New York. Noćni klubovi. Pop pedesetih. Punk. Nasljeđe Loua Reeda i Patti Smith.
Shilpu Ray imali smo priliku gledati uživo u Ljubljani prije nastupa Nicka Cavea i njegovih Bad Seedsa u studenom 2013. godine. Tada je u svojoj solo karijeri iza sebe imala tek obećavajući EP “It’s All Self Fellatio, Shilpa Ray”, a bila se početkom iste godine pojavila na “Son of Rogues Gallery: Pirate Ballads, Sea Songs & Chanteys”, drugom kompilacijskom albumu gusarskih pjesama slavnoga producenta Hala Willnera, na kojemu je u pratnji Cavea i violinista Warrena Ellisa pjevala legendarnu točku “Pirate Jenny” iz Opere za tri groša Kurta Weilla.
U to vrijeme činilo se kako Shilpa ima mnogo toga za ponuditi, ali na svom drugom EP-ju i prvom dugosvirajućem albumu “Last Year’s Savage” kao da nije razvila svoj puni potencijal. No, stvari se mijenjaju na njezinom novom albumu “Door Girl”, na kojemu nas Shilpa vodi u noćni život New Yorka u ritmu pop glazbe pedesetih kojoj se suprostavlja divlji punk, a cijelim putem upućuje na to da je pred nama punokrvna nasljednica njujorške kantautorske tradicije Loua Reeda i Patti Smith.
Lokacija i pomalo neočekivana atmosfera odjevana u ruho šlagera najavljuju se već u otvaranju nazvanom “New York Minute Prayer” u trajanju od ispod dvije minute, da bi se isto prelilo i u hitoidnu “Morning Terrors Nights of Dread” koja slijedi, a u čijoj drugoj polovici Shilpa plesnom ritmu, muškim pratećim vokalima i pjevnoj melodiji suprostavlja svoje grlene pankerske urlike i mračnim tekstom usmjerava ploču na krstarenje mračnim ulicama i zapišanim zahodima njujorških noćnih klubova kakav je i onaj prikazan na zamućenoj naslovnici ploče, na kojoj ona, u skaldu s naslovom albuma, stoji kraj vrata ispod natpisa: “Girls are free”.
“Revelations of a Stamp Monkey” donosi, pak, novi neočekivani zaokret u smjeru hip hopa, gdje Shilpa umorno repa o rasnom nasilju na američkim ulicama i ekonomskim problemima (“My heart went straight to making the rent”), dok “EMT Police and the Fire Department” ruši sve pred sobom u divljačkom punk zanosu i jednom od najboljih izlijeva čiste energije zabilježenih ove godine u kojem sve završava tako da junakinja doslovno urla parafrazu stihova iz Urlika Allena Ginsberga: “These are not the best minds of my generation! Destroyed by madness! Hysterical, naked!”
No ipak, većinu ovog albuma čine starinske balade u kojima Shilpa pljuje svoje sasvim iskrene stihove o propalim vezama, izgubljenim snovima, nasilju nad ženama i nedoraslim partnerima pod upečatljivim naslovima ko što su “Shilpa Ray’s Got a Heart Full of Dirt”, “You’re Fucking No One” ili “Manhattan Creepazoids”. Sve je to popraćeno brojnim referencama na lokacije u smrdljivom i bučnom velegradu, koji sonično svako toliko izbija kroz oblak koji je oko sebe stvorila autorica kako bi se iz njega isključila, a koji je na ploči predstavljen tim prevladavajućim retro-pop zvukom.
Ako smo na trenutak pomislili da Shilpa Ray možda i nije spremna za stvarno velike stvari, ona doista nije mogla naći bolji način da nas razuvjeri od albuma koji nam je kao krunski dokaz bacila u uši.
Ocjena: 9/10
(Northern Spy Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
