Side Project: Nakon nastupa na školskoj priredbi, INmusic je bio mačji kašalj

Side Project početkom su nas godine iznenadili uspjehom najavnog singla, a nešto kasnije odličnim debijem što ih nakon velikih festivalskih nastupa za tako mali dvojac vodi na prvi samostalni koncert u zagrebačkoj Tvornici.

Side Project
Side Project

Velika stvar za dvoje 20-godišnjaka s kojima smo sjeli na matičnom im Filozofskom fakultetu na kavu prije nekoliko dana. Krali smo zadnje tople zrake studenog uz kavu. Kavu koju je rezident konobar morao za svakoga posebno napisati na papir. I izgubiti se na pola sata. Dotad smo pročešljali sve u razgovoru ugodnom, ali ništa snimili. Stoga je trebalo ponovno sjesti, ali tekuće pripreme za Tvornicu su u prvom planu tako da smo pribjegli novoj metodi glagoljanja – na Fejsu.
U tročlanoj grupi našli se najprije s Anjom, uvijek spremnom na razgovor i Lukom poznatim po kašnjenju. Kaže, majka u pozadini nešto lomi i razbija tijekom kićenja božićne jelke. Anja u grupi odgovara da je treba uputiti na kalendar i mjesec dana od Božića. Led je razbijen, humor u visokom startu i svatko sa svojom šalicom vrućeg napitka po izboru sa svoje strane računala, a opet – uživo. Neki novi klinci, neke nove metode ćakule. Moramo krenuti prvi, pa to ovako izgleda…

Dajte nam za početak presjek 2015. s obzirom na prvo mjesto ljestvice Muzika je Zvonko Radost, radijske, festivalske uspjehe i, najviše, album.

Luka: Krajem prošle godine napravili smo prvu verziju albuma i nismo ju bili u mogućnosti izdati što je na kraju super ispalo jer smo u međuvremenu izmijenili album. Izbacili smo neke ‘nepotrebne’ pjesme i zamijenili ih novijima, a dosta starih stvari smo obnovili. Jako smo zadovoljni time kako je album na kraju ispao jer zvuči kao cjelina od početka do kraja. Početkom svibnja bili smo na mini-turneji s zagrebačkim Baden-Badenom, izvrsnim bendom i nama dragim prijateljima. Nakon toga smo nastupali i na INmusicu što je bilo jako lijepo iskustvo i uživali smo u nastupu. U rujnu smo napokon objavili album “Things Which No One Else Should Know About”. Još uvijek smo dosta malo ime pa se dosta polako širi vijest o albumu, ali sve nekako ide svojim tokom. Recenzije albuma bile su odlične kao i reakcije slušatelja.

Dajte mi malo recite nešto više o INmusicu. Ipak je to najveći festival kod nas i festival koji sami pohodite, a kad ono, gle nas na pozornici pred ljudima. Dojmovi i upečatljivi trenuci?

Anja: Svirali smo na World stageu, drugoj najvećoj pozornici INmusica. Tek u trenutku kad smo stali na pozornicu, shvatili smo koliko je ogromna i koliko je velika stvar što sviramo na takvom festivalu. Naš nastup je bio oko 17 sati pa nije bilo pretjerano puno ljudi, ali svi koji su bili ondje, doživljavali su nas tako da smo imali i dosta dobru reakciju od strane publike. Bio je to izvrstan osjećaj, pomalo nas je hvatala i trema, najviše zbog veličine pozornice. Tehnički i nije bio naš najbolji koncert, ali sveukupna atmosfera bila je prekrasna. I cijelo vrijeme nam se po glavama vrtilo: “Pa ljudi, vi svirate na INmusicu!”, što nam je i dalje pomalo neobična i divna činjenica s obzirom na to da imamo 20 godina i dvije godine prije toga smo svirali na školskoj priredbi bez ovako velikih očekivanja. Odmah nakon nas su nastupali NLV (Nikol, Luka i Vedran) koji su održali stvarno magičan nastup i s kojima obožavamo dijeliti pozornicu.

Side Project
Side Project

Je li teže na školskoj priredbi? Imam dojam da nekako i jest.

Anja: Definitivno. Ali to nam je bio prvi nastup pred više od petero ljudi, sad smo se već ufurali tako da je INmusic bio mačji kašalj.

Eto, Mariću, pazi šta pišemo i apeliramo na Main za 2016.

Anja: (smijeh) Barem bolji termin!

No, šalu na stranu, koji bi vam festival odgovarao i kakvi uvjeti da bi imali idealni festivalski nastup?

Luka: Do sad smo svirali samo na dva festivala – prvo na Indirektu, koji je znatno manji festival i puno intimnijeg karaktera od INmusica koji je najveći u Hrvatskoj. Bilo bi idealno kad bi nastupali na festivalu po veličini između ta dva jer na INmusicu još uvijek ne možemo prikupiti dovoljno veliku publiku u boljim terminima na većim pozornicama. Ali isplati se uvijek nastupati i u 17 sati jer će se uvijek naći barem par ljudi koji će nas otkriti i kojima ćemo se svidjeti. Festivale volimo apsolutno sve, i veće i manje i to najviše zbog toga što nas čuju ljudi koji prije toga nisu, često i stranci. Volimo nastupati i gotovo nikad ne odbijamo nastupe. Sad kad smo se udružili s bendom, bit će puno veći broj koncerata jer puno više uživamo u nastupanju i jako se dobro zabavljamo s dečkima!

Vrlo suptilno se ulizuješ promotorima i organizatorima, matori!

Luka: (smijeh) Trudim se.

Anja: Treba malo… Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X