Roger Waters ‘US + THEM’ – bombardiranje Floydima

Za Rogera Watersa glazba Pink Floyda oduvijek je bila oružje; protiv svih vrsta autokracija, otuđenosti, brutalnosti pedagoških metoda školskog sistema, Berlinskog zida, Margaret Thatcher, izraelske okupacije, pa tako na koncu i trenutnog i uskoro bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Roger Waters ‘US + THEM’

Roger Waters je 2017. i 2018. prije zbog Trupove vladavine pokrenuo glazbeno-scensku skalameriju floydovskih razmjera nazvanu „US + THEM“, nego zbog toga što je tada imao objavljen novi studijski album „Is This The Life We Really Want?“. Povod su bili Trumpovi napori oko utvrđivanja starog i podizanja novog zida između SAD-a i Meksika, a ne treba zaboraviti da je Waters posebno osjetljiv kad su zidovi u pitanju.

Turneju je pokrenuo i Kansasu, poetski kazano krenuo je iz iste polazne točke poput Dorothy kako bi dao svoj doprinos rušenju „Čarobnjaka iz Oza“ iz njegova prijestolja. Europski krak turneje je zahvatio i Zagreb, o čemu smo svojevremeno izvjestili, i dakako ni Zagrebačka arena nije bila izuzeta od spektakla lasera, svjetla, zvuka, 3D mappinga i dronovski navođenog cepelina-svinje – sve je bilo kao i u Kanzasu.

Objavu dvostrukog koncertnog albuma i filma Waters je ove godine tempirao pred američke predsjedničke izbore, stoga to nije bilo samo ‘ukoričenje’ uspješne turneje koju je pogledalo i poslušalo više od dva milijuna ljudi diljem svijeta, već i svojevrsni podsjetnik za Amerikance da izađu na izbore.

Sam album je zorna preslika koncerta „US + THEM“ turneje koja je, da ne bi bilo zabune, imala u sebi utkane i momente s Watersovog recentnog albuma „Is This The Life We Really Want?“, a možda nimalo slučajno je počasno mjesto imala pjesma „Deja vu“ na čijem repriznom izvođenju na kraju se Waters oprašta od publike. Nema sumnje da nakon toliko borbi i aktivizma moment ‘već viđenog’ nekako ostaje kao jedna od glavnih konstanti kod njega. Za razliku od njegovog bivšeg bendovskog kolege Davida Gilmoura koji je sklon opus Pink Floyda doživljavati kao izlog slatkiša, o čemu je bilo riječi u recenziji svježe reizdanog proširenog izdanja koncertnog albuma „Delicate Sound Of Thunder“, Watersu je to ipak ratni arsenal, kako je i navedeno u uvodu ovog teksta.

Konkretno, ono čega se Gilmour samo dotakne (a nekad i preskoči), to je Watersu okosnica. Uvrsti tako Waters neka poglavlja Floyda bez kojih se ne može poput „One Of These Days“, „Wish You Were Here“ i „Time“, ali glavninu i najvažnije poglavlja drže pjesme s albuma „The Wall“ i „Animals“, a potonji je uistinu i danas točka na ‘i’ u orvelijanstvu naših života. Glavnu kulminaciju tako predstavlja niz s „Another Brick In The Wall Part 2“ i „Part 3“ kojeg nastavlja „Dogs“ i „Pigs (Three Different Ones)“, uzvisuje ga „Money“ i epiloški potvrđuje „Us & Them“.

Waters tako po tko zna koji put potvrđuje koliko album „Wish You Were Here“ kod njega ima drukčije ‘čitanje’ nego kad ga se uhvati Gilmour. Za Gilmoura je „Shine On You Crazy Diamond“ najjači adut, dok je za Watersa to „Welcome To The Machine“. No pored anti-Trump okosnice, na „US + THEM“ je Waters istaknuo i problem izbjeglištva u modernom svijetu, koji ni danas nije riješen, već je, nažalost, čak i potenciran. Taj moment je držao dosta fokusu slušatelja s ‘blok satom’ „Picture That“ i „The Last Refugee“, a zadnje spomenuta također poput „Deja vu“ doživljava na kraju svoju reprizu.

Sveukupno gledano „US + THEM“ tako predstavlja sliku drušveno-političkom momenta ovog vremena kroz autorski potpis Watersa i biranih evergrina Floyda. Autoru ovih redaka ne ostaje previše nego da još jednom zaključi kako za razliku od Gilmourovog pristupa pjesmama Pink Floyda kroz prizmu kulturnog nasljeđa koje nikad neće biti zaboravljeno, Waters radi vraški posao jer s vremena na vrijeme dokazuje kako iste i dalje imaju dijamantski sjaj kad je u pitanju društveno-politički kontekst. Deja vu? Svakako. Ali možda se i ponovi u nekom drugom budućem kontekstu. Svijet se ne mijenja preko noći.

Ocjena: 9/10

(Sony / Menart, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X