Drugi studijski album Belgijanke Selah Sue mogao bi se okarakterzirati kao igra na sigurno koja za sad donosi rezultate.
Od nabrijane mlade Belgijanke koja je na francuskom i engleskom rokala svoju opaku verziju pop reggaea, industrija je krenula napraviti ‘umivenu’ pop zvijezdu. Drugi albuma pjevačice Sanne Putseys umjetničkog imena Selah Sue nosi naziv „Reason“. Eh, sad, koji je pravi razlog priličnog skretanja s putanje debitanskog „Sealah Sue“ iz 2011., ne treba previše tražiti, obzirom da je po izlasku izbio na prvo mjesto liste prodaje u matičnoj Belgiji, te Nizozemskoj, dok je i Francuska malo više načulila uši jer je tamo dobacio do 3. mjesta.
Treba odmah prekrižiti tvrdnju da je u pitanju loš pop album, dapače riječ je o sasvim solidnom pop derivatu koji ispunjava zahtjeve melodičnosti, plesnog up-beata i širenja pozitivne atmosfere, a da nije upao u zamku patetike i vidno otvorenog dodvoravanju slušateljima. To je jedna od važnijih karakteristika ovog albuma. Pored toga Selah Sue nema tzv. ‘histerične ispade’, odnosno agresivni vokalni odnos spram pjesama i njihovo podređivanje snazi vlastitih glasnica. Kod nje vlada reggae stanje uma, i kad ‘potegne’ odradi to na mekani način – mellow, rekli bi Englezi, čime je „Reason“ djelce ujednačene ugode. S druge strane nedostaju „Reggaemuffin“ izleti – nešto što je na prvijencu već s trećom pjesmom bilo jasno da ta djevojka nema problema s eksperimentima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=oiqRFvUOUH0[/youtube]
Na „Reason“ se za taj ‘tvrđi’ odnos treba pričekati druga polovica albuma. „Feel“ i „Right Where I Want U“ tako duguju ponešto bristolskom trip hopu, „Always Home“ inspiraciju crpi iz gypsy swinga, dok „Falling Out“ spušta zastor u stilu onoga što je prije dvadesetak godina isporučivala Neneh Cherry u zenitu svoje popularnosti. Nabrojani spin započinje sa „Sadness“, soul revivalom kojem je Amy Winehouse snažno utrla put, s tim što se Selah Sue u tom sklopu ne libi i odrepati u reggae stilu naglašavajući taj svoj pristup stilskog pretapanja i konfrontacije koja u njenoj izvedbi diše logično.
Prvi dio albuma niz je radiofoničnih pop singlova prepoznatljivo pozicioniranih na Pharell Williams /Daft Punk teren („Alone“, „I Won’t Go For More“, „Reason“…) koji su kvalitetno osmišljeni i izvedeni, ali je upravo to stvorilo šum u komunikaciji u kojoj je Sue zbog te uniformirane šprance izgubila dobar dio prepoznatljive osobnosti. A to je onaj najgori element koji industrija svakom umjetniku gura pod kožu, ta uniformiranost u kojoj se zbog smanjenja rizika forsira da zvučne nijanse podsjećaju na neki poznati zicer, pa se onda dobije taj osjećaj da svi zvuče slično i jednako bezmudo. No kad se na ovom albumu prevali četvrta „Together“ na kojoj potpuno nepotrebno repa gostujući Childish Gambing (jer je eto već ‘sto godina’ moda da neki reper kaže nešto o sebi u trećoj četvrtini pop pjesme koja je do tada bila rezerivana za gitarska sola, što također nije uvijek bilo sretno rješenje), stvari se počnu popravljati.
Ono što ostavlja pomalo gorak okus nakon preslušavanja jest da je Selah Sue s „Reason“ još imala i puno sreće da sve to klapa u tom obliku. Ako istom utabanom stazom krene na sljedećem albumu mogla bi potonuti u bezličnost što bi svakako bila šteta. Onda neće pomoći ni lijepo dizajnirani blještavi omot.
Ocjena: 7/10
(Because Music / Dancing Bear, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
