S.A.R.S. ‘Kuća časti’ – magija je nestala

Za razliku od prijašnjih S.A.R.S.-ovih izdanja, ‘Kuća časti’ ne traži da je vrtite ponovno i ponovno.

S.A.R.S. - Kuća časti

S.A.R.S. ima šarma na izvoz. Pogotovo onog scenskog. Dva jako dobra albuma su iza njih, hrpa odličnih koncerata i reputacija ska-buntovnika sa zrnom soli u glavi. Jednostavan, pjevan, pamtljiv i skakutav izričaj udarao je sistem iz drugog plana, ali njihovi su aperkati redovito dosezali svoje ciljeve. A usput su bili i ludo zabavni, sami sebi i publici.

Pa što je onda na „Kuća časti“ pošlo po zlu? Ako ćemo površno gledati na stvari – onda ćemo za sve okriviti inspiraciju. Odnosno, njezin izostanak. Možda je negdje i zapisano pravilo da uz zarazni ska i reggae ritam bilo kakva poruka i bilo kakav stih mogu proći. No, na trećem albumu ovog beogradskog benda malo toga prolazi, barem ne na način na koji smo od S.A.R.S.-a naviknuli.

Od legendarnog nedostatka Nutelle na šniti njihova buđavog lepca, preko hitoidnih i vrlo konciznih albuma, bend se danas nudi fanovima naoružan tankim metaforama, nedorađenim muzičkim slikama i stilskim lutanjima. A i duhovitost je iščezla.

„Mitohondrije“, prvi singl s novog albuma, dobro ocrtava sve boljke svježeg materijala – S.A.R.S. kao da je tek od trećeg albuma odlučio potražiti svoj identitet, pa sad nisu sigurni trebaju li biti novi Šarlo ili novi Pipsi. I tu treba tražiti razloge neuvjerljivosti kad srednjoškolski naivno pjevaju o otuđenju („Zimski san“), pokušavaju nastaviti svoju prepoznatljivu angažiranost („Mir u svetu“) ili smišljaju nešto ljubavno („Ti, ti, ti“).

Negdje na polovici albuma, otprilike od bljedunjave pjesme „Lud“, reggae se utapa u neku čudnu verziju šlagerskog izričaja, no ni to nije pomoglo da do kraja ploče čujemo nešto previše uzbudljivo, pamtljivo i drugačije. „Ahilova peta“, „Bojana“ i „Lutka“ su konfekcijske tvorevine, a ni energizirani vokal Saše Antića u „Malo mi je falilo“ nije pomogao ukupnom dojmu. Ako se za nešto ipak trebamo uhvatiti, to je „Praštaj“. U maniri mračnih beogradskih romantičara s kraja osamdesetih, S.A.R.S. je snimio meditativnu, gotovo duhovnu četverominutnu odjavu; snažnu, ali opet, nimalo sarsovsku.

Ako je album „Kuća časti“ zamišljen kao nekakav eksperiment, nije uspio. Ako je ovo samo jedna propala stepenica ka ostvarenju predskazanja da se radi o „sljedećem velikom regionalnom bendu“, rado ćemo je zaboraviti. U svakom slučaju, magija je nestala, nadajmo se – samo privremeno.

Ocjena: 4/10

(Samizdat, 2013.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X