problemi volontera na terenu. Naši zahtjevi:

1) Bolja suradnja s državom – Volonteri donose ljudsko lice i smiruju situaciju. Policija uvodi red. Jedno bez drugog ne može. Mi ne možemo uvoditi red, a policija ne može brinuti o tome ima li netko cipele. Tražimo dozvolu da nesmetano radimo, bez svakodnevnih zabrana i ograničenja.

2) Sagledavanje situacije iz perspektive izbjeglica – odgovornost ne prestaje na granici pojedine zemlje. “Are You Syrious” je uspostavio kao i ostale inicijative volontera koje ne pripadaju niti jednoj formalnoj organizaciji suradnju s volonterima iz drugih zemalja, što uvelike olakšava sagledavanje situacije u kojoj su se izbjeglice našle i u kojoj će se naći. Neophodno je da to učini i država. Na primjer, izbjeglice je prije napuštanja HR trebalo adekvatno opremiti zimskom odjećom i obućom, te svim potrebnim stvarima da mogu provesti noć na otvorenom jer je Ključ Brdovečki na hrvatskoj granici zadnje mjesto prije njihovog višesatnog boravka na otvorenom u Rigoncima u Sloveniji.

3) Pravo na informaciju – Danas je informacija važna životna namirnica, pogotovo u situaciji kad se nalazite u nepoznatom, odvojeni od svojih najmilijih. Jako je važno da se uspostavi Free WiFi zona cijelom rutom. S obzirom da su nam svi hrvatski telekom operateri odgovorili kako je za postavljanje Hot Spot lokacije potrebna policijska dozvola iz sigurnosnih razloga, apeliramo da se to regulira te omogući izbjeglicama mogućnost komunikacije. Potrebno je čim više natpisa na arapskom, i prevoditelja.

4) Održivost ljudskih resursa volontera – Volonteri su na terenu potrebni na početku svake nove situacije jer su fleksibilni, umreženi, brzi, angažirani, te imaju povjerenje javnosti zbog direktne donacije i totalnog volontiranja. Volonteri, također, imaju i ograničenja (ne možemo na duge staze pa očekujemo da država preuzme nakon nekog vremena). Svjesni smo svojih prednosti i mana. Na terenu je potrebna velika količina volontera koji rade danonoćno bez spavanja na dijeljenju hrane, pića, obuće, deka. Također, među izbjeglicama nalazi se veliki broj male djece koja nisu u stanju prevaliti toliki put pa ih iscrpljeni roditelji moraju nositi, u čemu im je često potrebna pomoć. Također, u svakoj grupi, nalazi se i određeni broj osoba s invaliditetom, ozlijeđenih osoba, kao i vrlo male djece i žena u visokoj trudnoći koje nisu u stanju proći taj put bez asistencije i posebne skrbi.

5) Psihološka pomoć – Volonteri na terenu svakodnevno svjedoće tisućama promrzlih, bosih, dehidriranih i dezorijentiranih ljudskih bića. Scene poput srčanog udara, slomljenih kostiju, ljudi koji leže i povraćaju, mala djeca koja buncaju od promrzlosti, ljudi koji su se razdvojili od svojih najmilijih, djevojčice od 13. godina koja putuje sama izazivaju veliki stres. Država bi trebala osigurati psihološku pomoć za volontere koji osvjetljavaju obraz naše domovine. Svjedoci smo svakodnevnih zahvala ljudi koji su stigli do željenih destinacija; kažu da će to njihov narod pamtiti dok su živa njihova djeca.

6) Otvorenije granice – naša inicijativa prikupila je desetine tona humanitarne pomoći koju sad ne smijemo prevesti preko granice u zemlje gdje je potrebna poput Srbije, Makedonije gdje je najpotrebnija, da se ljudi čim ranije adekvatno opreme na zimske uvjete. Svakodnenvo primamo apele iz tih zemalja za humanitarnom pomoći.

7) Informiranje javnosti – Jako je važno i da se medijima omogući nesmetano izvještavanje s terena, kako bi se građani informirali o stvarnoj situaciji na terenu te imali uvid u rad svih tijela i organizacija zaduženih za upravljanje ovom situacijom. Nepotpunim informiranjem, narušava se ugled državnih institucija i tijela jer sve veći broj ljudi svjedoči nepodudarnosti izvještaja i situacije na terenu, a građani su zakinuti za informaciju. Volonteri se zbog toga susreću s nerazumijevanjem u svojim sredinama.

Tekst je u cijelosti preuzet uz dopuštenje autora i portala Radio Slobodna Evropa na kojem je originalno objavljen. Zahvaljujemo se redakciji Radio Slobodna Europa i Luki Juraniću – Uredništvo Ravno do dna.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X