Kao i uvijek, svašta se ima za prigovoriti, ali Rock&Off je čudna zvjerka koja pokazuje da ima svoju svrhu i mjesto na kalendaru nagrada.
Prošla godina, ako je suditi po nagradama koje su ovoj sezoni dodijeljene na dva gotovo oprečna spektra Cesarice i Rock&Offa – a onda je lako zamisliti da će i slavni Porin otići u tom smjeru – ostat će upamćena kao godina fenomena ŠČ! i Leta 3. Tužno je to i nepravedno jer je 2023. jedna od najboljih i najkreativnijih godina na autorskoj sceni unazad koliko sjećanje seže. To je godina kada su svoje najbolje albume karijere objavili Klinika Denisa Kataneca, Nina Romić, M.O.R.T. To je godina koja je lansirala fenomenalni folk blues iz Zagore Adama Semijalca i metal iz Istre i Primorja Po’ metra crijeva, a koje Rock&Off nije prepoznao.
To je godina u kojoj se pojavio IDEM, solo projekt Antuna Alekse koji je očito osvojio srca glasačkoga tijela ove nagrade koje ga je nominiralo u čak šest kategorija, a u polovici njih je sinoć i slavio. Odnio je dobri duh JeboTona nagradu Veliki prasak za debitanta godine, nagradu za najboljeg izvođača u žanru rocka štogod to značilo (i koliko opravdano bilo) te onu najbitniju, za album godine.
I neka je slavio IDEM, lijepo je vidjeti njegov uspjeh i popularnost okrunjene dvama uzastopnim rasprodanim koncertima u zagrebačkim klubovima pretočen i u ovu novinarsku nagradu, ali bi bilo još ljepše vidjeti da se ljubav proširila i na neke druge izvođače, jer kao što rekosmo, lani ih je bilo zaista mnogo koji su je zavrijedili. I sam je Antun u prijateljskoj gesti preuzimajući glavnu nagradu poručio da je njemu najdraži album godine onaj Katančeve Klinike.
Upravo kao i IDEM i riječki otkačenjaci (ili biznis vizionari) iz Leta 3 odnijeli su tri nagrade; za koncertnog izvođača godine i pjesmu godine, kao i nagradu publike, no bend se nije pojavio, a sve njihove nagrade je preuzela stage persona Jovanka Broz Titutka. Ostali su se mogli nadati uspjehu samo u žanrovskim kategorijama u kojima glavni dobitnici nisu bili nominirani. Živa je slavila tako u Elektro&Off kategoriji koja se ove godine dodjeljuje posljednji put (budući da elektronička glazba ima vlastitu nagradu Elektor).
Mogla bi se komotno ukinuti i kategorija Jazz&Off jer biračko tijelo očito nema uho za jazz te među nominirane tamo gura Nemanju, projekt koji svira glazbu pod utjecajem raznih world music rodova, ali se teško može nazvati jazzom. Tamo trpa i Mimika Orkestar koja ove godine ni nema izdanje za koje bi bila nominirana (spreman sam na raspravu ako netko spomene Bodhisattwu, ali sumnjam da je nominacija išla za to). Trpa tamo i pop sastav Mangroove koji je snimio ploču s Jazz orkestrom, pa je to onda već automatski jazz i naravno, njima i daje nagradu.
Toniju Starešiniću, jasno, svaka čast, jedan je od rijetko viđenih talenata na ovim prostorima, ali pomalo postaje sinonimom za jazz kao što je to nekoć u svijetu Porina bio Matija Dedić. Čovjek bi rekao da nije bilo jazza, pa se u ovu kategoriju trpa sve i svašta široko shvaćajući pojam ovoga žanra. Ali taj čovjek nije slušao primjerice novi album Leona Brenka. Ili, recimo, Peso Neto.
Sam program bio je polovično uspješan. Vrlo dobre nastupe odradili su Pi odmah na početku, a zatim i Zimizelen, te Klinika. Bilo je i nekoliko više ili manje zaboravljivih točaka i barem jedna šokantno stravična koju ćemo teško izbrisati iz pamćenja. Jelusick nam je, naime, pokazao najbolji razlog da se rock zauvijek proglasi mrtvim, ali srećom M.O.R.T. su se pokazali kao grobokradice koje su oživjele taj leš do kraja večeri i zatvorili svojim setom u kojemu su osim aktualne “Svijet se sužava” uspjeli ugurati i stare favorite kao što su između ostalih “Nina” i, svaka im čast na tome, “Mali Isus”.
Ane Paška je zanimljiva performerica, ali njezina posveta Tomi Bebiću – posthumnom dobitniku nagrade za životno djelo 34 godine nakon smrti (a o smislu nagrađivanja pokojnika dalo bi se napisati zasebnu studiju) – nije bila uspjela, a i reakcija publike je bila već tipično rokofovska, drugim riječima fakofovska.
Publika se na ovoj manifestaciji ponaša vrlo opušteno i rubno bezobrazno (tu ubrajam i sebe, naravno), i ne obraća previše pozornosti na ono što se događa na pozornici. Uglavnom zato što je sve što se događa na pozornici teški cringe. Poput Mušćetovog citiranja Foremanove usporedbe jazza s boksom koja je zvučala kao da ga je navedeni Foreman netom ošamutio pesnicom prije nego što se popeo na binu.
Svašta se ima, eto, prigovoriti, ali Rock&Off je čudna zvjerka koja pokazuje da ima svoju svrhu i mjesto na kalendaru nagrada. Bez dvojbe riječ je o veseloj fešti koja okuplja sve i svakoga iz glazbenih voda, manifestacija slavlja glazbe koja i kao nagrada postaje sve relevantnija. IDEM i Let 3 su vrijedni pobjednici i 2023. se svakako može gledati kao njihova godina.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
