Igrana TV serija ‘Sablja’ redatelja Gorana Stankovića i Vladimira Tagića, s razlogom je najgledanija serija na teritoriju bivše Jugoslavije na HBO-ovom streaming servisu Max u mjesecu studenom.
Druženje s mojim beogradskim prijateljima i kolegama znalo je ponekad ući u fazu „petog oktobra“, kad se i oni već opuste i ne obraćaju previše pažnje, ili računaju da spominjanje 5. listopada posjeduje isto značenje u memoriji nekog tko dolazi iz Hrvatske kao što je to slučaj u Srbiji. Naime, kome god se u Srbiji spomene peti oktobar, svi znaju da je u pitanju 5. listopad 2000. godine kad je oporbenjak Vojislav Koštunica pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora Slobodana Miloševića, a ovaj odlučio ignorirati izborne rezultate slanjem policije na demonstrante koji su se okupljali u sve većem broju.
Tog dana djelomično je gorjela Skupština, potom i zgrada državne televizije u Takovskoj ulici koja je prekinula s informativnim programom, a kad je policija položila oružje u ulici Majke Jevrosime i pridružila se demonstrantima bilo je jasno da je balkanski satrap pao. Milošević je dan kasnije putem medija priznao izborni poraz. Uglavnom, nema čovjeka u Srbiji koji nema svoju teoriju o tome što je trebalo napraviti nakon tog 5. listopada kako bi se ta zemlja uspješno vratila u normalu i sanirala štetu uzrokovanu Miloševićevom vladavinom zbog koje je Balkan skoro cijelo desetljeće bio ratno poprište, jer u mnogočemu se posljedice svega u čemu se Srbija nalazi danas mogu naći u potezima koji su napravljenima odmah nakon tog datuma.
Igrana TV serija „Sablja“ redatelja Gorana Stankovića i Vladimira Tagića, ujedno najgledanija serija na teritoriju bivše Jugoslavije na HBO-ovom streaming servisu Max upravo se bavi društvenim i političkim posljedicama spomenutog 5. listopada koje su kulminirale atentatom na srpskog premijera Zorana Đinđića ispred zgrade Vlade Srbije 12. ožujka 2003. godine i potom izvanrednim stanjem i opsežnom akcijom uhićenja nazvanom „Sablja“ u kojoj su trebali biti kažnjeni svi urotnici i njihovi pomagači tj. mafijaški klanovi.
Radi se o izvrsnom trileru u kojem napetost raste sa svakom epizodom kako se klupko urote odmotava. Stanković i Tagić su efektno skenirali srpsko društvo sidrenjem glavne radnje prvenstveno u redove policije i medija, posljedično i u redove mafije čime je otvoren i fokus prema onom najneprobojnijem zidu šutnje u tajnim službama.
Cijela historijska postavka tog vremena u Srbiji ne nosi gorki okus starogrčke tragedije, već starogrčke povijesti o čijim krizama najviše znamo po tragično okončanim životima njihovih filozofa. Može se reći da je situacija stara koliko i izum države, a to je da kad stvari krenu po krivom prvo će biti kažnjene najpametnije i najplemenitije duše, upravo oni najsvjesniji društvene tragedije. Kako je nastradao Sokrat, tako je nastradao i Zoran Đinđić. I on je bio filozofska duša. Mentor mu je bio Jürgen Habermas, jedan od najuglednijih svjetskih filozofa današnjice. Aristotel je rekao kako bi filozofi trebali biti ti koje vode državu, Zorana Đinđića je upravo snašla ta sudbina, a epilog tog kratkog perioda još jednom je u povijesti opovrgnuo realnu mogućnost u realnom svijetu te davnašnje Aristotelove uzvišene, ali očigledno utopističke misli. Autori „Sablje“ su vjerojatno i toga bili svjesni odabravši da mizanscena „Sablje“ bude drukčija od one svima poznate dramske izreke da „puška na zidu u prvom činu, opali u posljednjem“. Kod „Sablje“, premijer prikazan u prvom činu, pogiba u u istom tom prvom činu, upravo zbog posljedica petog oktobra, obzirom da nije napravljena značajna čistka Miloševićevog kadra u svim segmentima države koji je do te mjere bio povezan s podzemljem da je jednostavno bila izbrisana granica između države i organiziranog kriminala.
Đinđić, kojeg u seriji tumači Dragan Mićanović, bio je na čelu voljom naroda, ali aparat s kojim je trebao upravljati bio je dobrim dijelom neupravljivo neprijateljsko tijelo, što je zorno prikazala situacija s neposlušnim i kasnije odmetnutim komandantom specijalnih postrojba Miloradom Ulemekom Legijom (Sergej Trifunović), kao što su u ostalim nastavcima dobro izabrane uvodne vinjete (posebno s njemačkim kancelarom Schroederom i glavnom haškom tužiteljicom Carlom del Ponte) iz kojih se ocrtava Đinđićeva istovremena jaka želja da Srbiju uvede u prostor sigurnosti i vladavine prava, ali i svjesnost da to u tom trenutku ne može upravo zbog stanja države u državi.
Možda se Mićanović u svojoj ulozi čini više nesiguran, nego što je bio Đinđićev karakter, ali taj narativ romantiziranog pozitivca uvjerljivo odrađuje kontrapunkt spram kriminalne urotničke mreže. Glavni glumački kast koji čine Ljubomir Bandović (inspektor Boris Rakić), Milica Gojković (novinarka Danica Mandić), Jasna Đuričić (Svetlana), Lazar Tasić (kriminalac Uroš Ristić – Mali), Zlatko Burić (obavještajac Žarko Ilić) i Feđa Štukan (inspektor Ljuba Vasiljević) je prvoklasan obzirom da svoje likove vode kroz teške psihološke situacije.
Možda je u tom psihološkom smislu najjača osovina između Bandovića i Burića kao zeta i tasta jer se kroz njih plastično ocrtava sav onaj duboko ukorijenjeni miloševićevski mrak u državnim strukturama zbog kojeg je Đinđić ubijen. No tu je jednako tako snažno dočarana disfunkcionalna veza između Gojković i Đuričić, u seriji – kćerka i majka, jedna novinarka u Đinđićevo vrijeme, a druga novinarka iz vremena Miloševićeve represije, kroz čije karaktere se ocrtava sav užas bavljenja novinarskom profesijom u društvu u kojem je vladao diktator, a potom iz sjene njegov kriminalni aparat. Tasić koji tumači mafijaškog potrčka, pak dočarava pakao života u bijegu, samim time i psihološku transformaciju od zbunjenog dečka do hladnokrvnog ubojice.
Kako su i tijekom prave akcije „Sablja“ ispadali kosturi iz ormara, tako se ni kreatori serije ne libe to dočarati, a posebna pažnja je posvećena ekshumaciji posmrtnih ostataka Ivana Stambolića koji je po Miloševićevom nalogu bio otet, ubijen i zakopan u šumi na Fruškoj gori u strahu da mu ne postane politički oponent na izborima, što dovodi gledatelja do zaključka da mir na ovim prostorima jednostavno nije imao šanse u devedesetima kraj zločinačkog uma Slobodana Miloševića.
Najveća vrijednost ove serije je upravo fokus na mučne posljedice razorenog društva zbog ratnog hira lidera nekad najveće republike bivše Jugoslavije. Taj patos, ta nulta pozicija, u kojoj je razvidno da će se traume morati liječiti generacijama možda je najjasnija antiratna poruka koju jedna serija može poslati i koja je očigledno razumljiva velikom broju gledatelja u regiji, obzirom na gledanost.
No problem s historijom je što se iz nje obično premalo uči uzročno-posljedičnom metodom, posebno na Balkanu, za kojeg je, mislim, Churchill rekao ‘da ima više povijesti nego što je njegovi žitelji mogu svariti’, jer, eto, Balkan se opet naoružava dok se u vijestima slavi svaki doček vojnih aviona ili kontingent oklopnih vozila, dronova i helikoptera. Najveća mudrost bila bi sačuvati par generacija ovih društava od izravnih ratnih sukoba, ali to je već domena filozofije, a znamo kako ona ovdje prolazi.
„Sablja“ baš podsjeća na ne tako davni period i prikazuje kakav tmasti scenarij dolazi nakon desetljeća ratnih trauma. S današnje pozicije gledano, to su događaji od prije više od dvadeset godina, a Srbija se još uvijek nije oporavila. Ako to nije dovoljna pouka o tome kako izgleda ratom osakaćeno društvo u kojem glavnu riječ vode združeni organizirani kriminal, ratni zločinci i tajne službe, onda ne znam što jest. Stoga je svakako preporučljivo pogledati ovu osmodjelnu seriju, koju bi se skoro moglo doživjeti i kao dokumentarno djelo obzirom koliko je duboku ušla tamo gdje ni danas nije učtivo preduboko ulaziti.
Ocjena: 9/10
(Beta, This And That Productions, RTS, HBO, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
