‘Promjena je konstanta: Što je sljedeće za glazbenu industriju?’ – bila je ključna tema međunarodne glazbene konferencije koju je po sedmi put organiziralo Regionalno udruženje nezavisnih izdavača – RUNDA, koja okuplja preko 70 diskografa iz regije.
Sedmo izdanje Runda Digital Daya održano u utorak i srijedu u DoubleTree by Hilton Hotelu u Zagrebu bila je prilika da se kroz niz panela objasni što pokreće promjene. Promjena je u recentnom periodu na pretek i dojam je da neke od njih toliko ubrzavaju da je uistinu potrebna jedna ovakva konferencija kako bi se bar odredili parametri tih promjena i kako ih prihvatiti. Dakako ima ih pozitivnih i negativnih, većih i manjih, no ovaj report s obadva dana kreće s onom koja se poput velikog globalnog plimnog vala već kotrlja i melje sve pred sobom, a to je dakako njeno veličanstvo i prokletstvo umjetna inteligencija.
Umjetna inteligencija
„Brzi razvoj umjetne inteligencije izazvao je zabrinutost za našu kolektivnu budućnost. Ljudi nose odgovornost za sigurno i etičko korištenje ove nove tehnologije”, izjavila je prošle godine Ellen Moons, predsjednica Nobelovog komiteta za fiziku prilikom dodjele Nobelove nagrade za fiziku Geoffreyu E. Hintonu i Johnu J. Hopfieldu, tj. izumiteljima umjetne inteligencije kakvu danas poznajemo i koja se rapidno razvija i ulazi u sve domene ljudske aktivnosti. Dakle, glavni apel prošle 2024. bio je usmjeren na etiku, ali već ove 2025. to je zaboravljeni vapaj jer živimo u svijetu koji prvenstveno juri za profitom.
Konkretno, loše vijesti donio je Nenad Marčec, glavni direktor HDS-ZAMP-a rekavši kako je jedan veliki trgovački lanac s preko stotinu prodajnih mjesta u Hrvatskoj odlučio prestati plaćati pristojbu za autorsku glazbu jer će ubuduće kupcima u svojim prostorima emitirati daleko jeftiniju, ako ne i besplatnu, glazbu stvorenu umjetnom inteligencijom. Koliko će za identičan potez trebati ostalim takvim „kapitalcima“ koji za korištenje glazbe uplaćuju nemale godišnje iznose ZAMP-u više nije pitanje godina, već mjeseci. Nije teško predvidjeti da bi sličan val otkazivanja uplata na konto glazbenih autorskih prava mogao zahvatiti i manje poduzetnike u ova inflacijska i nesigurna vremena.
Umjetna inteligencija rapidno ugrožava kompletnu postojeću infrastrukturu glazbenog biznisa, a o tome kako se taj biznis pokušava obraniti, sudeći po onome što se moglo čuti na 7. Runda Digital Dayu, dojam je nažalost da je otpor zasad uzaludan. Marčec je naveo kako se pravno razmatra da se uvede novo pravo za licenciranje onih objekata u kojima se emitira AI glazba i da prihode od AI glazbe potom ZAMP po nekom ključu raspodijeli glazbenim autorima. Naveo je da je Hrvatska prva zemlja u svijetu gdje se o tome razmišlja. Dakako, pravno je to dosta neizgledno, jer bi trebalo zakonodavca uvjeriti da je moguće da neko društvo za prikupljanje kolektivnih prihoda može naplaćivati uslugu koju nije pružio, tj. tu bi se radilo o nametu, a namet, što svi dobro znamo, jest uvijek ekskluzivno pravo države.
Problem s umjetnom inteligencijom na konferenciji bio je osviješten i izvan spomenutog konteksta u kojem se njeno prisustvo promatra kao izvanjska ugroza za industriju i koja dolazi kao nešto što izbacuje autore iz igre, time i dosadašnje poznate sisteme naplate autorskih prava. Dakle, problem je AI i njeno korištenje unutar zajednice i ono etičko pitanje Ellen Moons s početka ovog teksta.
Shrina Patel iz tvrtke Merlin nimalo nije naklonjena tome da je AI djelo zamjena za ljudski umjetnički rad, no svjesna je da su mnogi umjetnici prigrlili alate umjetne inteligencije i da je trenutno velika dilema unutar globalne zajednice gdje povući crtu između autorskog rada iza kojeg stoji umjetnik koji se u nekom omjeru služio alatima umjetne inteligencije i onog „umjetnika“ koji se istim alatima poslužio „previše“ pa je dvojbena njegova uloga u djelu za koje traži pripadajuća prava. I u kuloarima tijekom pauza između panela su se vodile žustre rasprave o raznim modelima AI prevara. Dobrom dijelu prisutnih je jasno da AI alati kao što su Suno i Udio mogu glazbenicima ponuditi rješenja prema kojima se mogu ravnati i pukim kopiranjem i tako pred legislativom postati autori iako nemaju (ili nikad nisu imali) konkretne autorske vještine.
Autor ovih redaka pokušavao je doznati postoji li uopće razmišljanje o tome ili rasprava među ljudima iz raznih segmenata biznisa na konferenciji o tome da autori prompta (tj. niza naredbi AI alatima) budu razmatrani kao neka vrsta autora, u smislu da se na taj način njihova djelatnost ozakoni, ali stavovi su još uvijek pretvrdi jer se takve doživljava kao varalice ili nametnike postojećem ustroju intelektualnog vlasništva. U tom smislu smo negdje u 1978. godini kad je industrija sličnim očima gledala na DJ-e, koji su tada doživljavani kao paraziti na tuđem autorskom radu. Moralo je proći dosta vremena da se DJ-e počne doživljavati kao umjetnike. Kako stvari zasad stoje, svi strahovi oko alata umjetne inteligencije u glazbi od prije par godina, ili je bolje reći od prošle godine, su se obistinili. Promjene toliko galopiraju da je teško predvidjeti o kojim strategijama će se uopće raspravljati na idućem Digital Dayu.
Streaming Servisi
„Kada će Spotify svoj prag neisplate tantijeme autorima podići s 1.000 na 10.000 slušanja?“, pitao je izravno i brutalno moderator Jorg Heidemann na uvodnom panelu „The Shift: Is The Music Industry Read For What’s Next?“ govornike Helen Smith iz IMPALA-e, Paula Reddinga iz Beggars Groupa, Shrinu Patel iz Merlina i Branka Komljenovića iz Menarta i Runde. Svi se nasmijaše, ali kiselo. To je pak možda bio i najrealniji komentar na situaciju oko streaming servisa i to onog vodećeg.
Naime, Spotify je uveo to pravilo kojim je odbio od svog financijskog kolača svakog autora koji ne razmišlja o komercijalnoj karijeri, već možda samo voli glazbu poput jazza. Time je olakšao brige i posao vlastitog računovodstva i najavio kako će „sitniš od sitneža“ raspodijeliti kapitalcima streaminga. U međuvremenu je čelni čovjek Daniel Ek odstupio s vodeće pozicije kako bi se posvetio proizvodnji borbenih dronova. Je li „sitniš od sitneža“ u konačnici raspodijeljen kapitalcima streaminga ili je poslužio kao startup za proizvodnju dronova, konkretno još nitko u Švedskoj nije postavio pitanje.
Uglavnom, glavna situacija sa streaminzima jest ta da se glazbenici upiru iz sve snage dočepati se famoznih play lista na čemu su pak donedavno zarađivale razne ‘mutne’ treće posredničke strane, tj. razni prevaranti koji su trgovali pozicijama na tim istim listama, što je Spotify skužio pa napravio čistke i eliminacije što je u konačnici autorskoj sitneži koja tavori ispod 1.000 preslušavanja samo donijelo dodatne troškove. Streaming servisi su i dalje perjanica industrije koja donosi najviše prihoda istoj toj industriji, ali ako ste autor s manje od tisuću preslušavanja vjerojatno se osjećate kao škamp u punoj kanti škampa koji podave jedni drugi zbog nemogućnosti kolektivnog razmišljanja o spasu.
„Kad se može očekivati monetiziranje TikToka?“ opet je izravno i brutalno pitao svoje govornike moderator Jorg Heidemann i time istaknuo još jednu prekarnu muku današnjih glazbenika koji pokušavaju ugurati svoju glazbu za džabe na spomenuti servis na milost i nemilost svajpa između videa s receptima za kiseljenje kimchija i savjeta za umjetne nokte. Ukratko, entuzijazam i tu kopni jer mnogi shvaćaju brutalnu igru algoritama kojima nije nimalo stalo do glazbe.
O toj svojevrsnoj pobuni protiv algoritama jasno je svjedočio panel „Fuck The Algorithm: Saving music diversity, equality and inclusion (Cultural impact, Diversity, Globalisation on fast developing markets)“, u prijevodu: „Jebeš algoritam: Spašavanje glazbene raznolikosti, jednakosti i uključivosti (kulturni utjecaj, raznolikost, globalizacija na brzorastućim tržištima)“.
Ruth Koleva (ANMIP), koja je ove godine svojevrsna zvijezda glazbenih konferencija zahvaljujući studiji koja jasno pokazuje da su glazbenici Balkana u potpunosti marginalizirani u Europi (imala je i na Rundi samostalnu prezentaciju istog) nije se kolebala reći da je „algoritam postao zlostavljač“ i kako uopće ne pomaže širenju glazbe, već je doslovce sputava. O tome je pričao i Manos Dedevesis iz grčkog Stay Independent.
„Mi smo limitirani na mala tržišta, teško je umjetnicima probiti se. Ne radi se o glazbi, već o jeziku. Algoritam nam ne dozvoljava prijeći granicu. Možda se može s elektroničkom glazbom. Naime, grčka glazba ne postoji izvan Grčke. Prijeđete li granicu u neku drugu zemlju, algoritam vas prebacuje na svjetske trendove. Ako vas algoritam prepoznaje kao turista u Grčkoj budite uvjereni da će vam grčka scena ostati zamračena čak i kad je krenete tražiti. Uz sve, grčki glazbenici oponašaju Amerikance – okvir je američki zvuk, ali je jezik grčki. Algoritam se tu postavlja još gore. Mi ustvari gubimo kulturni identitet. Situacija je sve gora i gora“, objasnio je Dedevesis.
Naša labinska umjetnica Elis Lovrić koja između ostalih jezika pjeva i na labinjonskom, kako ga naziva i koji je odnedavno i na listi nematerijalnih kulturnih dobara u Hrvatskoj kaže da je situacija jednako loša za dijalekte koje pak algoritam uopće ne prepoznaje.
Dakle, dok se s jedne strane nezavisni pokušavaju u glazbi izboriti za šarolikost i jednaku zastupljenosti, algoritam pak teži unificiranosti i daje prednost onome što je popularnije čime se u digitalnoj sferi anuliraju napori o raznolikosti. Kad algoritam jednom prepozna vaše glazbene navike, budite sigurni da će vas zlostavljati jedno te istim.
Publika u digitalnoj sferi
Pitanje kako do publike u digitalnom svijetu razmatralo se na panelu „Who Is Your Audience? / (How To Reack Your Fans In Digital World and Why)“, a to se također pokazalo kao zlostavljanje algoritama, samo s druge strane, one na kojoj su glazbenici i gdje sve izgleda kao veliki šareni kasino u kojem isti trebaju provesti hrpu vremena, potrošiti sličnu hrpu novaca i često otići bez dobitka.
O svim tim silnim angažmanima po društvenim mrežama umjesto u skladanju, snimanju i nastupima govorili su sa strane nužnosti Simon Wills iz Absolute Label Servicesa i Niklas Jorgensen iz Musichuba, dok su Sassja kao umjetnica i djelomično Tena Lovrić iz Scardone i Runda pomalo dvojile o učinkovitosti tih praksi.
Malo sam uzburkao atmosferu kad sam pitao zašto strategije medijske prisutnosti uglavnom isključuju klasične medije kojima je core business upravo nečija medijska prisutnost, a na moju stranu stao je i Alex Freedman iz Community Radio Canada navodeći kako i on to smatra jednim od glavnih komunikacijskih problema današnjih glazbenika, tj. fokusiranje na društvene mreže, a ne na klasične medije i već zaboravljenu usmenu komunikaciju, umjesto bjesomučnog zatrpavanja mailovima.
Naime, Freedman je bio sudionik završnog dijela konferencije gdje nam je približio kanadske radijske prakse, što je dobrim dijelom objasnilo zašto je ta zemlja pojam kvalitetne glazbe i mnoštva globalnih zvijezda.
Kanada ima veliki broj comunity radija, odnosno radija lokalnih zajednica gdje po starom dobrom sistemu ljudi u redakcijama biraju glazbu i vijesti, a ne formati i agencijski servisi. Isti ti comunity radiji puštaju najraznolikiji raspon lokalnih domaćih glazbenika, od limenih orkestara, preko kantautora, do DJ-a.
„Možete uvijek čuti što rade ljudi iz vaše okoline, kreativni ljudi, bez obzira na to hoće li biti nešto od njih ili ne u profesionalnom smislu. Dakle, bitno je da postoji infrastruktura za nešto. Tako otkrivamo glazbu“, kazao je Freedman te potom pojasnio jasan i transparentan sustav poticanja domaćeg glazbenog stvaralaštva: „Kanadski sistem poticanja nezavisnog stvaralaštva funkcionira kroz izdvajanja komercijalnih radijskih postaja za domaću scenu. To se zove ‘Support local voice’ i iznosi 6% od prihoda komercijalnih radio stanica. Time je radio dio rješenja, a ne dio problema.“
Freedman je naveo kako je u tijeku čak i inicijativa da se s istih 6% optereti Spotify i ostali streaming servisi prisutni u Kanadi što bi nezavisnoj sceni donijelo po njegovoj procjeni novih šest milijuna kanadskih dolara. Za koncept comunity radija je još istaknuo kako je dobar i za glazbenu industriju i za ljubitelje glazbe, jer i ljudi i industrija još uvijek bolje reagiraju kad im glazbu biraju drugi ljudi, a ne algoritmi. “Kompjuter zna jedino koja glazba je popularna, ali ne zna je li ta glazba ujedno i dobra. Taj dio je i dalje jasan jedino ljudima.”
Dobre vijesti
S Freedmanom ulazimo u završni, optimistični, dio ovog podužeg reporta iz sektora industrije. Runda Digital Day bio je prilika da HDS ZAMP i Lyricfind potpišu ugovor preko kojeg će hrvatski glazbenici ostvarivati određena prava i od tekstova pjesama i koji će biti prisutni na globalnom tržištu, čak i prevedeni.
Studija o podzastupljenosti glazbenika jugoistočne Europe na europskim glazbenim zbivanjima dobro je oruđe s kojim će u svojim nastupima fantastično britka i borbena Ruth Koleva nastaviti osvještavati taj problem i boriti se za bolju zastupljenost umjetnika s Balkana na kojoj god konferenciji se pojavila.
Paul Redding iz Beggars Groupa dobio je aplauz od prisutnih kad je rekao da njegova nezavisna grupacija može i želi ostati nezavisna. Uz to je naveo Bandcamp kao svijetli primjer digitalnog krajolika gdje raste broj kupaca i štovatelja nezavisne glazbe, što daje nadu u to da je nemali broj onih osviještenih u redovima publike u vrijednost autorskog rada. „Moram reći da iznenađuje porast digitalnog downloada albuma“, kazao je Redding.
Dario Draštata iz Dallas Recordsa, Runde i IMPALA-e spomenuo je da bi bilo dobro razviti vlastitu europsku distribucijsku mrežu, nakon što je Europska komisija ponovno pokrenula istragu o preuzimanju Downtown Music Holdingsa od strane Universal Music Groupa. EK je u priopćenju za javnost u srpnju navela da ima “preliminarne zabrinutosti da bi transakcija mogla omogućiti UMG-u smanjenje konkurencije na veleprodajnom tržištu distribucije snimljene glazbe u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) stjecanjem komercijalno osjetljivih podataka svojih konkurentskih diskografskih kuća”. Upravo je udruga nezavisnih izdavača IMPALA objavila dokument pod naslovom “Universal/Downtown – Zašto je to važno iz perspektive kulturne raznolikosti?”, sugerirajući da bi predložena akvizicija od strane UMG-a naštetila “kulturnoj raznolikosti” smanjivanjem prihoda nezavisnih izdavačkih kuća, što bi rezultiralo manjim brojem i manjom raznolikošću glazbenih izdanja diljem Europe.
Branko Komljenović iz Menarta i Runde je na pitanje: „Može li regija biti potpuno glazbeno nezavisna?“ odgovorio pozitivno i dodao da to pitanje samo pokazuje vanjsko razmišljanje da smo nesposobni. Naveo je da je u bliskoj budućnosti jedan od najvažnijih ciljeva dobro povezati društva koja prikupljaju naknade od ostvarenih prava. „Moramo ojačati regiju u svakom pogledu jer tu kaskamo“, uvjeren je Komljenović dodajući kako je tu situacija danas daleko bolja nego što je bila prije nekoliko godina.
Po podacima koje je iznio glavni direktor HDS ZAMP-a Nenad Marčec u Hrvatskoj je koncertna aktivnost i dalje u porastu. Konkretno, održi se 10.000 koncerata godišnje, što je u konačnici jasan pokazatelj da je ta aktivnost definitivno najvažnija u financijskom i promocijskom smislu, ali i po pitanju konkretne veze između glazbenika i publike.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
