Ryan Adams raspustio je The Cardinals i snimio je vlastiti album pod vlastitim uvjetima i pod vlastitim imenom.
Kako, dakle, zvuči Ryan Adams na albumu „Ryan Adams“? Pa, zvuči iznenađujuće kao Ryan Adams.
Nakon što vas nakon prvog slušanja napusti osupnutost činjenicom da Ryan Adams nakon četrnaest godina i jednako toliko albuma, koliko god mijenjao stilove, uvijek zvuči kao Ryan Adams, te da ta činjenica nije promijenjena ni na posljednjem albumu koji ponosno nosi njegovo ime, otkrivaju se i druga nastojanja u zvuku, pretežno usmjerena ka rock legendama kakvom i sam vjerojatno teži postati, a možda upravo zbog hiperproduktivnosti ne uspijeva postići potreban fokus da taj cilj i ostvari.
Prva od spomenutih legendi je svakako Tom Petty, mnogo njegova zvuka i ritma čini tkivo ove ploče. Razvidno je to već i na prvim zvukovima uvodne „Gimme Something Good“. No, problem je što je Petty ove godine snimio bolju ploču od Ryana Adamsa, tako da ćemo ostati zadovoljniji originalom. Druga legenda je Bruce Springsteen. Osim što se pjesmom „My Wrecking Ball“ pridružio njemu i Miley Cyrus u opjevavanju spomenutog rušilačkog alata, na pjesmi „I Just Might“ zvuči gotovo kao parodija velikog Bossa, no zbog nešto življeg ritma i melodije ne sprječava pjesmu da bude najzanimljivija na cijelom albumu. Razlog tome leži u činjenici da cijela ploča pati od jednoličnog, elegičnog tona koji nakon prvih nekoliko pjesama počinje zamarati uho i druge stvari počinju odvlačiti pažnju dok više ne znate na kojoj ste pjesmi i nije vam bitno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=802vbfZe9io[/youtube]
Svaka pjesma pojedinačno može proći bez zamjerki, neke su štoviše i iznimne, poput „Kim“, no kao cjelina jednostavno su previše.
Ako ste veliki ljubitelj Ryana Adamsa, njegovu istoimenu ploču vjerojatno ćete voljeti, pa čak i s pravom smatrati jednim od njegovih boljih izdanja. Za nas ostale, nažalost, ni to neće biti dovoljno.
Ocjena: 5/10
(Pax AM, 2014.)