Carlos Santana opet je svratio u Hrvatsku. Prvi put u Zadru prošarao je svojom karijerom, rasplesao nekoliko tisuća ljudi, a one koncentriranije poveo na bestjelesno putovanje.
Smilovao se Svemir te ’71. nad Santaninim trudom, pomilovao ga po glavi i podario mu “Toussaint L’Overture”, skladbu koja nakon tri i pol minute nema više nikakve veze s bilo čim ovozemaljskim. “Toussaint L’Overture” spasila je sinoćnji koncert Carlosa Santane na parkiralištu iza zadarskih Jazina. Koncert koji je opasno zaprijetio da ga pamtimo po maria-maria-smooth-corazon-espinado-cubismo-latino-emtivi plesnom ritmu, nakon više od dva sata ušao je u furioznu završnicu sa “Sunshine of Your Love” Creama, “Saideirom” Skanka, “Cocaineom” pokojnog JJ Calea i već spomenutom božanskom rapsodijom starom četrdeset i kusur godina.
Kod Santane nema više vremena ni volje za bilo kakve kalkulacije. Od prve minute udara u glavu; prvo s vudstokovskom “Soul Sacrifice”, pa s “Black Magic Woman” i “Oye Como Va”, nakon koje će nam izvedba Ricarda Luquea zauvijek zvučati kao teški amaterizam. Rijetko predahne, stalno je punoj brzini, ne griješi ni tona…u 66. godini dopušta da mu bubnjar i basist samo na pet minuta otmu pozornicu, ne skriva se iza benda, ne zabušava.
Bilo bi, doduše, idealno da se riješi vokala (dva izvrsna pjevača), zahvali se ritam gitaristi i dva sata “pegla” uz osnovnu ritam sekciju, orguljaša i onih nekoliko puhača. No, dobro, bilo je u Zadru ipak nekoliko tisuća ljudi željnih plesa i poznatih refrena, a Santana nikad nije živio život gitarističkog boga, već čovjeka koji ljudima donosi sreću. A to je u nekoliko navrata jučer i naglasio.
Najpoznatiji Meksikanac s gitarom usrećio je jučer mnoge izvedbom “Europe”, neke unesrećio nesviranjem “Samba Pa Ti”, no uglavnom se plesalo, izbjegavalo kapi kiše i ignoriralo munje u daljini. Santanin bend znalačkim promjenama tempa i strateški raspoređenim hitovima bez problema stvara fenomen brzospuštajućeg lifta; srce vam se nađe u grlu, nemir zahvati želudac i učas se osjetite dvadeset kila lakšima. Uglavnom ne upadaju u jeftine latino-sheme, “Mariju Mariju” i “Smooth” moraju odraditi, sve ostalo je čista poezija. Plesna ili meditativna, na pojedincu je da se odluči.
Latino zvijezda ima koliko hoćete, Santana je Santana jer je glazbu oduvijek smatrao portalom za drugu dimenziju, šamanskom tehnikom koja vas može odvesti bilo gdje. Pokazao je to jučer i u Zadru; publici pruži ono što traži, no magije se ne odriče. Bez magije bi bio samo latino zabavljač, a ovako je još uvijek Onaj Koji Usrećuje. Čovjek s misijom.