Sve do stvarno fantastičnog albuma ‘Kvadrat’, Vlastu Popić odbacivao sam kao najobičniju kopiju Repetitora s kojima su, između ostalog, dijelili minimalističku poetiku i poput žileta oštre, razorne riffove. Navedene utjecaje danas pronalazimo kod čitavog niza regionalnih bendova (Crvi, Straight Mickey & The Boyz…), dok su ih Vlastini Ivan Ščapec Ivča i ‘odbjegla’ Tena Rak odbacili u korist hermetičnijeg, mahom akustičnog freak folk/alter rocka.
Na svojim počecima, Seine je predstavljao Ivčin kantautorski projekt koji je s vremenom prerastao u eklektičnu i nepredvidivu sviračku mašinu sposobnu da nježnu, jedva čujnu baladu u sekundi pretvori u distorziranu psihodramu u najboljoj tradiciji Radioheada i njihovih klasika tipa „Paranoid Android“.
Premda je on nedvojbeno „prvi među jednakima“, posebnu pozornost vrijedi posvetiti ritam-sekciji sastavljenoj od još jednog bivšeg „Popićevca“ Dimitrija Mekotanovića (Petrovića) na bubnju i basista Boška Mijuškovića iz Straight Mickey & The Boyz koja je najdalje dobacila u „Spavam“ čiji uvod u sjećanje doziva čak i nevjerojatnu imaginaciju i fluidnost Cana.
U ubodima „Ko“ ili „Puška“ pokazali su da tiho-glasno dinamiku Pixiesa imaju u „malom prstu“, dok u stvarima poput „Šilo“ predstavljaju svojevrsni „safety net“ Ivčinim kompleksnijim skladateljskim rješenjima i neočekivanim instrumentalnim pasažima.
Ono što će, međutim, mnoge otjerati od Seinea je specifični, uhu ne baš najugodniji vokal nalik onima Kebre i Denisa Kataneca, donekle i Milana Glavaškog iz ugašenih Rebel Star. Ščapecov krhki glas funkcionira besprijekorno kada u spomenutoj „Puška“ izvikuje paranojom zaražene stihove „nasilje mati je“ i „svi se kolju“ ili u „Privatnom tijelu“ jeca „odbrojavam zadnje dane bez tebe“, ali je i propisno unakazio a capella obradu tradicionalne „Janko“, Barrettovskim ludilom progonjenu brojalicu „Bubamara“ i odjavnu „Ljubav“, jednu od najprijemčljivijih pjesama koje je napisao.
Uzmemo li u obzir pozicije koje trenutno drži Repetitor, gašenje Vlaste Popić u Ivčinom slučaju djeluje kao priličan zajeb, pogotovo jer je teško zamisliti da će ovako tjeskoban, na momente skoro autističan album na sceni poput naše imati previše publike. S druge strane, „Sno sna“ u kreativnom je smislu svakako korak u pravom smjeru i najava da su najbolje stvari ovog zaista posebnog autora tek pred nama.
Ocjena: 7/10
(Moonlee Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
