Sara Renar: Život je samo jedan, ne treba ga trošiti na ono što te ne ispunjava

Okolnosti su htjele da se razgovor sa Sarom Renar dogodi na prvi dan jeseni, što je uistinu simbolično obzirom na skorašnji izlazak njenog EP-a ‘Jesen’. Nezaposlena arhitektica puna je planova i svakako zaokupljena svojim glazbenim radom koji je uveseljava daleko više od posla za koji se školovala i koji se danas po njenim riječima svodi na projektiranje fontana u namještenim natječajima. Htjela je kroz arhitekturu mijenjati svijet na bolje, da bi potom odlučila da će to raditi glazbom. Na kavi u zagrebačkoj Booksi, Sara Renar štošta nam je ispričala…

  •  
  •  
Sara Renar (Foto: Tomislav Sporiš)

Znači završila si arhitekturu. Sada mi pada na pamet da su i dečki iz Leut magnetika išli na arhitekturu i ne mogu se sada sjetiti primjera nekih svjetskih glazbenika koji su završili arhitekturu.

Sara Renar: Pink floydi!

Da, da! Ima li tu neke poveznice između zamišljanja i stvaranja zgrada i stvaranja glazbe?

Sara Renar: A da, da. Sigurno. Mislim, ima taj moment koji nedostaje, jer arhitektura nije izvedbena umjetnost, ali u ovom skladateljskom procesu, sigurno. Ono što je super kod arhitekture je to da te nauči misliti jako strukturirano. Nauči te misliti što je osnovni koncept i nebitno je radi li se o kući ili nekom prometnom rješenju u gradu. Imaš neki osnovni koncept – što zapravo želiš reći i zašto ili čemu kuća služi. Za pjesme vrijedi isti princip. Imaš neku strukturu po kojoj se radi, neku nit vodilju i u principu stvar mora funkcionirati od globalne slike do detalja i to mora biti dosljedno. Mislim da je to jedan princip koji je primjenjiv generalno na ljudsko stvaralaštvo, mislim na umjetničko stvaralaštvo. A zanimljivo je i da se najzanimljiviji arhitekti koje ja poznajem uopće ne bave arhitekturom. Ima nešto i u tome da nam je struka nezahvalna u ovo neko postkapitalističko vrijeme. Nakon nekog Eldorada ranih 2000-ih kada smo i mi kao klinci na faksu mogli birati na koje natječaje ćemo se prijavljivati. Nismo mi tada bili vrhunski primjerice u nekim 3D programima, ali je bilo puno posla i radili smo. A sada ovi javno financirani poslovi se svedu na poslove tipa Bandićeve fontane, što ne želiš raditi iz principa, a i tu se arhitektura svodi na pumpanje nekih stavaka u troškovniku ne bi li se nekome pogodovalo. I tu ti splasne žar, nema poezije zbog koje si i upisao fakultet. A privatni sektor je što više kvadrata za što manje para i to je jedno štancanje stanova koje te poslije sram potpisati. Čast iznimkama koji imaju sreće, pa su u prilici raditi stvarno lijepe projekte. Ali situacija je dosta obeshrabrujuća. Pogotovo za ljude koji su malo stariji od mene, pa su prije 10 godina imali prilike raditi kvalitetnije i bolje i više, a sada ne. Kriza je već bila tu kad sam ja bila pri kraju faksa, pa nisam imala nikakvu iluziju da ću ja ne znam što sada raditi, ali to je taj problem sa strukom. Ali mi se onda čini jako logično da mnogi od nas traže realizaciju na nekim drugim područjima. Moja muzika je daleko od mainstreama, pa tu nije u igri nikakva lova, ali je barem nešto u čemu ja odlučujem. Paradoks je u tome da sam ja sada u muzici – koja je jako eterična i ti možeš radio ugasiti u bilo kojem trenutku – da ja sada tu radim puno opipljivije stvari nego što ih trenutno mogu raditi u arhitekturi, a to je kao nešto čvrsto. To mi je zanimljivo.

I kako će sada izgledati ova jesen za tebe i neka bliža budućnost? Ti si sada nezaposlena arhitektica, ali sve uspješnija glazbenica. Ima li još nekih svirki do kraja godine?

Sara Renar: Da, da bit će svirki. Svirat ćemo zajedno s bendom Justin’s Johnson, to je ska bend iz Splita. S njima ćemo odmah nakon Tvornice imati mini turneju od 2. do 4. 10. i svirat ćemo u Zemunu, Vinkovcima i Novom Sadu. 25.10. sviramo opet u Splitu. Onda je u planu spojiti par datuma u Istri. Tako da imamo dosta dogovorenih svirki. I mislim do sljedećeg ljeta svaku stvar sa EP-ja izbaciti kao single čisto da svaka stvar dobije svoj video spot. U principu već postoje svi ti materijali, samo ih treba montirati. A sad što se mene osobno tiče, vjerojatno ću se morati zaposliti. Lani sam upisala doktorat u Beču, pa sam ga upsješno zamrznula, jer iako ne moraš ići na predavanja i puno stvari možeš rješavati odavdje ipak to spada u akadmeski rad koji moraš ozbiljno raditi i biti tome posvećen. Tamo je studij stvarno kvalitetan i njihov urbanizam je na vrlo visokom nivou pa sam s razlogom baš tamo bila odabrala nastaviti školovanje. Moram vidjeti. Možda mi je to opcija. Sada sve ovisi o tome kako će to krenuti sa svirkama. Mene će iznenaditi jednako kao tebe.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  •  
  •  

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X