Poljski bend na novom koncertnom albumu nudi gotovo dva sata raznolike, energične i dramatične glazbe začinjene pljeskom, vriskovima, skandiranjem i zbornim pjevanjem oduševljene publike.
Desetak dana nakon prvog službeno zabilježenog slučaja zaraze koronavirusom u Hrvatskoj i jednako toliko prije sveobuhvatnog lockdowna, u zagrebačkoj Tvornici kulture imali smo prigodu svjedočiti odličnom nastupu benda Riverside. Nemir je već bio zavladao, a ljudi su polako odustajali od odlazaka na koncerte, što se itekako vidjelo i te večeri.
Šteta, jer su nadahnuti Poljaci dali sve od sebe da publici pruže posebno iskustvo. Osobno ću taj koncert, posljednji na kojem sam bio prije negoli je sve stalo, pamtiti zauvijek, ponajprije zbog općeg dojma tjeskobe i pomalo nadrealne atmosfere koju je u nepopunjenoj Tvornici sveprožimajućom melankolijom stvorila ova skupina vrhunskih glazbenika.
Slijedeći naputak Mariusza Dude, pjevača, basista i kreativnog pokretača benda, kolega Ivan Laić je u izvještaju s koncerta objavljenom na ovom portalu njihovo stvaralaštvo opisao kao glazbu srca. I doista, riječ je o progresivnom rocku – odredimo li na taj način ugrubo stilsku orijentaciju benda – koji se ne temelji na perfekcionističkoj izvedbi te mehaničkom nizanju različitih i raznorodnih dijelova unutar pojedine kompozicije, već na organskom rastu i grananju te pristupu bliskom improvizaciji.
To je, složit ćete se, više stvar srca i emocija, a manje pomnoga promišljanja ili bilo čega drugog. Specifičan ugođaj prožet tugom posebno se može zamijetiti na pjesmama iz zbirke „Wasteland“ (2018.) promovirane tada, početkom ožujka 2020., u Zagrebu. Bio je to, naime, prvi album nakon iznenadne smrti njihova gitarista Pirota Grudzińskog, pa su rane još bile svježe, a osjećaji u skladu s time dodatno istaknuti.
Album „ID.Entity“ (2023.) pokazao je pak drugačiju stranu Riversidea, onu s izrazitom željom za odmakom od laganijih i melankoličnih pjesama te potrebom za ponovnim definiranjem vlastita identiteta u energičnim kompozicijama. Iako tema te zbirke nije posve bezazlena i optimistična – a riječ je pretežito o kritici društvenih mreža i korporacija koje stoje iza njih – opći je dojam da se bend probudio, želeći jasno pokazati da zna stvoriti atmosferu koja je živa i nepredvidljiva. Ipak, glavni uzori – ako ih želimo potražiti – ostali su isti: Pink Floyd, Porcupine Tree i Radiohead iz razdoblja albuma „OK Computer“, a pojedini će znalci inzistirati na prepoznavanju utjecaja kanadskih progresivnih velikana Rusha ili neo-prog Engleza Marilliona.
Kako god bilo, Riverside i njihov glavni autor Mariusz Duda uvijek su, neovisno o uzorima, posjedovali specifičan i prepoznatljiv glazbeni identitet, teško usporediv s bilo kojim suvremenim prog-rock bendom. Tome ponajprije pridonosi dominacija bas-gitare, instrumenta koji u mnogim kompozicijama zauzima vodeće mjesto.
S obzirom na činjenicu da je basist ujedno i frontmen, doista su srodni sa spomenutim znamenitim Kanađanima, uz napomenu da je Duda ipak bitno iznijansiraniji pjevač od Geddyja Leeja. Klavijature, za kojima je sjajni Michał Łapaj, također su vrlo često u prvome planu, noseći brojne instrumentalne dijelove. Pridodamo li tome i profinjene gitarske dionice novoga gitarista Macieja Mellera, dobili smo cjelinu koja je iznimno uzbudljiva te koja većinu slušatelja neće ostaviti ravnodušnima.
„Live ID.“ svjedoči prije svega o tome da su Riverside odlični uživo. Oni koji su bili na njihovim koncertima to znaju, a svi koji su slušali snimke njihovih nastupa toga su također svjesni. Ovogodišnje izdanje – a riječ je o čak četvrtom live-albumu – donosi dvanaest pjesama i bilježi homecoming koncert održan prošloga ljeta u dvorani COS Torwar u Varšavi.
Nekima će možda zasmetati činjenica da je brojna publika – a riječ je o velikom prostoru koji prima osam tisuća ljudi – svojim pljeskom, vriskovima, skandiranjem i zbornim pjevanjem na ovoj zbirci gotovo jednako zastupljena kao i sâm bend, ali upravo je sinergija glazbenika i publike svojstvena nastupima Riversidea.
Mariusz Duda kao frontmen često poziva na zajedničko pjevanje. Međutim, klavijaturist Michał Łapaj glavni je zabavljač, onaj koji stojeći za klavijaturama stalno energično dirigira publikom. Zaključit ćemo stoga da se temeljni šarm ovog live-albuma – možda čak i više nego na dosadašnjim srodnim izdanjima – nalazi upravo u publici koja istinski uživa u svirci, što se itekako osjeti i čuje. Riječ je o nepuna dva sata raznolike, dramatične i energične glazbe, tijekom kojih ne dolazi do pada uzbuđenja čak niti za vrijeme laganica ili dužih solaža na gitari i klavijaturama.
Riverside su na varšavskom koncertu odsvirali čak šest od sedam pjesama s posljednjeg albuma, pa je to doista bila sveobuhvatna promocija aktualnog studijskog izdanja. „Friend or Foe?“, jedan od singlova, odličan je koncertni reprezentant novog usmjerenja benda temeljenog na jednostavnijim melodijama i strukturama. Riječ je o svježoj, pamtljivoj stvari s klavijaturama koje prizivaju uzore iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Žanrovski je to više pop pjesma od gotovo svega što su dosad stvorili.
„Self-Aware“ ostaje na istim tračnicama, podsjećajući ritmom na opus The Policea, glasovitih heroja post-punka s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. „The Place Where I Belong“ je pak petnaest minuta dugačka višedijelna stvar s prog-rock atmosferom tipičnom za Riverside. Nisu zaboravljeni ni stariji favoriti publike: „#Addicted“ s kojim je koncert furiozno otvoren te „O2 Panic Room“ koji je prokušan i neizostavan crowd-pleaser.
Čega, međutim, na ovome koncertu nije bilo? Mora se, naime, zamijetiti izostanak dviju srceparajućih balada koje su donedavno bile obavezan dio koncertnog repertoara. „The Depth of Self-Delusion“ i „We Got Used to Us“ s albuma „Shrine of New Generation Slaves“ (2013.) vrhunci su osjećajnosti poljskog benda koji će vam lako natjerati suze na oči. Maestralne gitarske dionice pokojnog Pirota Grudzińskog i iznimno emotivno angažiran vokal Mariusza Dude obilježili su ove pjesme, pa je odustajanje od njihova izvođenja na turneji kojom se promoviralo posljednje studijsko izdanje jasan izraz želje za kretanjem novim smjerom.
Zaključno, pred nama je još jedan odličan i raznolik live-album koji na najbolji način prezentira glazbene čarobnjake u akciji. Riverside je doista postao velik bend; to je talentirana skupina čija je komunikacija s publikom nenadmašna, a moć transformacije od osjećajnih i ranjivih prog-čudaka do nadahnutih i živahnih interpretatora pop baštine osamdesetih doista impresivna. „Live ID.“ je svakako i album s porukom, onom o tome da je novo poglavlje u njihovu opusu tek otvoreno. Vrijeme je da to novo poglavlje poželimo vidjeti uživo i kod nas…
Ocjena: 9/10
(Inside Out Music / Sony Music, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
