Rundeka i Ekipu gledali smo svakako i u čvršćim i nadahnutijim izdanjima od sinoćnjeg, ali žudnja koju osjećamo za koncertima snažna je i svaki koncert čini važnim događajem.
Dvorište zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti pokazalo se kao izrazito ugodna zamjenska lokacija za održavanje koncerata na otvorenom pod sigurnosnim mjerama za vrijeme pandemije, pa je tako zamišljeno da i jedan od najvećih gradskih bardova, Darko Rundek u proljetnom ambijentu održi koncerte tri večeri za redom za publiku itekako željnu glazbenih susreta u metropoli. No, proljeće kakvo već jest, kišom je finalni datum s nedjelje prebacilo na sunčanu sredinu tjedna kako posjetitelji ne bi nepotrebno gacali u blatu.
Zamišljen više kao ugodno zajedničko druženje uz muziciranje nego kao koncertni spektakl, Rundek je susret otvorio najavom kako neće svirati predugo i preglasno kako ne bi uznemiravali drveće, susjede i ptice koje su pošle na spavanje. Ovo je možda rastužilo neke iz publike koji su od Darka iz nekog razloga očekivali žestoki rock nastup (ha, ha) i one koji znaju da ptice nisu stvarne, već dronovi kojima nas špijunira vlada te kao takve ne trebaju spavati. Rundek to možda ne zna jer je zaokupljen drugim stvarima. Ne znamo kojima, ali probe s bendom vjerojatno nisu jedna od njih, budući da je Ekipa u najvećem dijelu koncerta zvučala kao da se nisu pretrgli od zajedničkog muziciranja za vrijeme preduge pauze muzičkih zbivanja. Ali, kako rekoše, susret je ionako osmišljen kao opuštena svirka u parku.
Sve je započelo promocijom posljednjeg albuma “Brisani prostor”, hvaljenog lanjskog izdanja objavljenog u obliku dvostrukog EP-ja koji je mogao biti jedan odličan EP. Ovako smo potvrdili da one bolje pjesme s izdanja, poput uvodnih “Zovu te” i morikoneovske “Ko duh”, ili pak moćnog kaosa “The New World” imaju potencijal održati se na setlistama u budućnosti, dok su neke poput nadrealnog dijaloga “Sex epilog” jednako suvišne kao performans na koncertu koliko i na nosaču zvuka. Ustupanje više autorskog sudjelovanja basistu Roku Crniću rezultiralo je odmakom zvuka prema teritoriju koji ovaj pokriva sa svojim matičnim bendom Porto Morto, što se ponekad rezultira zanimljivom fuzijom vizije, a ponekad suviše marginalizira samog Rundeka.
Nakon prolaska kroz cjelokupan “Brisani prostor” nastupila je kratka pauza s koje se bend vraća odjeven u, kako Rundek reče, “bandu Beduina iz budućnosti” i otvara drugi dio koncerta s rijetko izvođenom “Sadimo lan” koja potječe sa sjajnog albuma “Plavi avion” iz 2010. godine, te singlom s iste ploče i jednim od boljih trenutaka nastupa “Sanjala si da si sretna” okrunjenom bjesomučnim saksofonskim solom Ane Kovačić koja je i inače bila najsnažnijom karikom benda na sinoćnjem koncertu. Sličan je postupak ponovljen i s albumom “Mostovi” s kojeg je izabrana manje poznata “Clouds”, a zatim i “Ima ih” čiji protest protiv manipulacije strahom i paranojom zvuči još aktualnije danas nego prije šest godina kada je objavljena.
Rundek je sve više otplovio u eko-veganski svjetonazor što je dodatno potvrdio i izvedbom minijature “Revolucija počinje na tanjuru”, a zatim je uslijedilo ono što su svi čekali i za što su kupili ulaznice, a to su uspješnica “Ruke”, a zatim i dublji upliv u materijal legendarnih Haustora. Već su i klimave verzije hitova “Uzalud pitaš” i “Bi mogo da mogu” bile dovoljne da dignu publiku na noge i odvuku je ispred pozornice, te od sjedećeg koncerta naprave nešto nalik svirkama prije novonormalnog. Ugodna su iznenađenja uslijedila s već zaboravljenom “TV Man” s albuma “Bolero” iz 1985., a zatim i naslovom pjesmom s njihove posljednje ploče “Tajni grad”. Bis je donio još malo Haustora, prvo “Šejn” koja se uvijek savršeno uklopi kada se izvodi u predizbornom ozračju, a zatim i veliki favorit “Šal od svile”.
Rundeka i Ekipu gledali smo svakako i u čvršćim i nadahnutijim izdanjima od sinoćnjeg, ali žudnja koju osjećamo za koncertima snažna je i svaki koncert čini važnim događajem. Nadajmo se da će ta žudnja uskoro popustiti i da će koncerata biti sve više. Evo, na istom mjestu večeras bi svoju rezidenciju trebali započeti Goran Bare i Majke. Ali, proljeće je ćudljivo, a prognoza opet prijeti kišom. Držimo palčeve da vremenski uvjeti ne pokvare i ono što virus nije uništio do kraja.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.