‘S lovom bi bilo podnošljivije kad bi agencije za autorska prava manje krale’

Može li bend koji je skoro stalno na turneji živjeti od glazbe, je li za beogradske rokere sigurnije svirati u Prištini ili Banja Luci, što je bila jedna od inspiracija za novi album i još štošta zanimljivog smo saznali od Borisa Vlastelice iz Repetitora.

Repetitor (Foto: Nino Šolić)

Na nekadašnji Dan Republike, tj. jučerašnji 29. studeni beogradska grupa Repetitor objavila je svoj drugi studijski album „Dobrodošli na okean“, ovog puta u izdanju Monlee Recordsa. Koncertno predstavljanje pred zagrebačkom publikom zakazano je za 20. prosinca u Močvari. U međuvremenu se ova žestoka trojka sprema na turneju po Nizozemskoj, tako da se može reći da smo ih za intervju uhvatili i ugnjavili u pravi tren.

Nakon što ste, čini mi se u ožujku nastupali u Malom pogonu u Tvornici napisao sam da ste generacijski bend. Nekako mi se taj atribut učinio prihvatljivim, a ispada i točan. Angažirani ste i pratite priču oko besplatnog obrazovanja, studentskih prava…

Boris Vlastelica: Nepodnošljive su stvari koje povlaštena klasa radi. Njihova nedodirljivost na ovim prostorima je nešto što te tjera na akciju.

Možete li usporediti stanje i ambijent na beogradskoj i zagrebačkoj muzičkoj sceni? Susjedova trava je uvijek zelenija, pa tako i ja tu mislim da je u Beogradu ipak lakše, ako ništa drugo imate BIGZ, koji je kako čujem nedavno bio i meta huligana.

Boris Vlastelica: Teško pitanje jer ne poznajem potpuno scenu Zagreba i možda negdje na Trešnjevci ili Dubravi svira neki bend koji bi nas oduvao da ga čujemo, ali osim Seven That Spells ne znam za neki noviji zagrebački bend koji prži kako ja volim. U Rijeci su bile Larve koje nadam se još postoje, i naravno u Varaždinu Vlasta Popić, za mene najbolji bend u Hrvatskoj u ovom trenutku i jako mi je drago da će nam oni biti podrška u Močvari 20. prosinca. Čini mi se da tu ima puno bendova koji pjevaju na engleskom, zvuče vrlo upeglano, i kao da mogu da dolaze sa zapada ili od bilo kuda, što im zapravo ne čini uslugu, jer se sa takvim bendovima teško povezati. Ali u Hrvatskoj ima puno više medija koji prate rokenrol, ne znam da li bih mogao nabrojiti sve sajtove koji recenziraju izdanja, intervjuiraju muzičare i šalju novinare na koncerte, što je jako bitno za scenu. Bolji su i klubovi i oprema, općenito, infrastruktura koja bendovima pomaže da dođu do publike je mnogo jača nego u Srbiji. Beograd sada ima možda i više kvalitetnih bendova nego ikad i scena sigurno nikad nije bila ovako raznovrsna, ali i nikad manje medijskog prostora nije bilo da se ista predstavi. Sve je otišlo u ljutu komercijalu, i to u uspredbi sa situacijom do prije par godina. Ali opet svako ‘ko vrijedi se pročuje bar u krugu ljudi koji to prati na netu, pa publike ipak ima jer grad nije mali, mada ni blizu koliko bi bilo da postoji recimo neki nekomercijalni ili studentski radio da to podrži ili neki dobar koncertni prostor gdje manje poznati bendovi lako mogu svirati.

Repetitor (Foto: Nino Šolić)

Koliko se beogradska scena danas oslanja na naslijeđe novog vala?

Boris Vlastelica: Na svu sreću sve manje. To je bio pravi spoj ljudi i vremena, pošto ništa tako nešto prije u Jugoslaviji nije postojalo, ali danas ima puno dobrih bendova, onda ih je bilo samo nekoliko. Možda je u tome i problem, jer samo rijetki imaju vremena i pažnje da sve to poprate.

Bili ste prvi srpski bend koji je poslije 12 godina nastupao u Prištini. Kako je to izgledalo? Je li bilo straha da bi moglo doći do incidenta?

Boris Vlastelica: Čuo sam u međuvremenu da je bio bend Fish in Oil već odlazio u Prištinu ranije, tako da ne znam jesmo li prvi, ali izgledalo je fenomenalno. Prepun klub, 400 ljudi, sjajan provod, bez ikakvog osiguranja ispred bine ili straha da može nešto da nam se desi. Tamo skoro svi znaju srpski i nemaju problem da ga pričaju ni u taksiju, prodavaonici, pekari… Mnogo je to mirnije nego što mediji predstavljaju. Moja mama je iz Splita, deda iz Kaštela, tamo sam skoro svako ljeto, i mogu sa sigurnošću reći da je sigurnije pričati srpski u Prištini nego u nekim dijelovima Dalmacije, mada je i ta priča jako preuveličana u medijima. Običnom narodu je uvijek drago kad se sretnemo mi Balkanci s raznih strana. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X