Marinović je na jednom mjestu okupio pravu kremu zagrebačke alter i ne samo alter-scene, bilo da je riječ o producentu Berku Muratoviću, Višeslavu Labošu u čijem su studiju snimljene dvije stvari ili all-star postavi gostujućih svirača.
Albumi sastavljeni od takozvane namjenske glazbe često pate od jednog vrlo logičnog, gotovo neizbježnog problema, a to je da im nedostaje kontekst, odnosno vizualni segment koji bi muzika trebala pratiti. Nikša Marinović iliti Rokambol kao da je toga bio svjestan pa je svoje novo izdanje “Playlist – muzika za kazalište, film i osobne potrebe” osmislio i realizirao u obliku imaginarne radijske emisije “Grof Janković predstavlja”.
Domagoj Janković, Nikšin kolega glumac i česti mu suradnik, se u ulozi voditelja iste vrlo dobro snašao i dodatno uspio povezati pjesme i minijature nastale u različitim vremenskim razdobljima i s različitim svrhom. Usprkos tome, stvarno je šteta što su neke teme ostale na razini skica prosječnog trajanja oko minute jer su, primjerice, “Potjera”, koja bi se idealno uklopila u soundtrack kakvog američkog neonoira iz šezdesetih i sedamdesetih, duhovima crnog kontinenta progonjena “Zambija” ili balearska elektronika “Modna pista” mogle prerasti u nešto puno veće, nešto što bi ponosno stajalo u panteonu najboljih radova Rokambola.
Na “Playlisti”, da ne bude zabune, takvih pjesama ima, počevši od Blurovske “Gavran” do “Otkazanog kola”, blago pomaknutog popa koji, naslonjen na psihodeličniju fazu originalne britanske invazije, oživljava prizore pandemijskog ništavila uz optimistični finale ‘Vrapče je cijelo zeleno i bijelo’. Čak i bolja je “Sretan ispraćaj” čije stihove o rastanku kao da podcrtavaju tužni vapaji trube Igora Pavlice.
Poslije još jedne Jankovićeve najave slijede dva kratka instrumentala, gitarom pojačana chill-out elektronika “Milječni put” i bossanova “Bazen” koja pak predstavlja idealan uvod u “Slobodan dan”, glazbeni povratak u vrijeme Marinovićevog prilično zaboravljenog benda Batida. Za “Kuginu kuću” vrijedi napisano za “Mliječni put”, pri čemu obadvije ulaze u kategoriju skladbi koje završavaju taman u trenutku kada polagano počnu obuzimati slušatelja.
Našao se tu i kratki intervju s Rokambolom, kao i duet dvojice glavnih junaka ove priče u “Dite moje” koja je dalmatinskoj pismi isto ono što su “Siromahi i lazari” bili glazbenom nasljeđu Podravine, premda ne toliko uspješno. Od ostatka vrijedi istaknuti obradu tradicionalne “Delarice” te “Čarobnu šumu” koje bi se baš fino uklopile u Youngov soundtrack Jarmuschevog “Mrtvog čovjeka”.
Treba reći i da je “Playlist – muzika za kazalište, film i osobne potrebe” na jednom mjestu okupio pravu kremu zagrebačke alter i ne samo alter-scene, bilo da je riječ o producentu Berku Muratoviću, Višeslavu Labošu u čijem su studiju snimljene dvije stvari ili all-star postavi gostujućih svirača među kojima su, da spomenem samo neke, Leo Beslać, Ana Kovačić, Miro Manojlović, Luka Čapeta i Viktor Slamnig.
U konačnici, ovaj materijal je nešto slabiji od regularnih mu studijskih albuma mada bi ih, da su neke od navedenih skica doista postale prave pjesme, lako moguće i nadmašio.
Ocjena: 7/10
(Mast Produkcija, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
