Šesta po redu konferencija glazbenih profesionalaca Runda Digital Day održana je u utorak 10. prosinca u prostorima Hrvatske udruge poslodavaca i bavila se temama digitalne distribucije glazbe, upotrebom novih tehnologija i digitalnih alata, umjetnom inteligencijom u glazbenoj industriji i novim načinima ostvarivanja prihoda od glazbe.
„Možda nam je više potrebno očuvanje tržišta, nego osvajanje novih tržišta“, kazao je Dario Draštata (RUNDA/HDU/IMPALA) u uvodnoj riječi konferencije, a potom je ponovio i na prvom panelu „Pogled u bolju budućnost“ što bi se moglo uzeti i kao lajtmotiv ovogodišnjeg, šestog po redu, izdanja Runda Digital Daya.
Ta izjava isprva upućuje na defanzivni stav, no u osnovi više je riječ o zbijanju redova glazbene industrije koja je pred novom ugrozom. Naime, svega tjedan dana pred konferenciju objavljeni su rezultati istraživanje koje je naručio CISAC (Međunarodna konfederacija društava autora i skladatelja) u kojima se tvrdi da će umjetna inteligencija značajno ugroziti prihode autora u sljedećih pet godina. Procjenjuje se da će se kumulativni gubitak kretati oko 22 milijarde eura u periodu od pet godina, tj. 10 milijardi eura u glazbi i 12 milijardi eura u audiovizualnom sadržaju. O tome je na spomenutom prvom panelu govorio i Nenad Marčec, čelni čovjek HDS-ZAMP-a podsjećajući da se dugih 14 godina čekalo na regulaciju autorskih zakonskih okvira velikih društvenih mreža tj. socialsa kao što su Youtube i Facebook i kako bi u slučaju upotrebe umjetne inteligencije trebalo djelovati puno brže i agilnije, prvenstveno u zakonodavnim institucijama Europske unije, jer iako se ovog puta zakonski okviri kreiraju brže, ipak je legislativa i dalje sporija od tehnološkog razvoja.
Dražen Baljak (HGU/We Move Croatia) koji je napomenuo da je prvi pravni akt o umjetnoj inteligenciji u EU donesen tek u srpnju ove godine, rekao je: „AI jest moćno oružje u rukama kreativnih ljudi. Mislim da je prijetnja daleko veća i da je zaštita autora tu ključna. AI uči, ali je nejasno kako uči i kako to kontrolirati. Veliko je pitanje je provedba legislative, a i to će biti provedivo tek 2026. godine i bojim se da bi to moglo biti već prekasno. Publisheri bi mogli ostati bez posla ako se ispostavi da će postati preskup i potrošan posrednik.“
O tome da u Hrvatskoj ima sluha o toj temi, potvrdila je Irena Weber, glavna direktorica HUP-a. Njene riječi: „Puno je izazova, naše je da vašu kreativnost zaštitimo, ako je potrebno regulirati i promovirati, ali treba nam vaša inicijativa da zaštitimo to. Ova industrija treba osvijestiti da je bitan zakonski okvir da bi se zaštitili i regulirali okviri za etičko korištenje AI-ija kako bi imali sigurnost. Želimo biti potpora vama kroz odgovarajući zakonski okvir“, svakako su odjekivale i kao svojevrsni apel prema klasteru kreativnih industrija koji je potaknut EU direktivama u Hrvatskoj osnovan još 2014. godine.
Drugi bitan segment za klaster kreativnih industrija, posebice hrvatsku glazbu je javni medijski servis, tj. HTV. Na Runda Digital Dayu je učestvovao i Tomislav Štengl, koji je u dvije godine od Dore stvorio najvažniji i najgledaniji glazbeni program na HTV-u. Štengl je upravo Doru uzeo za primjer kako bi objasnio da su se vremena promijenila, time i navike gledatelja. Formati glazbenih emisija kakve smo običavali gledati, jednostavno su stvar prošlosti.
„Interes za glazbom u javnom servisu je pao. Na primjer, imamo koncert svakog tjedna na programu, ali nije gledano. Publika koja prati glazbu je davno otišla s tradicionalnih servisa, pa tako i s televizije. Niša u kojoj postoji interes su osmišljeni projekti. Mora biti projekt koji ima svoju glavu i rep. Poanta je osmisliti projekte koji bi mogli oživjeti na javnim servisima, pa bi se onda moglo promovirati novu glazbu, ali i staru“, kazao je Štengl koji je također dodao kako se i tu treba djelovati složno, obzirom na dvije zaraćene strane u glazbenom biznisu, što je dodatna otegotna okolnost u svemu.
Ovdje treba podsjetiti da sukob između diskografa s jedne strane i glazbenih udruženja traje već duže vrijeme. Kamen spoticanja je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji je donesen 2021. godine i koji je po svim parametrima i reakcijama profesionalaca iz EU napravljen jednostrano i na štetu diskografske industrije jer mišljenje iste te industrije nije tada bilo uzeto u obzir (Ministrica kulture i medija dosad nikad nije primila članove Hrvatske diskografske udruge kako bi ih saslušala). Te 2021. trebalo je samo implementirati u Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima nekoliko direktiva iz EU zakonodavstva, međutim stvoren je zakon koji može implicirati brojne nepotrebne sporove. Rezultat toga je, sudeći po kuloarskim pričama, da bi se dio hrvatske glazbene industrije mogao izmjestiti iz Hrvatske, a tu onda gube svi, direktno ili indirektno, da se ne govori o tome koliko će biti osiromašeno domaće tržište ili jednostavno prepušteno jačim vanjskim igračima u biznisu.
Pridoda li se toj situaciji, u kojoj su glavne krovne organizacije iscrpljene dugogodišnjim pravnim sukobima koji otežavaju djelovanje i javnom servisu i Ministarstvu gospodarstva, još i recentna i realna ugroza neetičkom i zakonski nereguliranom upotrebom umjetne inteligencije, ona Draštatina izjava da nam je „možda više potrebno očuvanje tržišta, nego osvajanje novih tržišta“ postaje puno jasnija.
Jednostavnijim rječnikom kazano: Domaće tržište je u krizi, za osvajanje bilo kojeg stranog nema dovoljno snage kad su redovi nekonsolidirani.“
No, bilo je i naznaka da nije sve tako crno i da je situacija došla „do ruba“ dijaloga, tj. kod sudionika i s jedne i druge strane pokazalo se da postoje natruhe dobre volje kako bi se u nekoj budućnosti pronašao kompromis, ili bar trasirao put do rješenja. Možda to jest najbitnija odlika ovog izdanja Runda Digital Daya, a to je da fragmentirana dubokim rascjepom hrvatska glazbena industrija nema šanse ako i dalje takva i ostane.
Dubina te krize očitovala se indirektno i na panelu „Samoodrživi putevi nezavisnih“ na kojem su sudjelovali Vedran Meniga (PDV Records), Helena Hraščanec (INTEK Records), Miran Rusjan (Moonlee Records/Runda) i Pavle Eftimovski (Glitch Records/Runda). I tu se došlo do „kokoš ili jaje“ situacije. Dok je Hraščanec govorila o problemu nedostatka klupskih i koncertnih prostora u sredinama poput jedne Koprivnice, dotle je Meniga zastupao tezu kako je veći problem opadanje interesa publike, jer da je interes u porastu začas bi se pronašli i prostori. Samoodrživi putevi nezavisnih uvijek su počivali na velikom entuzijazmu kako aktera, tako i publike, ali ako i iz tih sfera dolaze alarmantni signali da se tu uvukla letargija kao najveći neprijatelj, onda je jasno da se vodi bitka za održivost, a ne za ekspanziju.
Netko je jednom dobro detektirao taj uzajamni odnos između mainstreama i alternative, a to je da mainstream utječe na to kakva će biti i alternativa. Ako je mainstream slab i nepostojan, alternativa će biti isto takva. Hrvatska je već duže vrijeme u takvoj situaciji. No nije tu sama, sudeći po onome što su govorili strani delegati na panelu „Prilagodi se, napreduj, natječi se“ koji se bavio temom prilagođavanja na promjene i izazove u u digitalnoj distribuciji glazbe na kojem su sudjelovali Bozena Haim (PIAS), Chris Cooke (CMU), Dimitrisz Topuzidis (Believe) i Tena Lovrić (Scardona/Runda).
Kako se oni koji tek traže afirmaciju ili djeluju nezavisno mogu afirmirati preko streaming platformi već odavno nije „pitanje od milijun eura“, već je to nešto što se iz konferencije u konferenciju diljem svijeta pretvorilo u nešto nalik traganju za Svetim gralom. Sve se tu svodi na slučajne zgoditke, a s obzirom na količinu učesnika čini se izglednijim dobiti na klasičnoj lutriji, obzirom da živimo u godini u kojoj se u jednom danu objavi više glazbe nego što se objavilo u cijeloj 1989. godini. Koliko je tek tu teško i neizvjesno, možda je najslikovitije vidljivo iz rečenice Dimitrisza Topuzidisa da bi glazbenici možda trebali uložiti 5 eura u Facebook kako bi promovirali novu pjesmu „pa se možda nešto desi“, umjesto da tih 5 eura potroše na kavu.
Dakle, došlo se do toga da bi umjetnici trebali počet štedjeti na kavi. Kakva li nas jalova umjetnost čeka ako se umjetnici odreknu kave? – pita se ovdje autor ovog teksta i sasvim suprotno preporuča umjetnicima da ipak popiju svoju kavu.
Što se tiče prezentacija; Chris Cook (CMU) pozabavio se usporedbom streaming platformi i tzv. socialsa (Youtube, Facebook, Instagram, TikTok, itd.) obzirom da preko 70% prihoda od glazbenog biznisa ide iz digitalne sfere, navodeći kako je i dalje najveći problem nedovoljna regulacija socialsa i njihovo pozivanje na „promo value“ u smislu da ne trebaju oni plaćati prava, već se treba plaćati njima jer se bave promocijom sadržaja. Cook je rekao da se iste politike npr. drže i radijske FM postaje u SAD-u koje također glazbenoj industriji nisu platile ni centa zbog promo value stave (pa eto još jedna zanimljiva informacija o tome koliko američki glazbenici zarađuju od radio difuzije – ništa). Uz to, socialsi su navedeni kao glavni poligon za AI rudarenje, dok je kineski TikTok i dalje najveća prijetnja za SAD što se tiče prikupljanja i obrade podataka izvan SAD-a. Borba oko TikToka je nešto što čeka i buduću Trumpovu administraciju.
Goran Komerički (HDU, HR2, Airplay Radio Chart), Vladimir Mušicki (AdMaster/Radio 105) i Anđelko Preradović (Aquarius Records, Radio Crash, Groovetastic) prezentirali su usporedne prakse između streaming servisa i radijskih postaja. Preradović je na zanimljiv način ukazivao na pogreške s duplanjem profila i prezentacijom pjesama na Spotifyju, te kako tome doskočiti, Mušicki je malo previše „navijao“ za formatirane radijske postaje, dok je Komerički uspoređivao klastere radijskih i internetskih konzumenata glazbe, te na koje načine penetrirati u njih ako ste glazbenik, tj. lakše odrediti koji klaster je povoljniji za nečiju glazbu.
Ako i po pitanju prezentacija treba podvući crtu, možda je najkorisnija bila „Podrška glazbi kroz program Kreativna Europa“ u prezentaciji Anera Stopfer iz Ministarstva kulture i medija. Naime, riječ je o jedinom centraliziranom programu na razini EU koji je prošle godine svom fondu na medije i kulturu izdvojio vrtoglavih 2,44 milijardi eura, što je znatno povećanje u odnosu na prošlu godinu, a planira se i povećanje u idućem ciklusu. Šanse ima za svakog u glazbenom poslu tko je u stanju organizirati se i pronaći partnere u projektu (postoji i aplikacija za sparivanje partnerstva), bilo da je izdavač, glazbenik ili neki nezavisni entitet.
Obzirom da ni poljoprivreda ne može opstati bez poticaja, zašto bi u glazbi bilo drukčije? Možda za neke rješenje leži izvan glazbeničke tlapnje o slobodnom tržištu i brojanja vrćenja na streaming servisima na kojima svaki stream nosi 0,0076 eura. Kome prođe projekt, vjerojatno će mu ostati nešto i za kavu.