U Zagrebu je na nekoliko lokacija protekloga vikenda, 26.-29. travnja održana združena hrvatska i europska konvencija znanstvene fantastike SferaKon i Eurocon po 34. put. SferaKon je najstarija i najveća konvencija znanstvene fantastike u Hrvatskoj, dok je potonja njezin veći, međunarodni pandan koji se svake godine održava u drugoj europskoj zemlji.
No Eurocon se, unatoč drugoj tradiciji, ove godine po prvi put predstavio jednom akademskom razinom cjelokupnog susrta.
Silvestar Mileta: Iako je Eurocon temeljno fanovska, a ne znanstvena konvencija, organizatori su svjesni golemog utjecaja Suvinovog opisa znanstvene fantastike koji inače glasi da je znanstvena fantastika spoznajna književnost kognitivnog očuđenja u kojem novum vrši narativnu hegemoniju. To zvuči vrlo komplicirano kad se kaže, ali je riječ o tome da se putem promišljeno uvedene novine stvara neki svijet alternativan našemu koji, međutim, još uvijek govori o našem svijetu. To ujedno čini znanstvenu fantastiku izrazito političnim književnim žanrom, u čemu se ona ne razikuje mnogo, primjerice, od Brechtovih drama.
Naposljetku, kako se Mileta uz paneliste dr.sc. Nikicu Gilića, Tomislava Šakića i Milenu Benini dotaknuo i znanstveno-fantastične reinterpretacije i revalorizacije povijesti, svakako smo morali porazgovarati i sa spomenutim Darkom Macanom, povjesničarem po struci o odnosu SF-a i povijesti, ali i o njegovim SF uzorima u stripu i pisanju.
Gospodine Macane, znamo kako se SF nerijetko poziva na povijest, prepravljajući ju i ispitujući ju. Vi kao povjesničar, vjerujemo, imate svoj stav o tome.
Darko Macan: (smijeh) Ubit će vas struka ako čuje da me zovete povjesničarem jer se poviješću nikad nisam službeno bavio. Zapravo ima dosta sličnosti, uzmemo li u obzir da je veći dio opuisa znanstvene fantastike Heinleinov. On je svoj rad zvao poviješću budućnosti. Autori o SF-a razmišljaju o sadašnjosti ili onome što je bilo i pokušavaju sami sebi i drugima to objasniti transponirajući u budućnost. Sva ta nekakava galaktička carstva i jesu način razmišljanja o problemima koji nas muče, pitanjima suštine povijesti, bitka povijesti.
Možemo li biti konkretniji?
Darko Macan: Uzmimo našu malu, lokalnu povijest. Edvin Biuković i ja smo 1990-ih zajedno radili na stripu Grendel (Grendel Tales: Devils and Deaths, (1996) op.a.) koji je bio SF reinterpretacija Domovinskog rata, ali iz kojeg smo mogli maknuti neposredne reference koje kod ljudi izazivaju već date stavove. Oslobođeni toga mogli smo govoriti o onome što je nas mučilo u tom procesu. Znanstvena fantastika je stavljanje maske, da se skine maska i onda se priča o onome što se događa, onome što je povijest i svemu proživljenome. Znanstvena fantastika nije ništa izvan ljudskog iskustva, ali je metafora. Neki je vole koristiti direktno, a ja volim pisati s odmakom.
Sasvim nedavno nas je napustila francuska legenda stripa – Jean Giraud-Moebius; osoba koja je definirala suvremenu znanstveno-fantastičnu ikonografiju svojim radovima. Kakav je Vaš odnos prema tom čovjeku koji je danas zasigurno uzor svakom ozbiljnijem strip crtaču?
Darko Macan: Dosta sam razmišljao o Moebiusu u zadnje vrijeme, ne samo zato što je umro, već i zato što sam prevodio njegove albume za Fibru. To je nevjerojatan rad iz njegovih ključnih godina, 1974.-78. To je bilo vrijeme kada, kako je u jednom intervjuu opisao, kao da je gorio. To su radovi koje su s jedne strane bezvezne pričice, a s druge su strane ispričane tako maestralno da ih čovjek ne može gledati da ga ne nadahnjuju. To je stvarno umjetnost što je napravio. Puno je istraživao i pokušavao samog sebe nadići sa svakim stripom. Baš se vidjelo kako istražuje mogućnosti stripa, kako intuitivno gazi, kako usvaja od drugih strip-crtača i gradi ono što će kasnije postati klasični Moebius. To su fenomenalna djela. Mislim da nije pretjerano reći da je on krucijalni umjetnik vizualnih umjetnosti, ne samo stripa, u zadnjih 30-40 godina.