U četvrtak je u Tvornici kulture na svom prvom zagrebačkom koncertu zasvirao Sham 69, odnosno frakcija grupe predvođena Neilom Harrisom i Timom V-ijem. Tko zna možda nas u dogledno vrijeme prosjeti i ona koju je oformio originalni pjevač Jimmy Pursey.
Davorin Bogović je uistinu sretno dijete. On na pozornicu i dalje izlazi kao da mu je 18 godina i bez imalo zadrške ispucava svu energiju koju u tom trenutku ima pjevajući spomenuti klasik Prljavog kazališta. Eksplozivni frontmen-sprinter koji se toliko daje, da mu se ne može zamjeriti ni to što već nakon 15 minuta koncerta zadihano zaboravlja tekstove, jer je i u tim trenucima prokleto iskren. Sušta suprotnost od njegovog davnašnjeg nasljednika Bodalca u Kazalištu, za kojeg je pak teško reći kad je njegova poza bila iskrena. Zato je duh tih starih pjesama s prvih albuma Kazališta i dalje jedino živ i itekako osjetan jedino kad ih izvodi Bogović – čovjek koji u svom životu ne može biti ništa drugo doli panker, bez obzira na godine i broj zuba u glavi.
U četvrtak navečer zgusnuti zrak u Malom pogonu dodatno je bio začinjen burlesknom situacijom kad je Bogović zapjevao „Zagreb“ potpuno promuklog i dubokog glasa, zvučao je kao da se Satchmo muči s bronhitisom. Prokleta komedija od izvedbe u svakom smislu, ali istovremeno puna neke tople magije u kojoj se miješala nostalgija i onaj vječni duh Zagreba u kojem je stalno suprotstavljeno ono napredno i kozmopolitsko s provincijskim okruženjem u kojem jedan kulturni relikt poput Bogovića podsjeća na oživljenu mumiju u muzeju koja se mimo svih zakona fizike kezi uhljebljenoj malograđanštini nesklonoj i razmišljanju o tome što je to neobuzdani život.
Isti taj Davorin Bogović jedan je od šačice tzv. rođenih frontmena na ovim prostorima, čovjek koji se ugodnije osjeća na pozornici nego u bilo kojoj drugoj životnoj situaciji, opušteni harlekin koji je zabavljao publiku i kad su njegovi prateći Bogovići imali tehničkih problema oko preštimavanja instrumenata pred sam kraj koncerta kad je nakon finalne katarze s „Crno bijelim svijetom“ odlučeno da se odsvira još jedna nova pjesma. Inače što se tiče novih pjesama koje Davorin radi s iskusnom glazbenom ekipom svog benda u kojem su Hrepa i Hans iz blues grupe Sunnysiders, riječ je o pažnje vrijednim uradcima iz kojih pršti nepatvoreni punk. Stoga ako se dogodi da ‘duh’ istih bude uspješno ‘zarobljen u studijsku bocu’ i da bude zabilježeno ono ozračje kakvo vlada kad se primjerice izvodi uživo pjesma „Ne volim“ mogao bi to stvarno biti kvalitetan diskografski ‘povratak otpisanih’.
Naravno pravi razlog okupljanja zagrebačke ‘punk gerijatrije’, kako je ekipu kroz (vječiti) smijeh nazvao moj stari poznanik Prade te večeri, u Tvornici kulture bili su također vremešni britanski punk veterani Sham 69. Shamovcima je ovo bilo prvo gostovanje u Zagrebu (prvo u Hrvatskoj se dogodilo u Karlovcu – tek toliko da ne ispadne kako metropola uvijek prednjači u svemu, op. a.). Mali pogon bio je krcat. Idealan prilika za pravi pub punk tremens, u kojem su prvaci Oi! scene bez prestanka punili ritam i mamili grupne uzvike.
Ustvari, sa Sham 69 je situacija malo komplicirana i podsjeća na onu sa Zabranjenim pušenjem. Naime trenutno postoje dvije grupe Sham 69. Onu originalnu ponovno je prošle godine oformio prvi pjevač Jimmy Pursey kojem se odmah potom pridružio i gitarist Dave Parsons i basist Dave Tregguna koji su bili članovi benda od 1977. godine. No u te redove nije ušao originalni gitarist Neil Harris koji je zajedno s pjevačem Timom V-ijem (koji je u grupi od 2007. godine) osnovao svoju verziju Shamovaca. Tako da u ovom trenutku na sceni sviraju dva benda pod nazivom Sham 69. U Zagrebu se ukazala ova druga verzija i postava: Tim V, Neil Harris, Tony Feedback, Al Campbell i Ian Whitewood.
Iako su se davnih dana posipali pepelom kad je bila riječ o povezivanju njihove glazbe s nazi punkom i agresivnim navijačkim skupinama (od spomenute postave, jedino je Neil Harris bio tadašnji aktualni svjedok priče), Sham 69 pored već klasičnog stava „jebeš korumpirane političare“ skloni su i dalje zaigrati na lokal-patriotsku priču, vjerojatno gdje god zasvirali, pa je tako bilo i u Zagrebu kad je frontmen Tim V sam tražio da mu se iz publike dobaci navijački šal Dinama, kad ga je spazio tijekom koncerta na nekome. Stara fora koja svud pali, osim eto baš u ovom trenutku i baš u Zagrebu u kojem je glavni gradski klub zbog njegove uprave ‘na ignoru’ i najvatrenijim navijačima. Pa sad, da su neka druga vremena Shamovci bi zasigurno ispunili i veći klub u kojem bi zagrebačka ‘punk gerijatrija’ sigurno bila više izmiješana s mladom nabrijanom navijačko-huliganskom populacijom.
Općenito je nastup Shamovaca bio daleko više klišejiziran od onog Davornina i Bogovića. Precizno odsvirana i izvedena punk rock predstava od strane uigrane „always on the road“ ekipe koja je, bar meni osobno, tome dala puno manje duše od svoje jednako tako vremešne lokalne predgrupe (svirali su također i zagrebački pankeri Eksodus, koje nisam uspio pogledati). Pa sad, možda sam gledao krivi Sham 69, a možda je teško naći većeg pankera od Davorina Bogovića i u svjetskim gabaritima…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
