U post-olimpijskom Sarajevu, u zadimljenim prostorima kultnih studentskih klubova i drugih omiljenih sastajališta napredne omladine, razvijala se živahna alternativna muzička scena koja je zauvijek ostala u sjeni razvikane sarajevske pop rock škole. Ovaj dvodjelni feljton donosi podsjetnik na njene istaknute protagoniste, nekadašnje glasnogovornike malo drugačijeg Sarajeva okupljene u bendovima Kongres, SCH, Enola Gay, Gimpel luda, Scabia, Major, Letu štuke, Torpeda i Bombarder.
Petorka Enola Gay iza sebe nije ostavila nikakav zapis, ali svi koji su je gledali u ljeto 1984. na rock buvljaku u dvorištu CEDUS-ove Crvene galerije dobro su zapamtili jedan od najmlađih punk bendova u ovim krajevima. Premda su svirke u Crvenoj galeriji funkcionirale kao alternativna subotnja matineja bez dobnih ograničenja na ulazu, bilo je totalno neobično vidjeti klince koji su tek izašli iz osnovne škole kako se suvereno drže na stejdžu pokraj nekoliko godina starijih i iskusnijih muzičara.
Sejo Kovo svirao je gitaru, Igor Čamo klavijature, Davor Dojčinović bas, Dušan „Duco“ Vranić bubnjeve, a za mikrofonom je bio Ališer Sijarić, jedini panker koji je ispod kožnjaka nosio majicu Beethoven. Pjevao je kako „oružana straža šeika Ahmeda čuva od korupcije gazdine posjede“, što jest bilo u neskladu s facom golobradog petnaestogodišnjaka, ali je zvučalo jako upečatljivo.
Enola Gay bila je pravi rasadnik sviračkih talenata makar se ugasila već 1985. kad je Sijarić upisao srednju muzičku i počeo se pripremati za akademsku karijeru. Danas je vodeći sarajevski suvremeni skladatelj i dekan Muzičke akademije. Bubnjar Duco Vranić prebacio se u multiinstrumentaliste i godinama pratio Darka Rundeka u Cargo Orkestru. Nedavno se preselio u španjolsku Granadu i krenuo u solo vode izvrsnom downtempo trakom „Andaluz“. Sejo Kovo, neko vrijeme član Scabie i Zabranjenog pušenja, također je svirao s Rundekom u pariškim danima, a Igor Čamo ostao je u Sarajevu s najvažnijim ratnim i poratnim alter bendom Sikter.
Boro Savić (ex Opera Lu) vratio se na klupsku scenu kad ga je neumorni alter rock aktivist Branko Vrdoljak nagovorio na okupljanje post-punk benda Gimpel luda nazvanog po kultnoj knjizi američkog pripovjedača Isaka Bashevisa Singera. U novom projektu s Borom su se udružili klavijaturistica Biljana Savić, basist Vanja Hajduković i bubnjar Darko Jelčić–Cunja, koji je poslije prešao u Crvenu jabuku.
Zahvaljujući Vrdoljakovim zagrebačkim vezama Gimpel luda bio je jedan od sarajevskih predstavnika na festivalu YURM ’85. U to doba započeo je snimanje albuma koji nikad nije objavljen. Studijski zapisi iz 1986. godine, koji svjedoče kako je Sarajevo imalo vrlo zanimljiv odgovor na liverpulski Echo & the Bunnymen, danas se mogu čuti jedino na YouTubeu.
S početkom rata Boro Savić preselio se u australski Perth, gdje je pokrenuo The Gimpels i rekonstruirao nekoliko starih pjesama. Branko Vrdoljak je preko Gimpel lude došao do vlastite koncertne produkcije Front promotions i organizacije alter festivala Poet Rock u suradnji s Elčijem iz Scabie. U prvom izdanju 1986. godine priredili su šestodnevni festival s 12 bendova u krcatoj dvorani Sloga. Između ostalih tamo su nastupili Mizar, Padot na Vizantija, Gustaph y njegovi dobri duhovi, Fit, Cacadou Look, Scabia, Alexander Fellows (Gimpel luda & Uzalud kajanje) i engleski crust punk bend Amebix.
Poet Rock se 1988. ambiciozno proširio na veće prostore CDA i Dom mladih, organizaciju je podržala gradska kulturna manifestacija Poetika prostora, medijsku promociju odradio je Omladinski program Radio Sarajeva, a festivalski line up ispunili su Borghesia, Let 3, Rambo Amadeus, Roderick, Miladojka Youneed, Quod Massacre, te sarajevski predstavnici Scabia i Bombarder. Međutim, posjeta je bila znatno ispod očekivanja i Poet Rock je zauvijek ugašen.
Privučen emisijom TVSA Dobre vibracije, u svibnju 1986. magazin Start donio je reportažu novinara Bojana Kristića i fotografa Damila Kalogjere „Sarajevski atentat na novi primitivizam“ s najopširnijom novinskom prezentacijom sarajevske alter scene. U razgovoru s Mirom Purivatrom dobili su informaciju kako u gradu djeluje stotinjak novih bendova.
Među onima koje su uspjeli privesti na intervju posebno zanimljiva bila je Scabia pokrenuta kad su se momak i cura Elmir Imamović–Elči i Azra Injajetović odvojili od SCH i krenuli svojim putem. Počeli su stvarati komunikativniju muziku i vjerovalo se da bi mogli postati nešto kao sarajevska Katarina II dodatno obojena tamnijim zvukom i nadograđena elementima gothic rocka, post-punka i alter funka. Značajno sviračko pojačanje dobili su kad je u bend došao gitarist Sejo Kovo. U najplodnijem razdoblju od 1986. do 1989. godine snimili su pregršt studijskih traka i par spotova s pjesmama „Čežnja“ i „Mr Ritam“, ali nisu uspjeli pronaći izdavača za ploču. Dvadesetak godina kasnije Azra se ponovno pridružila SCH na albumu „Dance“.
Dok su Gimpel luda i Scabia imali pretežno studentski background, Major i Letu štuke došli su na scenu ravno iz školskih klupa. Major je startao s Grbavice pa mu je najbliža koncertna pozornica bila u klubu studenata elektrotehnike Stelex na Vrbanji. U početnoj postavi koja je 1986. snimila prvi demo okupili su se Aleksandar Samardžija-Masa Mor (gitara), Darko Jelisić (vokal), Boris Sofronić (bas), Igor Legat (klavijature) i Miro Mijanović (bubnjevi). Kad su se Boris i Miro povukli iz benda na upražnjena mjesta uskočili su basist Alan Omerović i bubnjar Đani Pervan (Letu štuke).
Masa je bio pravi kantautorski wunkerkind koji je do svoje sedamnaeste istresao većinu pjesama koje će tri godine kasnije biti okosnica jedine ploče Majora: „Stranac u svom plemenu“, „Pjesme mrtvih ulica“ „Kad gore gore“, „Ulazim na izlaze“, „Druže majore“, „Džonson“ i „Tatjana“. S takvim početnim kapitalom postali su sarajevska klupska koncertna atrakcija izbrušena na dobro posjećenim samostalnim svirkama u dvorani CDA, što je bio red veličina u kojem ih Diskoton više nije mogao ne primijetiti.
Album „Son Late Zigi Daj“ (1989) producirao je Mustafa Čengić-Muče (ex Zabranjeno pušenje), koji je imao dovoljno strpljenja za rad sa studijski neiskusnim bendom, ali pritom nije do kraja ispratio njegovu prirodnu tranziciju iz post-new wavea u suvremeniji indie rock druge polovice 1980-ih. Major je upečatljivim koncertnim izvedbama zaslužio jači debi album, a pogotovo nakon što se pokazalo da neće dobiti još jednu priliku u Diskotonu koji je zabrljao promociju i distribuciju prvijenca. Materijal za drugu ploču snimljen 1989/90 s novim pjevačem Almirom Lemešom ostao je nedovršen. Povratnički album s Masom, Darkom i Borisom „Pogni glavu i uživaj“ objavljen je 2024. godine na Masinom labelu Klodovik Music.
Letu štuke su jedina ekipa sarajevskih 80’s alternativaca koja je napravila trajni come back i višestruko nadoknadila sve što je bilo propušteno u prvom pokušaju ili potpuno nedostupno malom srednjoškolskom bendu osnovanom 1986. na Baščaršiji. U postavi koja je iste godine snimila nekoliko demo traka našli su se Dino Šaran (vokal), Nedim Sinanović (gitara), Đani Pervan (bubnjevi) i Alan Omerović (bas). Uskoro su podjelili svoju ritam sekciju s Majorom, a Masa je svirao drugu gitaru na nekim njihovim snimkama i ugostio ih na Majorovom najvećem koncertu 1989. u CDA.
Nedimova i Šaranova udarna pjesma „Kao na zapad“ ušla je u rotaciju Omladinskog programa Radio Sarajeva kroz izuzetno slušanu demo emisiju Saše Savića Radio Fanzin, što je mogla biti solidna odskočna daska za širu afirmaciju. Nažalost, staromodni Diskoton još jedanput nije pokazao nikakav interes za talentirani lokalni alter rock sastav. Razišli su se kad im je došlo vrijeme za odlazak u JNA i više se nisu sastavili jer je Nedim poslije otišao za Australiju.
Drugo poluvrijeme započelo je 2005. nakon što se Dino Šaran vratio s gaže u Zagrebu, a Đani Pervan doputovao iz Pariza, gdje je svirao s Rundekom. Album „Letu štuke“ (Menart) osvojio je cijelu regiju, pa je nastavak njihove priče uglavnom svima poznat.
Na pročeljima zgrada uz Miljacku koja se dobro vide iz tramvaja jednog jutra osvanuli su grafiti „ovuda su prošla Torpeda“. Dok su prolaznici nagađali tko stoji iza noćnog uličnog pohoda, basist/vokalist Vanja Hajduković (ex Gimpel luda), lead gitarist/vokalist Branko Krstulović-Krle, gitarist Amir Hadžiahmetović i bubnjar Goran Miletić-Gogi uvježbavali su koncertni repertoar novoformiranog punkabilly benda Torpeda s kojim su prvi put izašli među sarajevsku raju početkom 1987. godine.
U medijima su prolazili brže i lakše od tvrdih alternativaca, Naši Dani dali su im cijelu stranu prije koncertne premijere, a mogli su računati i na podršku radijskog rockabilly DJ-a s Omladinskog Teddya Wilsona. Međutim, klupski auditorij nije uvijek bio raspoložen za Torpeda. Pankeri su hejtali njihov „šminkerski“ imidž, uživo su zvučali prežestoko za mainstream publiku koja je plesala na Belanove Đavole, a sarajevska rockabilly subkultura jedva da je postojala. Percepcija Torpeda u gradu promijenila se kad su se vratili s uspješnih gostovanja na YURM-u i Gitarijadi Zaječar, a naročito nakon uvjerljive dvostruke pobjede na festivalu Subotica 89′. Na prigodnoj subotičkoj festivalskoj kompilaciji objavljen je njihov prvi i jedini hit „Ovaj je grad sinoć mirisao divlje“. U sjajno režiranom nastupu na TVZG uz Vanju i Krleta pojavio se Bruno Perović iz Fantoma zato što je njihov tadašnji bubnjar Dule Kuzmanović zakasnio na vlak u Sarajevu. O izlasku albuma se najviše pričalo 1990. kad su najavljivali suradnju s novosadskim top producentom Milanom Čirićem (Partibrejkers, KUD Idijoti, Boye), ali to se nije dogodilo i bend je rasformiran.
Na kraju, kako to obično biva, alter bend koji je bio najslabije shvaćen u rodnom gradu postigao je najviše u svijetu. Bombarder su 1986. osnovali veliki štovatelji Motorheada, vokalist Nenad „Nešo“ Kovačević i gitarist Maho Šiljdedić (1963-1995). U početku je sve izgledalo kao bizaran muzičko-scenski performans za uveseljavanje mlađih metalaca koji su stalno visili na platou Skenderije. Nešo Bombarder je u Domu mladih izašao na stejdž s golemom sjekirom i započeo nastup gromoglasnim skandiranjem „mo-tor-hed, mo-tor-hed!“.
Postalo je ozbiljnije kad su se navukli na speed i trash metal, a Maho je izgleda istražio sve nove gitarističke heroje od Excitera i Celtic Frosta do brazilskih bendova Sarcofago i Mutilator. Zlatko Slatinac (gitara), Sead Ljubunčić (bas) i Senad Marava (bubnjevi) kompletirali su postavu Bombardera za snimanje kazetnog albuma „Speed Kill“ (Panonija Koncert, 1989) u produkciji Mustafe Čengića-Mučeta.
U izvještaju s festivala Poet Rock ’88 sarajevski HC punk fanzin Epitaph opisao je njihovu svirku kao „žalosno smiješni pokušaj speed metala“, ali u godinu dana rasprodana je skoro cijela naklada od 3.000 primjeraka i Bombarder je prepoznat kao prvi autentični Yu speed metal bend.
Drugi album „Bez milosti“ (Panonija Koncert, 1991) otisnut je na vinilu u svega 500 primjeraka i odmah je postao raritetan. Nešo Bombarder se na početku rata preselio u Beograd i okupio novu postavu, a Maho je ostao u Sarajevu i poginuo od snajperskog metka pred kraj rata. Metalci ga nisu zaboravili, zapravo tek su ga posthumno počeli otkrivati. Teksaški black/death/trash metal label Nuclear War Now! Productions iz Austina objavio je 2017. dvostruki vinil s remasteriranim reizdanjem „Speed Kill/Bez milosti“ i stvorio planetarni kult sarajevskog Bombardera.
Kraj feljtona
*Pozivamo sve, od autora do članova bendova i onih koji ih poznaju ili su ih poznavali, da nam se jave u želji da potpišemo autore arhivskih fotografija koje su nam velikodušno ustupljene za ovaj feljton.
Prvi dio feljtona:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
