U najdaljem kutku derutnog dvorišta nekadašnje zagrebačke tvornice Katran smješten je kafić naziva Sakata neman…
Zagrebačko dvorište Katrana je od proteklog desetljeća prilično živahan prostor. To mjestu gdje se u socijalizmu proizvodila smrdljiva crna ljepljiva masa za široku građevinsku upotrebu preuzela su razna mikro-poduzetništva. U derutnim zgradama nastali su klubovi, prostorije za probe bendova, fitness centri, glazbeni, pa čak i filmski studiji u kojima se snimala recentna glazba i televizijske serije, kao što vjerojatno ne postoje glazbenici mlađe generacije koji u tom dvorištu nisi snimili video spot ako im je želja bila imati za pozadinu ruševnu dekadenciju nekadašnje nagle industrijalizacije. Dvorište je jedno vrijeme bilo i parkiralište prve privatne taksi službe koja je došla kao konkurencija Zagrebačkom taksiju. Za zagrebačke pojmove lokacija je izvrsna; blizu je autobusnog kolodvora omeđena Radničkom ulicom i Zavrtnicom i čini se kao neka posljednja oaza nasuprot koje je niz staklenih zgrada u koje su se smjestile banke i posh restorani i klubovi. Kontrast nadirućeg korporativnog kapitalizma spram ruševina socijalizma unutar kojih je niknuo svojevrsni anarho-kapitalizam po mjeri malog čovjeka. Mjesto okupljanja gdje ne osjećate dahtanje korporativne nemani za vratom.
U najdaljem kutku tog derutnog dvorišta nekadašnje zagrebačke tvornice Katran smješten je kafić naziva Sakata neman. Ujedno to je mjesto okupljanja najšarolikije zagrebačke ekipe; od onih iz umjetničkih krugova koji u Katranu imaju nekog posla, preko mladih pankera i metalaca do ponekog lokalnog alkosa. Prostor je to koji drži mahom ona ekipa domaće populacije koje pohoditelji koncertnih i klupskih događanja često vide u ulozi redara. „Tvrdi dečki“ kojima ni nekadašnje nogometno huliganstvo nije nepoznanica. Naizgled bi Sakata neman i po nazivu trebalo biti mjesto kojeg se treba kloniti, ali to je jedan od onih urbanih toponima, jedna od onih točki gdje svi poslovni, kulturni i supkulturni elementi koji navrate „na pivu“ opušteno funkcioniraju u nekoj čudnoj simbiozi. Takva mjesta su ona koja obično smatramo nevidljivim dobrim duhom ovog grada, mjesta koja funkcioniraju na čudan i nesvakidašnji način i zrače jednakim neopisivim magnetizmom.
Zagreb ima bezbroj lica, a jedno od njih je šatrovački način komunikacije, svima znan kao šatra. Šatra je znak raspoznavanja, stvar „kužera“ i ostvarivanja lakše komunikacije. U nju spada i izvrtanje riječi i pojmova i u tu priču spada i Sakata neman.
Refren pjesme „Plava košulja“ Novih fosila ide: „ Tvoja košulja plava nek’ me sjeti, nek’ miriše, Košulja plava nek’ umjesto tebe diše. Sad kad te nema, neka uz mene spava jedino tvoje što imam, najdraža košulja plava.“
A kvaka leži u tome što se dio „Sad kad te nema“ može interpretirati i kao „Sakata neman“ što se u svoj svojoj bizarnoj divoti nadovezuje na „neka uz mene spava“.
E sad, kako i u svakoj urbanoj legendi, maštu mnogih pa tako i autora ovog teksta kopka onaj prvi inicijalni moment kad je „Sakata neman“ nastala. Koji je to tulum bio i koji sitni sati kad je netko od svog silnog repertoara pustio na kazetofon „Plavu košulju“ i tko je prvi u alkoholnom magnovenju „aftera“ prvi čuo „sakata neman“ umjesto „sad kad te nema“, a ostali to prihvatili? Ili je to možda nastalo na Dinamovom stadionu, jer su navijači „Plavu košulju“ prigrlili i zbog plave boje, time i kao element supkulturnog raspoznavanja.
Mislim, općenito je taj kontrast zanimljiv. Kad se grubi momci uhvate benigne pop pjesme. Kao da primjerice pripadnik nekadašnjih zloglasnih Hell’s Angelsa ne može zaspati ako ne zagrli plišanog medu. No činjenica je da su i grubi momci nekad imali djetinjstvo. Vrijeme prije nego životne okolnosti počnu sakatiti.
Soundtrack djetinjstva onih koji su imali djetinjstvo u Zagrebu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bile su pjesme s albuma „Budi uvijek blizu“ Novih fosila. Iz osobnog iskustva, nije bilo dječjeg rođendana bez da se sluša ta ploča. Kao da nije postojao ni dom koji taj album nije imao. Normalno je da su dječaci u pubertetu Nove fosile s gnušanjem odbacivali kao svojevrsni dio slabosti iz prošlosti, ali u „najdaljem kutku duše“, pjesme s „Budi uvijek blizu“ ostale su u toploj uspomeni na bezbrižne dane i jedan drukčiji način života.
Što su osjećali i što osjećaju stariji po pitanju tog albuma teško mi je reći, ali ekipa iz Sakate nemani mi je uglavnom generacija, a generacija je svašta prošla. Od mnogih je život napravio svojevrsne sakate nemani, ali svi smo nekad bili djeca koja su upijala melodije i pjevala tekstove koje tada nismo razumjeli. Reinterpretacija stiha „sad kad te nema“ u „sakata neman“ bilo je svojevrsno novo aktualiziranje u dočaravanju sadašnjosti kroz ruho svima znane melodije iz mladosti. A kafić Sakata neman iz najdaljeg kutka dvorišta Katran ujedno je najmonumentalniji spontani, živi, životni i neslužbeni gradski spomenik Novim fosilima i njegovom najvažnijem skladatelju Rajku Dujmiću. To je jasan znak koliko je ta glazba poput vode koja pronađe svoj put postala dio identiteta ovog grada.
I bratu i meni su roditelji kupili „Budi uvijek blizu“. Nismo bili izuzetak. I još uvijek je ta ploča tu i uvijek je bila najbolja od Fosila. Na njoj je iz Dujmića izašao taj pop za socijalističku radničku klasu, taj dah nostalgije za koji nije postojao bolji glas od pokojne Đurđice Barlović. Iako su se osamdesete s tim albumom tek ukazale (objavljen je 1981.) produkcija zvuka je bila topla i snažno vukla u sedamdedete – pravi album za parove s malom djecom, koji su s pojavom novog vala vjerojatni bili obezglavljeni aktualnom glazbenom ponudom i tim „bezobrazlukom“ koji mladi žele slušati.
Pjesme s tog albuma mnogima su ostale poput obiteljske fotografije uhvaćene u najboljem trenutku, uramljene u robusni okvir i zakačene na zid koji prekrivaju kič tapete, kako sugerira i sama naslovnica tog albuma. Slika je to koje će se mnogi od nas sjećati dok smo živi, jer jedino se ona neće pretvoriti u sakatu neman.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
