Kad netko za svoje umjetničko ime uzme pojam ‘lounge’ od njega se i ne očekuje da radi bilo što drugo izvan soundtracka za ispijanje koktela u ljetnim mjesecima. Jedino što se očekuje je da svoje zvučne koktele dobro zamiješa i da samo teku, što god se u njima nalazilo.
Srđan Popov alias Sergio Lounge je upravo taj koktel-majstor. Na novom albumu se probudio u živahnom tropicana ritmu, ali opet ne pretjerano živahnom i veselom da cijela stvar ne bi otišla u nekom benigno blesavom smjeru. Drži ručnu kočnicu na ritmu, kao da ne želi da se slušatelju prolije piće od neočekivanog naleta adrenalima.
Kreira ugođaj gledajući u retrovizor nekih davnašnjih dana. Klavijature i synthevi su u naglašenom retro štihu i podsjećaju na gažerski potpis s ljetnih pozornica, ali Sergio Lounge tu hoda po rubu jer gradi distinkciju ostavljajući vas u laganoj dilemi o svojim krajnjim dosezima, bar kad je riječ o uvodnima „Bez kraja“ i „Ti si kao iz sna“. Naime, osjeti se da zna koje su zakonitosti „ljetnih albuma“ u kojima bezbrižnost, pitkost i prepoznatljivost mora biti na prvom mjestu, no njegovo drugo oruđe je sjetnost koju suprotstavlja ritmu onako kako se to može osjetiti u brazilskoj glazbi.
Uvijek je tu prisutna neka patina tuge koja se može zamijeniti i sa sjetom, jer, eto, ljudska bića su komplicirana, iz njih zna zaplahnuti i neka čeznutljiva misao čak i kad su u situaciji odmora na šanku tropicana bara na nekoj rajskoj plaži, što je česta slika u glavi za kojom se masovno čezne. Tu slatko-slanu domenu Sergio Lounge postepeno uvodi u središnjem dijelu s pjesmom „Skriveno“ i na nju nadovezuje „Dva sveta“ stvarajući slojevitost u djelu koje se isprva činio oslobođenim od te iste slojevitosti, da bi nešto kasnije pjesma „Kao da ne znaš“ još jače uvela ljubavnu bol u rajske ljetne krajolike.
Najhrabriji iskorak donosi „Mesing“ koja osim što neočekivano donosi promjenu plesnog raspoloženja uvodi i moment „pijanog“ pjevanja glavne teme što uistinu otvara prostora u sjećanjima na najluđe trenutke iz ljetnih barova kad fajront spašava sve od gostiju koji se pretvaraju u Toma Jonesa na podiju jer su te večeri u sebe usuli sve što im se našlo u rukama.
Nakon spomenute „Kao da ne znaš“, Sergio Lounge do kraja pritiska papučicu gasa sjete u favoritima koje je čuvao za sam kraj albuma. Introspektivnoj „Kuda vodi ovaj put“ savršeno pristaje minimalistički retro synth ritam, dok u posljednjoj „Vreme prolazi“ u svoju glazbenu priču uvodi i harfu koju svira Mina Marinković, a kompletno ozračje kao da predstavlja i kraj ljeta, jer ljeto općenito uvijek prebrzo iscuri ostavljajući iza sebe samo sjećanje kako se vrijeme mijenja.
S trajanjem nešto više od pola sata brzo iscuri i album „Ovako sam se probudio“, ali i u tom kratkom trajanju uspijeva biti ono što bi se moglo objasniti pod pojmom „malo drugačijeg ljetnog albuma od očekivanog“. Sergio Lounge uveo nas je u priču uz zvuke ljetne terase, dao joj zamah introspekcijskog putovanja i otpravio nas udubljene u svoje misli. U realnom vremenu trajalo je pola sata, a možda se doživjeti kao scenarij jedne tople noći, ili cijelog ljeta, ili kao san nakon kojeg se probudite i pokušavate još pospani uhvatiti njegove tople slatkaste niti.
Namjenski ljetni album, ali sa stilom.
Ocjena: 8/10
(Pop Depresija, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
