Sezona u šibenskom Azimutu traje još vrlo kratko, kad počnu vrućine gotovo je s koncertima. Seine su stigli u zadnji tren, znoj u utrobi kluba već pravi probleme…
Seine su se, a da to nisu ni znali, u Šibenik vratili s reputacijom benda koji je lanjske sezone održao daleko najbolji koncert u klubu Azimut. Tako je barem tvrdilo svih dvadeset posjetitelja koji su prošlog listopada bili na tom nastupu. Ovoga puta zadatak je bio kudikamo teži, jer osim što su Seine ostali bez “faktora iznenađanja”, Šibenčane su prije koji tjedan razvalili NLV iz Pule, do jučer vlasnici najboljeg koncerta u Azimutu u tekućoj sezoni. Nemamo pojma jesu li ih Seine jučer nadmašili, jer smo NLV, silom prilika, propustili.
Ali znamo da je jučer bilo barem stotinu ljudi u Azimutu, dakle, reputacija je učinila svoje. Znamo i da je autorski izričaj Seina najzahvalniji za glazbene novinare, jer u opisu njihove muzike jednostavno ne možete pogriješiti. Odnosno, možete napisati bilo kakvu glupost i nitko ne može reći da niste u pravu. Npr. post gothic, dark romantic punk, post folk, noise pop punk, psychedelic punk folk… Nema greške, što besmisleniju konstrukciju smislite, zvučite upućeno, a svima koji pročitaju bude baš žao što su to propustili. Jer, ono, kad inače u životu imate priliku čuti nepostojeći romantic-gothic-post-nešto u čemu možda ima i folka.
Stvari su naravno sasvim jednostavne. Seine, koji su jučer došli u nešto drugačijoj postavi nego prije nekoliko mjeseci, svoju muzičku sliku grade s akustičnom gitarom, basom i bubnjevima. Ništa mudro. A opet, aranžmanski, tekstualno i izvedbeno to zvuči dovoljno iščašeno i nesvakidašnje, da su prisilili jednog od viđenijih šibenskih glazbenika da ovom novinaru na uho kaže: “Ovo je najbolji bend u državi!”
Može biti. Iako su onih dvadeset s prvog koncerta sinoć tvrdili da je im je lanjski nastup u Azimutu bio bolji. Ne treba im vjerovati, time su samo ostalima nabijali na nos da su ih oni kao otkrili prije svih.
Seine su ustvari samo još jedan rukavac koji se proteže iz malog underground izvora iz kojeg se napajaju i Moskau, Sara Renar, nekadašnja Vlasta Popić, Denis Katanec i svi njegovi bendovi, a ako ćemo popis proširiti i na regiju, možemo tu još uvaliti i Repetitor, Straight Mickeyja i Nežnog Dalibora. Svih njih krase uspjeli pokušaji bijega od dosade koju izazivaju ustaljene rock šablone, a da pritom ne dekonstruiraju formu, već je sitnim promišljenim promjenama učine zanimljivijom. Efektno, neočekivano, pjevno, plesno i dovoljno bučno.
I prekratko. Seine zasad imaju nekih 45 minuta materijala. Već su pola sata poslije ponoći sjedili pred klubom, pili pivo i zaključili da je katedrala sv. Jakova “baš seksi”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
