Šank?! u Vintage Industrial Baru – himne odrastanja i borbe protiv nepravde

Zagrebački street rock bend Šank?! u četvrtak je zatresao Vintage Industrial Bar.

Šank?! u Vintage Industrialu (Foto: Roberto Pavić)

Tijekom ‘prve petoljetke’ zagrebačka punk četvorka Šank?! nametnula je kandidaturu za titulu najproduktivnijeg hrvatskog rock sastava, objavivši četiri studijska albuma i održavši stotine koncerata diljem bivše Juge. Naredne godine donijele su im prilično usporavanje pa su vijesti o novim pjesmama stizale sve rjeđe, a osjetno se smanjio i broj živih nastupa. Samim time, strahovao sam da i Šank?! postaje jedan od bezbrojnih hrvatskih bendova čijim je članovima za ozbiljno bavljenje glazbom jednostavno ponestalo vremena. Takve strahove, srećom, posljednjih tjedana odagnali su mi singlovima “Živjeli” i “Papaj ga”, kao i najavom novog studijskog albuma kojim će, između ostalog, obilježiti i deset godina na sceni.

Šank?! u Vintage Industrialu (Foto: Roberto Pavić)

Svojevrsni početak proslave odigrao se u četvrtak u punom Vintage Industrial Baru, gdje su Šankeri još jednom održali stvarno dobar koncert. U odnosu na četiri-pet puta koliko sam ih gledao uživo, ovaj je nastup bio nešto kraći, no s iznimkom osobnog mi favorita “Naša stvar”, u sat i pol svirke ugurali su sve što sam se nadao čuti, počevši od ranih street punk/oi! himni poput “Ne odustajem”, “Kurva” i “Crni oblak” preko balada “Kada me pitaš” i “Vjerojatno ne znaš” do “Krvav od pića”, “Nebitni” i “Odgovor”, ne tako često izvođenih pjesama s posljednjeg albuma. Upravo te pjesme, zajedno sa spomenutom “Živjeli”, jasno pokazuju autorsko sazrijevanje grupe i sve češći otklon prema nekim klasičnijim rock pravcima, barem dok se Alenu Rakiću na refrenima ne pridruže gitarist Ivan Mrkoci-Mrva i basist Dinko Deumić te tipičnim oi! višeglasjem stvore instant poveznicu s vlastitim počecima. Nemojte me krivo shvatiti, motorheadovska rasturačina “Papaj ga” dovoljna je da razuvjeri sve koji pomisle da su se Šankeri smekšali, kao uostalom i sinoćnji koncert koji su od početka do kraja odvalili u petoj brzini. Ritam-sekcija, koju uz Dinka sačinjava bubnjar Bojan Mišćin, tutnjala je poput brzog vlaka, Mrva je ponovno u punk ubacio cijelo čudo metal riffova i sola, dok je Rakić ‘popravljao svijet’ obračunavajući se s korumpiranim političarima, primitivcima, mržnjom i svim drugim nepravdama pred kojima više ne smijemo zatvarati oči. Osim te, socijalne tematike, kroz tekstove Šankera u posljednje se vrijeme provlače i teme vezane uz odrastanje, starenje i činjenicu da njihova mjesta na klupicama polako, ali sigurno zauzimaju neki novi klinci.

Šank?! u Vintage Industrialu (Foto: Roberto Pavić)

Prilikom izvještavanja s jednog od prošlih koncerata, napisao sam da Šank?! postaje bend za široke (rock) mase pa u publici više ne dominiraju samo punkeri i navijači, već se kraj njih tiskaju i 40 plus veterani poput nižepotpisanog, mlađahni nam nasljednici u šutkama, ali i velik broj onih koje na punk svirkama baš i nećete prečesto sresti. Razlog je jednostavan – bilo da je riječ o želji da se pokaže srednji prst svima koji su nas sjebali ili podigne čaša u čast mladosti provedene na zagrebačkim ulicama, stihovi Šanka svaki, ali baš svaki put pogađaju metu.

U devedesetak minuta nije bilo ni sekunde praznog hoda, kompletnu set-listu zajedno s bendom je otpjevao cijeli Vintage, a ako bih morao izdvojiti vrhunce čitave priče, to bi svakako bili “Snobovi”, završna “Sve za kraj” i, dakako “Zagreb gori”, najznačajnija stvar koju su napisali.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X