Šetači ‘Galaksija’ – između Canetovog sazviježđa i Baretove magline

U najavnom materijalu splitskog benda Šetači između ostalog kao zanimljivost stoji kako je dotični kao predgrupa Goranu Baretu i Majkama svirao čak tri puta.

Šetači ‘Galaksija’

Već s početkom slušanja albuma „Galaksija“ biva jasno i zašto. Odmah se kristalizira računica nekog lokalnog promotora koji koncertni tulum Gorana Bareta i Majki prolongira tako da za predgrupu uzme bend koji zvuči slično. Album tu krizu identiteta jasno podcrtava. Jer jedno je eventualni kultni demo status u lokalnoj sredini, a drugo kad se autorski krene ‘prema van’.

Šetači se u svom autorskom smislu, slikovno kazano, kreću između Canetovog sazviježđa i Baretove magline. Dakle, Partibrejkersi i Majke su toliko utkani u zvuk, kao i copycat poze vokalnih aranžmanskih rješenja da Šetači ne momente znaju zvučati i kao bezobrani rip-off. Tako samo zvuk saksofona u uvodnoj „Dok ljubav osjećam blizu“ skreće misli o tome da nije riječ o nekoj pjesmi Partibrejkersa, dok u narednoj „Razum“ jednostavno ne možete iz glave izbiti refren „Iz sve snage“ koji dakako krasi istoimenu pjesmu s debitantskog albuma vinkovačkih Majki „Razum i bezumlje“.

Slično naslanjanje na specifični Baretov vokalni izričaj prati potom out-refren balade „Između nas“, te završni blok „Zadovoljstvo“ s naslovnom, ujedno i odjavnom pjesmom „Galaksija“ (a potonja pak dodatno unosi šum u komunikaciju opetovanim ponavljanjem stiha „A di si ti“ pa to pomalo zvuči kao da su Majke otele Marijana Bana iz Daleke obale tamo negdje u devedesetima).

Da se razumijemo, nema ništa loše u tome ako netko ima Majke i Partibrejkerse za uzore, ali taj zvuk bi ipak trebao biti u svrsi pronalaska vlastitog identiteta, a splitski Šetači taj dio baš nisu razumijeli, recimo na način koliko su originalnosti s druge strane iznjedrile njihove sinjske kolege iz grupe M.O.R.T. koji su taj univerzum dodatno obogatili svojim specifičnim doživljajem bluesa i punka.

Stoga i lirika boluje od slične boljke. Preuzeta je Canetova i Baretova ‘ich’ forma u kritici okoline, svijeta i pojedinaca, no uglavnom nedostaje punch line, dakle onaj glavni moment u kojem stihovi zidaju karizmu onog tko ih je izrekao. Jer kad se ne zna baratati stihovima onda se u ‘ich’ formi začas upadne u zamku dociranja od strane nekog tko dociranju nije dorastao, a da se ne govori o tome da je taj način obraćanja odavno na izlasku iz rock and rolla i svih njegovih podžanrova.

Utješno je da Šetači imaju momente iz kojih progovara autentičnost koja je negdje unutar kontrapunkta u kojem britanski punk susreće southern rock momenta, u smislu ‘kad je Joe Strummer upoznao Lynryd Skynyrd, ili možda blažu varijantu kroz Steve Miller Band’, dakle punk rock vokal i neumorno gitarsko soliranje, a takve pjesme su „Tu sebe vidiš“ i „Sviram svoj blues“, dok dobar otklon predstavlja i twist „Cilu noć“, koji ovim Splićanima puno bolje stoji, nego kad pokušavaju u svoj zvuk implementirati osjećaj ‘blues ravnice’ koju su Majke davno apostrofirale.

Kao koproducent uz Tomislava Vukušića pojavljuje se Saša Antić iz TBF-a koji je ujedno i gost u pjesmi „Teatar apsurda“ (koja kao da je za tu prigodu i nastala ili prearanžirana da bude podatna za hip-hop flow). A iako je Antić neprikosnoveni splitski glazbeni as, ipak je rock produkcija „Galaksije“ pomalo ‘u balunu’ jer kao da se nije pomakla od nekih produkcijskih klišeja domaće rock glazbe iz devedesetih. Jednostavno nedostaje onih srednjetonskih frekvencija koje rock čine istovremeno toplim i razornim, što bi se upravo na vinilu trebalo osjetiti, a ovaj album je ove godine objavljen na tom nosaču zvuka (snimljen je 2017., a pred kraj 2020. je objavljen na CD-u i digitalno).

U svjetlu svega navedenog i one izreke da nikad nije kasno, Šetači bi ipak u autorskom smislu trebali prvenstveno došetati do sebe, jer bez obzira koliko Partibrejkersi i Majke imali plodno tlo kod publike u regiji, Šetači u sadašnjoj konstelaciji neće moći dobaciti dalje od toga da možda i četvrti put budu predgrupa Goranu Baretu i Majkama.

Ocjena: 5/10

(Dallas Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X